Šlapa ispod Vira Josipa Milina

Sa svojim ulovom nam se javio Josip Milin, većini ribolovaca poznat po svojoj upornosti koja prati njegovu ribolovnu strast. Ovoga su puta na meti bile lignje.

Ne mogu se požaliti

– Ribolov je krajnje opuštajuća disciplina. Tko god odlazi u ribolov s pritiskom da mora uloviti ribu, bolje neka ostane doma. Ja na ribe idem uvijek iz gušta i krajnje opušteno, Ako se ulovi -dobro, ako se ne ulovi – opet dobro. Važno je smo biti na moru – priča nam Josip.

– A u ovo doba godine, prve na meti su naravno lignje. Još ako je mirno more i da nema kiše teško da može bolje. A svi se žale kako su lignje male. I kod mene se dogodi da naleti koja manje, ali se zapravo ne mogu požaliti ni na veličinu ni na količinu – nastavlja Josip svoju priču.

Zaštrapala mobitel

– A na lignje idem već 25 godina. Lovim uglavnom ispred Dikla i Kožino, tu i tamo odem na Rivanjske sestrice ili Vir. Ovoga sam puta lovio ispred Vira, Iskreno, stvarno ne znam kako se to mjesto točno zove. Na karti je crveno označeno radi pličine, negdje na pola kanala na dubini od 22 metra.

Lovim isključivo iz ruke na sidru klasičnim Yo-Zuri medium skosavicama i peškafondom DTD Glavoč bilac klasični, s tim da je zadnjih par metara najlon promjera 0,25 milimetara.

Ovoga sam puta ulovio bogato i stigao napuniti sić kad se nakon četiri sata lova pod feralom na Yo-Zuri zelenu objesila ova velika. Ispod je bila još jedna na peškafondu pa se činilo da je još i veća.

Naravno da sam se slika sa njom, ali su slike ispale potpuno mutne jer je zaštrapala i fotografa i mobitel. Imam samo ovu di je lignja sam pa ako ćete uvažiti prijavu ovako, uvažite. Ako ne idem ja po novu… – ispričao nam je Josip Milin.