Strana, a naša - Maraština

U svjetlu nedavno održanih Dana Maraštine 15. i 16. rujna na gradskoj tržnici Zadar red je da kažemo nešto više o toj pomalo zapostavljenoj i zagonetnoj sorti o kojoj se još ne zna dovoljno.

Revitalizacija starih autohtonih sorti i onih koje nisu autohtone, ali su stoljećima ovdje prisutne, najvažnija je dužnost vinara i organizatora ovakvih događanja, a organizator Zadar Wine Festivala, Ivan Stiblik, zadao si je jednu, upravo takvu dužnost postavljanjem ove vinske manifestacije.

Dani Maraštine okupili su ove, druge godine za redom, nekoliko stotina posjetitelja, no ovog puta onih ciljanih i usko specijaliziranih, dok je prošlih godina bilo više turista namjernika.

Za gastronomski dio programa pobrinuo se nama već svima dobro znani zadarski chef Renato Kraljev koji je skuhao ovdašnjoj publici dagnje na buzaru i juhu od kamena, suptilno im govoreći u kojem smjeru sljubljivanja vina i hrane bi maraština mogla krenuti.

Ova zanimljiva manifestacija imala je i svoju glazbenu kulisu, a što se tiče vina, okupljeno je 11 vinarija zadarske županije s 15 različitih vina sorte Maraština. Kušati su se mogle Maraštine vinarija Degarra, Fiolić, Mas Vin, Ker Vin, Buljat, Karaba, Škaulj, Jokić, Figurica, Bora i Dražina.

Za edukativni dio programa pobrinuo se Ivan Stiblik osobno, održavši dvije prigodne radionice s pet stilistički različitih Maraština. Radionice su se održavale u crkvici Sv. Roka u Zadru, upućujući na tradiciju koju Katolička crkva i vino stoljećima njeguju.

No što je točno Maraština? O kakvoj sorti je riječ? Je li autohtona? Zašto je vinari zadarskog područja posebno vole? Koji je njen aromatski spektar? Sve su to pitanja na koja ovakve manifestacije pokušavaju dati odgovor, a ujedno je i cilj pritom se dobro zabaviti.

Lice i naličje Maraštine

Često kažemo u šali kako vinske sorte u Hrvatskoj u svakom selu mijenjaju ime, pa ni Maraština nije u tome izuzetak. Ime Maraština koristi se na šibenskom i zadarskom području, Rukatac u južnoj Dalmaciji, ponegdje je nazivana Krizol, Mareština ili Višana. Kako god je nazivali, ova sorta prisutna je stoljećima na hrvatskom tlu. No, još više dokaza upućuje na dulje postojanje na tlu Italije i Grčke. U Grčkoj se naziva Pavlos, dok se u Italiji, među također mnogobrojnim nazivima za ovu sortu, ističu Malvasia Bianca Lunga i Malvasia del Chianti. Genetska istraživanja s početka 21. stoljeća sugeriraju istovjetnost sorte.

Iako mnogi svjetski stručnjaci sugeriraju upotrebu naziva Malvasia Bianca Lunga, nije loša praksa nazivati vino onim nazivom koje se udomaćilo u toj regiji, jer razlike ove sorte od jedne do druge regije su ogromne. Dapače, najispravnije bi bilo kada govorimo o sorti, služiti se njenim internacionalnim nazivom, no kada govorimo o nekom specifičnom području tj. sorti s tog područja, služiti se lokalnim imenom za sortu, na taj način upućujući na regionalne karakteristike vina. Sukladno rečenom, Rukatac juga je terroirski potpuno drugačije vino od Maraštine zadarskog područja, a čak se poprilično razlikuju i Maraština šibenskog te zadarskog kraja. Ne treba, dakako, spominjati kako je u Italiji Malvasia del Chianti nešto sasvim drugačije. Maraština je genetski slična istarskoj i liparskoj tj. dubrovačkoj Malvaziji, no riječ je o drugoj sorti iz iste obitelji.

Napuštanje ove sorte

Najznačajnije svjetsko područje uzgoja ove sorte kroz povijest svakako je bila Toscana gdje je kao Malvasia del Chianti i dan danas korištena, no na drugačiji način. Nekada se mali postotak ove bijele sorte dodavao crnim vinima Chianti regije ne bi li vina dobila na svježini i pitkosti. Danas to više nije praksa, dapače zabranjeno je dodavanje bijelih sorti crnim vinima koje nose oznaku najcjenjenije DOCG apelacije, ali se sorta i dalje koristi u proizvodnji slavnog toskanskog desertnog vina Vin Santo i ponešto kod vina inferiornijih DOC apelacija. Iako ove sorte ima i u ostalim talijanskim regijama, uspjeh vina od ove sorte u Italiji je izostao, ako izuzmemo primjer s desertnim vinima.

No, čemu se onda baviti ovom sortom ako nam primjeri u Italiji ukazuju na relativno neuspješne prakse i napuštanje ove sorte? Naime, priča nije toliko jednostavna.

Maraština gotovo svugdje daje vina relativno neutralnih do umjerenih okusnih karakteristika, a blaga aromatika odnosi se na žuti voćni spektar te je kao neutralnija sorta pogodna za razne vinifikacijske tehnike. Ujedno Maraština ima poprilično puno tijelo, zahvaljujući toplim alkoholima koje nudi. Samim time, ako je pravilnih prinosa i pomno vinificirana, može dati vrlo kvalitetna vina koja su sposobna i za neka odležavanja. Mana ove sorte su svakako nešto niže kiseline, što se u pravilu regulira pravovremenim branjem, a nekada i hladnijim položajima.

Maraština je nekada bila najraširenija sorta Dalmacije, no nikada nije s obzirom na količinu stekla punu slavu. Danas se Maraština ponovno počinje revitalizirati kako u vinogradima, tako i na našim stolovima te se zasluženo vraća u fokus. Iako je Pošip sorta koja je oduvijek odnosila lovorike, valja imati na umu da je za dublja i nešto plodnija tla Maraština bolja opcija od Pošipa.

Stilistički načini proizvodnje

Maraština se stilistički može proizvoditi kroz čitav niz vina. Kao pjenušavo vino sugerira se gotovo isključivo charmat metoda s obzirom na voćni spektar koji se želi očuvati i na nešto niže kiseline. Zatim postoje svježa, lagana i voćna tzv. ljetna vina namijenjena brzoj potrošnji. Vina proizvedena metodom odležavanja na kvascima također su opcija kada je riječ o Maraštini te se tada cilja na maksimalno izvlačenje okusa iz sorte, ali i na nešto smanjene prinose koji bi još više doprinijeli ekstrakciji okusa. Maraština je pogodna i za odležavanje u drvetu, iako se sugerira pažljiva upotreba drva i decentnost kada je drvo u pitanju. Možda i najzanimljivija opcija je vino kojeg nažalost ima najmanje na tržištu, a riječ je o desertnim vinima od Maraštine, napravljenima u Dalmaciji tradicionalnom passito metodom. Prošek od maraštine spada u red najcjenjenijih sorti za desertna vina Jadrana, pa je prava šteta što ga je gotovo nemoguće naći na policama.

Na kraju ove vinske priče o Maraštini ova još nedovoljno istražena vinska sorta ostavlja nas zamišljene, ali i okružene nježnim mediteranskim mirisima.

Dani Maraštine manifestacija su koja nije samo slavlje vina, već i dubokog poštovanja prema tradiciji i kulturi koja je oblikovala ovo vino, a svaki gutljaj vina ove sorte vraća nas korijenima, tamo gdje sve zapravo i počinje – u vinogradima sunčanog Mediterana.