Kod Nikice krumpiri će biti kao babulji za sagraditi suhozid

Ovih nekoliko dana sve oči su uprte u krumpir. Stari krumpir polako nestaje, a mladi se pojavljuje na tržištu kako onaj iz domaće proizvodnje, tako i uvozni. Cijene su različite, gotovo nevjerojatne, ali nigdje nije moguće kupiti mladi krumpir za manje od 1,50 eura za kilogram. Prošle subote na sajmu u Benkovcu cijena mu je bila 2,00 eura za kilogram pa tko voli neka izvoli.

Je li je puno izdvojiti dva eura za kilogram krumpira kada je oduvijek krumpir bio nešto jeftino i nije se vodilo računa kod njegove pripreme, hoće li se sve pojesti ili veliki dio baciti. Očito su stigla neka druga vremena.

Krumpir je skup, ali se prodaje. Svaka roba ima svoju cijenu, ali je pitanje ima li za nju kupca. Očito je da krumpir ima kupca, a hoće će ga biti dovoljno za zadovoljenje potreba domaćeg tržišta pokušala je saznati naša ekipa koja je svratila u Tinj na vađenje krumpira.

Naš domaćin Petar Erlić zvani Brk u ožujku je posadio tri tone sjemenskog krumpira. Prije toga tlo u Bari dobro je pripremio, nagnojio sa stajskim i umjetnim gnojivom.

Krumpir napala plamenjača

– Krumpir je niknuo samo tako, govori Brk kojeg smo zatekli gdje sa suprugom Jadrankom i nekoliko rođakinja vadi krumpir. Tlo u Bari je propusno i gotovo nikada na parcelama ne leži voda, ali vlage uvijek ima dovoljno. U sušnim razdobljima mora se, dakako, navodnjavati, ali ove godine, što se ne pamti, krumpir nije bilo potrebno zalijevati.

Učestale kiše imale su na razvoj krumpira dvojak učinak, pozitivan i negativan.

– Pozitivan učinak se očitovao u tome što je bilo dovoljno vlage za njegov rast i razvoj, a negativan što ga je napadala najgora bolest krumpira, plamenjača, pojašnjava gospodar Erlić. Zbog napada plamenjače bilo je potrebno pravovremeno obavljati zaštitu, jer kada jednom plamenjača zarazi cimu, vrlo brzo se proširi na gomolje i takav krumpir postaje neupotrebljiv.

Nije on štetan u prehrani, već se kod pripreme mora odbaciti veliki dio gomolja i tako zaraženi gomolji slabo se čuvaju i ne podnose transport.

– Krumpir meni uvijek dobro rodi ukoliko nema kasnih proljetnih mrazeva, ali ove godine je urod više nego obilan. Ne samo meni, već svima u Tinju. Eno kod tvog prijatelja Nikice krumpiri će biti kao babulji za sagraditi suhozid. Vrlo važno je krumpiru dati sve što je potrebno, a to su hrana i voda te na njemu pravovremeno obaviti zaštitu.

Planiram da ću od tri tisuće kilograma posađenog sjemena izvaditi više od 60 tisuća kilograma mladog krumpira. Kod nas se kaže da za kilogram sjemenskog krumpira dobiješ 20 kilograma konzumnog.

To je više nego zadovoljavajuće, mada su pojedine sorte u nekim godinama davale i 30 kilograma konzumnog od kilograma sjemenskog, govori nam Petar iz dugogodišnjeg iskustva ne samo u proizvodnji krumpira, već i ostalog povrća.

Naime, obitelj Erlić proizvodi na otvorenom i ostalo povrće, prvenstveno dinje i lubenice, a posjeduje i plastenik u kojem će za nekoliko dana za berbu prispjeti rajčica.

U Zagrebu veće otkupne cijene krumpira

– Izvađeni krumpir pakuje se u sanduke od banana i transportira na tržište. Vozimo krumpir u Zagreb na Veletržnicu jer je tamo cijena daleko veća nego na otkupnim stanicama u našem kraju.

