Nisu kupači najveći problem: Podvodna buka i nasipavanje mogu ozbiljno ugroziti more

Tijekom ljeta hrvatske plaže, uvale i otoci postaju središta brojnih ljetnih aktivnosti, od raznoraznih plovila do možebitnog otpada koje posjetitelji ostavljaju za sobom, što često otvara pitanje utjecaja na morski ekosustav.

O tome koliko su ljetne aktivnosti doista štetne za more, koje su posljedice ljudskog djelovanja na morske organizme te kako očuvati osjetljive obalne ekosustave, razgovarali smo s Hrvojem Čižmekom iz »Društva istraživača mora 20000 milja« koji nam je objasnio kako povećanje broja ljudi na plažama i turizam nemaju direktan utjecaj na morske ekosustave. Međutim, kad govorimo o iznimno velikoj gradnji i urbanizaciji cjelokupne obale situacija je nešto drukčija.

Utjecaj nasipavanja

– Dakle, velik broj ljudi na plažama nema prevelik utjecaj, ali neposredno s izgradnjom kapaciteta stvaramo jako velik utjecaj na morske sustave. Hrvatska obala Jadrana pritom ima određenu prednost jer je pretežno kamenita pa je teško govoriti o velikim masovnim plažama i pritisku velikog broja kupača na pojedina područja, osim u nekim iznimnim slučajevima. Na našim plažama, velik broj ljudi nema prevelik utjecaj, ali zato ima način uređenja plaža nasipavanjem koje stvara veliki problem za našu obalu koja nije geološki i hidrološki oblikovana tako da se nasipava. Uvijek se pretjeruje i to ima velik utjecaj na obalne sustave, govori nam Čižmek dodajući kako, što se tiče većih količina otpada koji se stvara tijekom ljeta, se s vremenom mijenja i svijest kupača pa nema većih količina u moru.

– Ljudi uglavnom više ne bacaju otpad u more, tako da je more prestalo biti plava kanata za smeće. Barem na našoj strani Jadrana. Ljudi često krive nautičare za otpad u moru, međutim, ni oni uglavnom ne bacaju otpad u more već se često dogodi da stvari odlete s broda za vrijeme jačeg vjetra… Ljudi često znaju biti nepažljivi, ostavljaju stvari koje odlete, i koje onda ne vade iz mora, objašnjava nam.

Buka pod morem

Kad govorimo o moru, često se spominje onečišćenje i otpad u moru, ali se rjeđe spominje podvodna buka koja predstavlja sve veći problem za podmorje i morske ekosustave.

– To je relativno veliki problem koji se u Hrvatskoj tek počeo izučavati. Naše Društvo, između ostalog, trenutačno provodi studiju, odnosno, na Silbi smo postavili hidrofone kojima mjerimo, točnije kartiramo podvodnu buku koja nije samo posljedica ljudskog djelovanja. Buka u moru je, naravno, prirodna jer more nije tiho, uvijek su tu nekakvi zvukovi… Međutim, antropogeni dio te buke se iznimno pojačava i u biti još uvijek ne znamo kakav utjecaj ima na naše morske ekosustave. Isto tako, kad govorimo samo o životinjama, prava istraživanja još nisu u potpunosti provedena, iako je Plavi svijet proveo istraživanje o dupinima koji se uglavnom povlače na otvoreno more gdje je manja količina buke, dok su zimi, kad je manje buke, u priobalnom dijelu gdje ih možemo i vidjeti, ističe Čižmek objašnjavajući kako se za vrijeme turističke sezone dupini udaljavaju se od obale jer im buka smeta za komunikaciju i lov.

Također nam objašnjava kako neki od njegovih kolega rade studiju u kojoj su istraživali kad je pojačana prirodna buka, u odnosu na antropogenu.

– More je puno glasnije kad nema pojačane ljudske aktivnosti, životinje komuniciraju puno jače i intenzivnije dok nema prometa i podvodne buke. Dakle, životinje reagiraju na buku i puno radije komuniciraju kad nema antropogenih utjecaja, ističe naš sugovornik.

Većina obalnih vrsta – puževi, rakovi i ribe koje se zadržavaju u plitkom – osjećaju posljedice velikog broja ljudi upravo zbog buke koju stvaraju. Tada, u uvjetima pojačane podvodne buke, naglašava Čižmek, neke životinje migriraju od izvora buke, dok se neke se stišavaju i manje komuniciraju.

Intenzivan pomorski promet

– Oni tada bježe, miču se od ljudi i traže sigurnost. Navikli su, poučeni iskustvima s podvodnim ribolovcima, da je bilo kakva struktura koja nalikuje čovjeku u moru zapravo opasna za njih. Ali opet, velikih, direktnih utjecaja na životinje, alge ili biljke i nema s povećanjem broja kupača na samim plažama, govori nam Čižmek.

S obzirom na to da je, što se tiče ljudskog utjecaja na morske organizme u ljetnim danima, zamjetan intenzivan pomorski promet, zanimalo nas je koliko npr. sidrenje brodova ugrožava osjetljiva staništa.

– Kad pričamo o sidrenju, najveći problem je s utjecajem na posidoniju. Zato radimo puno edukacija i želimo podignuti razinu svijesti ljudi koji borave na moru, nautičara i drugih kako bi shvatili da posidonija jako sporo raste, dok se bacanjem sidra – jako brzo uništava. Posidonia raste po 1 cm godišnje, u najboljim uvjetima, a imamo podatak i za jednu livadu koja raste oko 200 tisuća godina u području Španjolske. Dakle, ako bacite sidro koje napravi brazdu od 50 cm, onda, da bi ona narasla, treba joj minimalno 25 godina, za 25 cm s jedne i s druge strane. Također, moramo imati na umu kako idealni uvjeti nisu uvijek mogući pa joj treba i više. A, kad se dogodi da se uništava posidonija, onda se tu javljaju i invazivne vrste što opet usporava ili sprječava povratak posidonije, kazao je Čižmek.

Podizanje svijesti

Što se tiče intenzivnog pomorskog prometa, Čižmek naglašava, jedini veći problem je buka u moru, ali se nada da će se uskoro smanjiti upotreba benzinskih i dizelskih motora koji su uzrok te buke pa da će se situacija poboljšati. U međuvremenu, »Društvo istraživača mora 20000 milja«, kao i drugi zaljubljenici u more, trude se podignuti svijest ljudi, kako bi bolje razumjeli koliko njihove aktivnosti imaju utjecaj na okoliš.

– Ljudi danas uglavnom brinu za okoliš i more, osobito ako razumiju kako stvari funkcioniraju. A da bi razumjeli, moraju se educirati, na čemu radi i naše Društvo, ali i jako puno drugih udruga i institucija kako bi što veći broj ljudi bio uključen, kako bi razumio. Osobito se trudimo osvijestiti djecu i mlade, kako bi barem dio njih poslušao, zapamtio nešto i tako djelovao i u odrasloj dobi jer na njima, stvarno – ostaje svijet, zaključio je Čižmek.