Jesenska smjena u povrtnjake je donijela kupusnjače

Kupus, brokula, cvjetača, gorčica, kelj, kelj pupčar, kineski kupus, koraba, raštika, repa i rotkvica, sve su to vrste kupusnjača, koje su prvotno rasle samo u Europi.

Tisućama su godina bile glavna vrsta povrća i prehranile mnogo generacija prije no što su druge vrste pristigle na stari kontinent. Krumpir, grašak, grah i kukuruz ipak nisu uspjeli istisnuti kupusnjače s glavnog mjesta na našoj trpezi još ni danas.

S dolaskom jeseni kupusnjače počinju carevati u našim vrtovima, nakon što su istisnule ljetne kulture poput rajčica, paprika i patlidžana.

Ako smo bili vrijedni i posadili ih već u kolovozu, sada možemo početi brati po koji list, ali pravi procvat će doživjeti tek kada zahladi i počnu jesenske kiše.

Zimske temperature im, naime, nisu prepreka u rastu, a s prvim će mrazevima dobiti posebno dobar okus. Istina, ispod točke smrzavanja prestaju sve fiziološke aktivnosti i one prestaju rasti, ali neće zbog toga stradati.

Ako ih još nismo posadili, nema problema, u Primorju i na otocima možemo to učiniti i sada, pa ćemo u njihovom okusu uživati u zimu ili u rano proljeće, kada drugog svježeg povrća ionako ima malo.

Mjesto za sadnju

Dobrim izborom mjesta za sadnju možemo mnogo učiniti da naše kupusnjače ostanu zdrave i izbjegnu napad štetnika. U tom slučaju nikakvi pesticidi nam neće biti potrebni.

Tako je prvo pravilo ne saditi kupusnjače na istoj površini barem 3 godine. Najbolje ih je saditi na mjestu na kojem su prethodno rasli krastavci, rajčice, cikla, celer, krumpir ili grašak.

Kupusnjače su jako gladne biljke, pa će im trebati tlo bogato humusom, dobro drenirano i blago kisele do neutralne reakcije, pH-vrijednosti između 6 i 7.

Dobro pripremljeno tlo omogućit će im pristup plodnim slojevima i brži rast. Tlo ne smije biti zbijeno već prozračno, pa u načelu trebamo dodati što više organske tvari, bio to treset, kompost ili stajsko gnojivo.

Kvalitetu tla poboljšavamo i dodavanjem vapna koje sadrži kalcij i povećava otpornost biljaka. U tu svrhu možemo dodati i mljevene ljuske od jaja, ako ih već nismo stavljali u zemlju oko rajčica i paprika.

Naročito velike zahtjeve kupusnjače će imati prema dušiku i kaliju. Unošenje dušika jako povećava prinos, ali je pri tom vrlo značajan međusobni odnos N:P:K.

Ako se preobilno gnoji dušikom glavica ostaje rastresita, meka i šuplja. S povećanjem količine kalijskih gnojiva povećava se čvrstoća glavice, a nedovoljna količina kalija u odnosu na dušik izaziva neugodan miris kod kuhanja takvog kupusa.

Ako smo poput mnogih iskusnih vrtlara sami proizveli sadnice i to direktnom sjetvom u tlo, sada ćemo imati višak presadnica, koji ćemo moći po potrebi posaditi u upražnjena mjesta na gredicama.

Za presadnice je bolje da rastu u zemlji na gredici nego u uskom kontejneru u kojem nemaju dovoljno mjesta za razvoj, presaditi ih zasebno možemo kad hoćemo.

Što se tiče razmaka među biljkama, to će ovisiti o vrsti koja se sadi, ali svakako će za veće sorte trebati uglavnom razmak od oko 40 cm. Biljke će uskoro svojim listovima pokriti svaki prazan prostor, pa ni korov neće rasti.

Dovoljno ih je prije toga okopati, jer će se kasnije od velikih listova teško prolaziti između redova. Trebat će ih i redovito zalijevati, naročito u vrijeme intenzivnog rasta ili oblikovanja glavice.

Štetočine

U rujnu je od štetočina najgori kupusni bijelac, leptir treće generacije, jer sada on odlaže jajašca na naličju listova iz kojih će se sljedeće godine razviti gusjenica i ciklus će se ponoviti. Stoga prevrnite listove i pogledajte treba li uništiti koju koloniju budućih štetnika.

Na kupusnjačama su česte i lisne uši, štitasti moljci, tripsi i razne gusjenice, a rasad treba jako čuvati od puževa, jer lako pojedu sve mlade biljke.

Pomaže ako okolo gredice s kupusnjačama posijete blitvu, koja je također na jelovniku puževa, pa će se u njoj zadržati, kao u kakvoj tampon zoni.

Ako se odlučite sada posijati sjeme kupusnjača, znajte da je optimalna temperatura za nicanje oko 18 ºC i da će niknuti za tri do četiri dana.

Visoke temperature, iznad 25 ºC djeluju štetno na odraslije biljke, pogotovo na rast i razvoj glavice. Niske, od –3 do –5 ºC kupusi će lako izdržati, a neke sorte i do – 8 ºC, posebno ako su u pitanju starije biljke.

Kupusnjačama je jako važno da imaju dovoljno vlage, ali u umjerenoj količini. Kada presadnice tek posadimo zalijevanje bi trebalo izostati, dok se biljke ne ukorijene, kako bi razvile snažniji korijenov sistem.

Niža vlažnost kod starijih kupusa usporava formiranje glavica koje ostaju sitne i meke. Ako zemljište presuši te se potom naglo potopi, dolazi do pucanja glavica koje su tada lošije kvalitete i gube tržišnu vrijednost.

U Primorju i na otocima udomaćena zimska vrsta je broskva, koja dobro podnosi sušu i u tom razdoblju zaustavlja rast, a listovi joj postaju tvrdi i kožasti, ali nakon kiše razvije novo, kvalitetno lišće.

Za vegetativni rast optimalne su temperature 15 – 20 ºC. Dobro podnosi visoke ljetne temperature i niske zimske do -10 ºC, a kroz kraće vrijeme i do -15 ºC. Otporna je na bolesti i štetnike, ali, kao i druge kupusnjače, ne bi se trebala saditi na isto mjesto najmanje 3 godine.

Broskva se uzgaja iz presadnica, koje su rasle u polusjeni. Sije se krajem veljače ili početkom ožujka, a sadi u travnju. Drugi je uobičajeni rok sjetve u srpnju, a rok sadnje krajem kolovoza nakon prvih jačih kiša.

Razmak sadnje iznosi oko 50 x 50 cm, a za proljetne sadnje još je i veći, zbog boljeg korištenja zaliha vlage ljeti. Broskva iz jesenskog uzgoja može se brati od studenog, pa do proljeća.