Čim krumpir dovezeš na zagrebačku Veletržnicu odmah navale kupci i sve se proda gotovo za sat vremena, tako da što s putem, što s prodajom izgubiš nekih pola dana. Naravno, zbog skupoće goriva i cestarine ne isplati se voziti manje količine krumpira na prodaju, priča Petar.

Cijena krumpira koju nude otkupne stanice također nije zanemarujuća. Trenutačno je 0,70 eura za kilogram, saznajemo od Berislava iz Tinja koji je upravo odvezao oko dvije tone krumpira u otkupni centar u Polaču.

Ne samo da je krumpir na ravnokotarskim poljima obilato rodio, već je tako i s kapulom koja se tradicionalno uzgaja prvenstveno u Tinju i Polači. Živko iz Polače nakon Marka zvanog Muza, koji je ostario i onemoćao, preuzeo je lentu kralja kapule, jer je jedan od najvećih proizvođača kapule u svome kraju.

– Do vađenja kapule ima još nešto manje od mjesec dana i ukoliko se nastavi s ovakvim vremenom, bojim se da će biti problema s prodajom. Već sada su glavice prekrupne, a što će biti kasnije sam Bog zna, jer tko će kupiti glavicu kapule koja teži 20 i više dekagrama.

Osim toga dio kapule se plete u vijenac zvani rešta, a s ovakvom kapulom rešta će vagati više od tri kilograma te će se, dakako, po tome morati odrediti cijena, a onda će svi govoriti »ovi nas seljaci deru«, pojašnjava Živko.

Bez obzira na klimatske uvjete ovog proljeća, kapula nema bacelja odnosno nije krenula u sjeme, jer kapula koja je krenula u sjeme nije za tržište. Da bi kapula postigla zadovoljavajuću kvalitetu treba poštivati nekoliko pravila. Pravilo je da sjetva ne treba biti prije Vele Gospe.

Treba ih saditi što kasnije da presadnice ne budu prevelike, jer veličina presadnica ima utjecaja na prelazak kapule iz vegetativne u generativnu fazu u prvoj godini u kojoj daje sjeme. Treba pojasniti da je kapula dvogodišnja biljka. U pravilu u prvoj godini daje glavicu, a u drugoj sjeme.

Također je važno da rasad bude gust, što za cilj ima da sve presadnice budu jednako razvijene.

Odlična ponuda češnjaka na sajmu

– One presadnice koje su jače bit će otpornije na zimu i veća je vjerojatnost da će otići u prorast, pojašnjava Živko razloge baceljanja kapule i nastavlja.

– Kapulu ne treba prerano saditi. Najbolje vrijeme je kraj studenog i početak prosinca. Tako treba tempirati i proizvodnju presadnica. U vrijeme sadnje presadnice moraju biti veličine olovke. Ukoliko je kapula razvijena ušla u zimu također će biti više muške.

Za vrijeme blage zime ima više muške kapule nego kada su zime oštre. U pojedinim godinama zbog mraza zna smrznuti sav nadzemni dio netom posađene kapule. S dolaskom toplih dana kapula iz podzemnih dijelova krene i tada je najbolje kvalitete, govori Živko.

Na sajmu u Benkovcu bila je više nego odlična ponuda češnjaka. Tradicionalno češnjak se najviše proizvodi u Banjevcima. Na sajam u Benkovac ovogodišnji češnjak na prodaju donio je Šarlija iz Banjevca. Rešta češnjaka koja se sastoji od 15 do 20 glavica prodaje se po 10 eura. Ovogodišnji češnjak je izuzetno krupnih glavica i bogat aromom, u što smo se uvjerili osobno.

Povrća iz domaće proizvodnje ovog ljeta bit će dovoljno. Je li skupo ili nije to je druga neka tema. Ulazni troškovi su porasli. Nitko neće raditi u polju, voćnjaku i vinogradu za manje od 50 eura za osam sati, a i po toj cijeni radnika je gotovo nemoguće naći. Sve to utječe na cijenu poljoprivrednih proizvoda koje vidimo svakog dana kada obavljamo spizu, ali očito nije problem u visokim cijenama, već u niskim primanjima.