Perad koja se sve rjeđe uzgaja u Ravnim kotarima

Ovaj tjedan obilježavaju se dva blagdana. U utorak je bio blagdan Gospe od Zdravlja, zaštitnice zdravlja naročito štovane u krajevima koji su bili pod mletačkom vlašću. U petak je blagdan svete Kate i mjesec dana do Božića. Osim toga, s blagdanom svete Kate završava jesen i počinje zima. Zbog toga postoji narodna izreka »Sveta Kata, snijeg na vrata«.

Kako su sveci zaštitnici brojnih župa, tako će širom Ravnih kotara biti brojne fešte, a za feštu se treba pripremiti. Između ostalih mjesta Gospa od Zdravlja slavi se u Suhovarama. Kum Ante je s pripremama započeo u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima. Treba sve biti pripremljeno jer gosti će stići na dan blagdana oko podne. Na fešti ničeg ne smije faliti. Sve je po nepisanom pravilu. Prvo juha pa lešo, zatim hladna prasetina, pa janjetina, a u večer gulaš, po mogućnosti od divljači.

Foto: Kum Ante/Marijan Tomac

Korist od uzgoja peradi

Držati feštu nije nimalo jeftin posao. Cijene odojaka otišle su u nebo i teško ih je nabaviti iz ravnokotarskog uzgoja. Isti problem je s janjcima, a o peradi da i ne govorimo. Živjeti na selu, a ne imati ništa od životinja osim psa i eventualno mačke postao je običaj u našem kraju i prije poskupljenja, korone i galopirajuće inflacije. Držati perad ili kako je u Kotarima zovu letarija, nije nimalo zahtjevan posao i ne stvara prevelike obveze pogotovo kada se uzgoje vlastite žitarice na površinama koje su, nažalost, sve više zapuštene. Uz to što je perad ukras svakog dvorišta, a kitnjasti pijetlovi svakog jutra najavljuju novi dan, od držanja peradi korist je višestruka. Domaćih svježih jaja ima više nego u izobilju, a tu je i meso onako kompaktno bez da su kosti nakon pečenja plave boje.

Nakon svete Kate i početka zime počinje vrijeme od tuka, purana. Tuka lešo ili pod pekom poseban je specijalitet ravnokotarskog prostora, a da ne govorimo o tukcu na ražnju. Budući da počinje sezona tuka naša ekipa pokušala je saznati gdje se mogu nabaviti one prave, domaće. Put nas je odveo u Suhovare jer kum Ante sigurno zna ne samo tko ima tukene u njegovom mjestu, već i na širem području.

Tko ima u selu tuke pitam kuma Antu i ekipu koji su svratili u seosku butigu da obave spizu i popiju prvo jutarnje pivo.

– Ako misliš kupiti ili rezervirati tuke za Božić sada je pravi trenutak da to obaviš, jer što se više približavamo Božiću do tuke će biti teško doći. Tuke u našem selu drži nekoliko kućanstava, za razliku prijašnjih godina kada ih je držala svaka kuća i to jato od najmanje desetak komada, pojašnjava kum Ante.

Kvalitete domaće tuke

Razlog potražnje za domaćim tukama je zbog posebne arome mesa i njegove čvrstoće (ali ne i žilavosti) prilikom pripreme gastronomskih specijaliteta, a kojima uvelike pridonosi način uzgoja na otvorenom te hranidba s puno zelenila. Zbog toga uzgajivači nemaju problema s prodajom utovljenih jedinki, čak uz dvostruko veću cijenu od one koju na tržištu postižu »hibridi« koji se nude u trgovinskim lancima.

Prije nekoliko godina tuke su trčale po svakom ravnokotarskom dvorištu. Danas ima mali broj kućanstava koji je zadržao uzgoj tuka, pogotovo od vlastitih jaja i dobivenih od jedinki koje se godinama uzgajaju na našem prostoru.

Većinom se kupuju tučići na sajmu u Benkovcu u proljeće.

Foto: Tukac kao kućni ljubimac/Marijan Tomac

– Tučići koji se prodaju na sajmu u Benkovcu dolaze iz drugog područja i to nije naša ravnokotarska tuka, pojašnjava Mate, povratnik iz Njemačke čija supruga Mira osim tuka, u svojem masliniku iz vlastitih jaja uzgaja patke i guske.

– Mada imaju istu boju perja, to su krupnije tuke i manje su otporne na naš način držanja. Kod držanja tuka važno je da imaju dovoljno prostora za kretanje i trave koju pasu i u kojoj traže pužiće, gliste i crviće, zbog čega je maslinik idealan prostor za njihovo držanje. Tu imaju trave koje pojedu pa ne moram kositi. Mogu tuke biti i u zatvorenom, ali to nisu više naše domaće koje pravi znalci tučjeg mesa traže. Naša tuka je veličine od 3 do 3,5 kilograma, a tukac teži od 4 do 5 kilograma. Tuka je najbolja od početka studenog do Božića i mora biti stara oko šest mjeseci, govori Mate dodajući kako sam ostavlja svoje domaće sjeme, jaja.

Zahtjevan uzgoj

– Ove moje tuke nisu križane, nego se legu na način koji su koristili još naši stari, od svojih jaja i svojih tukaca. Ono što je kod uzgoja tih domaćih tuka jako teško je da vam tuka hoće dosta pažnje i puno brige. Traži puno više nego da uzgojiš kokoš koja je već nešto drugo nego tuka, a koja je osjetljiva na sve, tako da se triba dosta posvetiti ako je hoćeš uzgojiti, kaže Mate. Najviše su osjetljive u drugom mjesecu života u fazi bobičanja odnosno u periodu kada se mladim purićima pojave bradavičaste izrasline (bobice) na glavi i vratu, a to je pokazatelj da purići stječu otpornost. i tada im treba posvetiti posebnu pažnju kako ishranom tako i držanjem.

– Netko će reći da tuku samo pustiš da pase, ali bez dobre ishrane kvalitetnim žitaricama nema niti tuka. Ispaša je samo dodatak, kao salata kod ljudi, pojašnjava Mate.

Tuka je postala kultna prehrambena namirnica našeg prostora. Ovisno o tome kako tko vole može se spremati na lešo, pod peku ili na ražanj. Ipak, najbolja je kombinacija jedne tuke lešo i druge pod peku.

Uz lešo tuku najbolji prilog je raštika kuhana na juhi od tuke. Raštika koja je bila gotovo jedina hrana brojnim generacijama u zimskom periodu danas je postala delicija i tražena roba. Ova kupusnjača bogata je mnogim djelotvornim sastojcima za naš organizam i preporučuje se u svakom jelovniku. Dokazano je da ljudi koji jedu više kupusnjača rjeđe obolijevaju od karcinoma, što raštiku čini superhranom. Osim što, kao i ostale kupusnjače, obiluje sumpornim tvarima koje štite od raka, raštika je izvanredan izvor kalcija koji je važan za čvrstoću kostiju. Također je bogata kalijem, cinkom, manganom, magnezijem, fosforom i željezom. Raštika sadrži velike količine beta-karotena odnosno vitamina A te luteina i zeaksantina važnih za dobar vid. Obiluje i vitaminima B, C, E i K te omega-3 masnim kiselinama i triptofanom koji regulira san.

Raštika spada u najskuplje povrće, a uzgoj u vrtu zahtijeva minimalno brige i truda. Budući da je raštika prilog brojnim jelima, nema razloga da nekoliko biljaka već iduće proljeće me posadite u vlastitom vrtu.