Kapica prugasta može doživjeti i više od 11 godina

Kapica prugasta (Acanthocardia tuberculata, Linnaeus, 1758) je školjka iz obitelj srčanki (Cardiidae). Naraste do 90 milimetara dužine i može težiti 0,07 kilograma. Prosječna lovna dužina je 50 do 70 milimetara, a težina oko 0,03 kilograma.

Kapica prugasta ima čvrste, jake bilateralno simetrične i okruglasto ispupčene ljušture, srcolikog oblika karakterističnog za cijelu obitelj. Ljušture su s vanjske strane radijalno izbrazdane s 22 rebra po kojima su koncentrično raspoređene sitne bodlje. U juvenilarnoj fazi su te bodlje oštre i jasno izražene, dok su kod odraslih jedinki više nalik kvržicama.

S vanjske su strane ljušture temeljno mliječno bijele do blijedosmeđkaste boje s više različito nijansiranih koncentričnih tamnije-smeđih pruga različite širine. U principu, tamni pojasevi odgovaraju zimskom rastu, a svijetli ljetnom, s tim da postoje i slučajevi u kojima su ljušture jednolično obojane bez vidljivih drukčije obojanih prstenova. Katkad se od vrha prema rubu ljušture protežu i jedan do dva izrazito svjetlija uža pojasa.

Unutrašnja strana ljuštura je bijela, često s ponekim koncentričnim zatamnjenjem zbog kojeg se na prvi pogled može učiniti prozirnom. Površina od vrha do polovice ljušture često bude zlatastosmeđa. Plitke radijalne brazde nastaju od polovice ljušture te jačaju prema rubu.

Vrhovi su na ljušturama oštro povijeni jedan prema drugome i ne nalaze se u sredini, već su malo pomaknuti prema prednjem dijelu školjke.

Brava se sastoji od dva kardinalna i dva lateralna zuba, a ligament je vanjski.

Kapica prugasta ima snažno, narančasto do jarkocrveno obojano, kukasto povijeno stopalo, pomoću kojeg se s lakoćom ukopava, a po potrebi i odguruje.

Mišići zatvarači su veličinom i oblikom gotovo jednaki.

Na plaštu nedostaje sinus. Otvori sifona su okruženi brojnim ticalima. Hrani se planktonom.

Odvojenog je spola i mrijesti se krajem proljeća i tijekom ljeta.

Tijekom prve dvije godine života raste prilično brzo, od 13 do 25 milimetara godišnje, dok se nakon četvrte godine rast usporava. Premda može doživjeti i više od 11 godina, prosječni životni vijek je od 4 do 6 godina.

Nalazimo je po cijelom Jadranu na pjeskovito-ljušturastom dnu, na dubinama od pojasa plime i oseke do 100 metara. U plićem je moru najčešće u pješčanim prolazima između podmorskih livada.

Najbrojnija je uz zapadnu obalu Istre, oko Splite i na širem području Zadra, ponajviše na mjestima gdje postoji priljev slatke vode.

Plitko se ukopava, a njen položaj na morskom dnu odaju dva mala sifonska pješčana otvora koji karakteristično svjetlucaju.

Iako su glavni alati za lov kapice prugaste pridnene povlačne mreže i dredže, gotovo ih nitko na našoj obali ciljano ne lovi, već u mrežama završava najčešće samo kao prilov, odnosno usputna lovina, tako da se ovu vrstu može smatrati praktički netaknutom zalihom. Sakuplja se najviše ručno, ronjenjem, uglavnom u toplijem dijelu godine, pri čemu se i kod takvog načina sakupljanja, unatoč dobroj kvaliteti mesa, lovi ponajviše zbog atraktivnih ljuštura.

Prije pripreme, školjke je poželjno nekoliko dana držati u moru, obješene u mrežici, kako bi izbacile pijesak eventualno zaostao unutar ljuštura. Kapica prugasta se jede kuhana, a može se pripravljati na više načina, pri čemu najčešće završi u buzari.

Mnogi je ribolovci koriste kao ješku za lov podlanica, ovčica i arbuna. Izvađena iz mora brzo ugiba. Na ribarnicama se nađe rijetko. Zbog atraktivnih ljuštura često se prodaje kao suvenir.

Ostali narodni nazivi za ovu školjku su barakokula, srčanka i kapica obla.