“Nema puno lignji, ali ima ribe, i to prave, oborite”

Kako se love lignje, zapitao sam nedavno prijatelja s otoka? Ljudi od mora dobro znaju – sada je prava sezona za lov lignji. Mjeseci s kraja godine, pa još kada se poklopi noć puna mjesečine, mirno more i hladnoća. Puno puta čuo sam izreku: »Dok prsti ne zebu, lignje se ne love.« Iako, nema više bogatih lignjolova, što ih pamti stara generacija. Vraćam se prijatelju s otoka, dao mi je zanimljiv odgovor: »Još nisam počeo! Moram najprije pobrati masline, bogato su rodile, puno je posla.«

Nazivam telefonom drugoga, a znam da i on odlazi u Dalmaciju brati dragocjene plodove. Taman se vratio s tamošnjeg otoka. I on se hvali velikim urodom, kakav se ne pamti unatrag deset i više godina. Malo se i požalio: »Slabo daju, manje od 10 litara na 100 kilograma.« S lignjama tek počinje…

Bio je tri puta odmah na početku, nešto ulovio, nije baš da se može hvaliti. Love se mali primjerci, kaže da je jedne večeri imao 17 primjeraka, a težina im je bila samo dva kilograma. Prema njegovim riječima, bolje se isplati ribolov, lovi se dobro i kvalitetno. On prakticira položiti parangal, nastavlja s lignjama, pa prije povratka kući diže parangal. Ulov ribe redovito je dobar.

Brzo će se izloviti

Nakon nekog vremena ponovo se čujemo, taman je prošla Užba. Evo novog raporta. »Stanje je puno bolje, sada se dobro lovi. Jedu pred mrak. Puno je barki na malom prostoru, neku večer bilo ih je više od 100. Sada, neka se Mjesec malo spusti, lovit će se za dana, takav lov mi više odgovara. Vremena su se promijenila, drugačije se lovi.

Ljudi imaju brze i moderno opremljene barke, dojure na poziciju, ako se ne lovi odjure dalje. Ja sam ostao vjeran tradiciji, lovim po starinski, na brankarelu. Svi su se sada skupili, nemoj otkrivati poziciju, doći će ih još više. Brzo će se ovo izloviti… Malo ‘dolje’, gdje se nekad najviše lovilo, sada nema ništa!«

Nema puno lignji, ali ima ribe, i to prave, oborite. Nastavlja telefonski sugovornik: »Love se veliki zubaci! Jasno, oni su ljudima puno privlačniji nego lignje. Neku večer ulovljen je komad od 5-6 kilograma. Neću ti reći, čovjeka poznaš. Lignje koriste za ješku, ulove nekoliko primjeraka, imaju živu ješku i nastavljaju s ribolovom. Lovi se i druga riba, orade, veliki arbuni… Ima ribe u ovom našem moru!«

Informacije o uspješnom ribolovu dobivam s više strana, na nekim pozicijama osobno viđam ribolovce, love iz barke i s obale. Neki su na moru po čitave dane, dok drugi love ujutro, ili u večernjim satima. Ribolovcima su najprivlačnije orade (podlanice, lovrate) i – uspješno ih love. Čak i parangalom.

Kada već spominjem parangal, hvali mi se poznanik da ga često topi i redovito ima ulova. Posebno ističe velike osliće, a ulovi se i dosta landovine, ugori, pasi…

Na ovom našem području, oko Rijeke i šire, rijetki odlaze na lignje. Skromno se love, nije ih bilo obilato ni u vrijeme kada su prava, udaljenija lovišta davala bogate ulove velikih primjeraka. Bio je jedan koji je lovio svake večeri, i to s obale, uglavnom na području Pećina.

S dva primjerka bio je zadovoljan, kada je ulovio četiri bila je fešta. Lovio je za zadovoljstvo, »bolje nego čitavu večer sjediti pred televizorom«, komentirao je večernje boravke uz more.

Čuo sam, pa tako prenosim. Tu, u riječkom akvatoriju održano je nedavno natjecanje u lovu lignji, sudjelovale su 32 ekipe, po dva ribolovca u svakoj.

Ukupan ulov bio je oko dva kilograma. Da, to je današnjica… I ne samo za lignje!

Udaljena lovišta

U nekom davnijem vremenu, tko je poželio više loviti, u studenomu i prosincu za mjesečine je otplovio dalje, na uobičajeno bogate pozicije. Jasno, za to je trebala veća barka s kabinom u kojoj se moglo prespavati, pripremiti obrok i ugrijati.

Poznavao sam veće društvo koje je to godinama prakticiralo, odlazili su s tri, pa i četiri barke. Ali… godine su učinile svoje, počelo je osipanje, ne znam upušta li se netko od preostalih još u takve avanture. Pitanje je, bi li se danas uopće isplatilo ploviti tako daleko i gubiti vrijeme. A nisu ni meteorološke prilike najpovoljnije.

Na povratku s takvih ekspedicija ulov se mjerio u više desetaka kilograma. Jednom, a to su bila »zlatna vremena«, otplovila su dvojica s opatijskog područja, svaki u svojoj barki. Kući su donijeli po stotinjak kilograma. Lovili su po čitave noći, danju spavali.

Kakvu je tek avanturu imao stari ribar iz Novalje, opet, prije mnogo godina. Vrhunski ribari i ribolovac, kojim god alatom lovio. Profesionalni ribar do mirovine, potom gotovo svakoga dana na barki. Napravio je lijepu drvenu barku s manjom kabinom, ugradio kvalitetan motor. Kad god je vrijeme dopuštalo bio je na barki. Kada su se lignje dobro lovile, događalo se da je na moru proveo više od 24 sata u komadu.

Jednom zgodom otplovio je rano ujutro. Najprije je pokušao panulati na lubene, pa nastavio s lignjama, sve u pokretu. Lovilo se odlično, plovio je »za ribom«, kako bi rekli ribari iako, valjda svi znamo, lignja nije riba.

Spuštao se mrak, a on nije odustajao. U jednom trenutku osjetio je buru, počela je puhati sve jače. Podigao je glavu, pogledao oko sebe, gdje ga je »ribolov« odvukao. Akvatorij je vrlo dobro poznavao, snalazio se i u mraku… Spoznao je da se nalazi negdje između Oliba i Silbe…

Punim gasom zaplovio je prema Novalji, more je zalijevalo barku i njega, teško se probijao protiv bure.

Trebalo je vremena dok se domogao sigurnog veza. Nije tada bilo mobitela da bi nekoga pozvao, nije imao ni sata na ruci, »samo bi mi smetao«, znao je govoriti.

Koliko god je bio dobro obučen, bio je kompletno mokar, odjeća je cijedila. Promrzloga kod kuće su čekala zabrinuta lica. Kazaljke sata samo što se nisu poklopile na ponoć…