Preminuo majstor zvuka Braco Radović, surađivao je s brojnim domaćim i stranim izvođačima

Braco Radović legendarna je figura na polju zvučnog inženjeringa koji nas je napustio nakon duge i teške bolesti. Njegov je zvuk obilježio brojne koncertne spektakle, turneje i festivale. Bio je pravi vizionar zvuka čiji su talent i strast za glazbom ostavili neizbrisiv trag na glazbenoj sceni, kako onoj domaćoj, tako i stranoj.

Radionica u Ježdovcu ispunjena je zvučnicima, pojačalima, mikrofonima i kablovima, iz nje je izašlo više od 500 pojačala, ali danas je praznija nego ikad. Braco je u njoj radio do zadnjeg daha. Unatoč bolesti, aktivno je radio na tri projekta – jer zvuk za njega nije bio posao, već ljubav, način života.

Njegovo pravilo bilo je jednostavno, “bez basa nema glazbe“, znao je govoriti. Glazbu je čuo na posve drugačiji način. Tvrdio je kako jedino u medicini i akustici 2 i 2 nisu 4. Iako se za neke prostore tvrdilo da se ne mogu kvalitetno ozvučiti, Braco bi na takve tvrdnje odmahivao rukom uz smiješak. “Sve se može namjestiti”, samo bi odgovorio.

Svoju karijeru započeo je kao radio serviser, no brzo je počeo graditi vlastite zvučne sustave,  a ljubav prema glazbi i neosporiv talent nakon koncerta Blood, Sweat & Tears u Zagrebu, na kojem im je predgrupa bio Parni Valjak, nisu ostali nezamijećeni. To je bio njihov prvi koncert u Europi i to baš u Zagrebu,  18. lipnja 1970. na Šalati, a pojačala je izradio upravo Braco.

Zapazio ga je Ivica Šerfezi, kojem je ozvučio koncert te se s njim uputio na turneju po Rusiji. Tamo je sedam godina radio razglas za dva najveća festivala – Melodije Druzja i Zlatna jesen. Po povratku iz Rusije, počeo je suradnju s Bijelim dugmetom, ozvučavajući godinama  sve njihove turneje, uključujući i povratničku turneju 2005. s koncertima u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu.

Još se pamti koncert Bajage i Bijelog dugmeta u moskovskom Parku Gorki 1985. koji je privukao stotine tisuća ljudi na koji je Braco dovezao je dva šlepera opreme za koncert. Također je radio na zahtjevnoj seriji koncerata Atomskog skloništa u Beogradu, na kojima je ukupno prisustvovalo oko 200 tisuća ljudi. Surađivao je i sa Zdravkom Čolićem, a Dino Merlin mu je tijekom jednog koncerta tri puta zahvaljivao na izvrsnom razglasu.

Braco je stajao i iza ozvučenja legendarnog koncerta Prljavog Kazališta na Trgu bana Josipa Jelačića 1989. Bio je to najveći rock spektakl ikada u Zagrebu. Na tadašnjem Trgu Republike našlo se više od 250 tisuća ljudi.

Njegov je zvuk obilježio i klapski koncertni spektakl na Poljudu pod nazivom „Ne damo te pismo naša“ 2006. god. koji je  donio tektonsku promjenu na glazbenoj sceni. Ozvučio je i na stadionu Poljud velike koncerte Miše Kovača i Marka Perkovića – Thompsona, turneje Prljavog kazališta, Parnog Valjka, Tomislava Bralića i klape Intrade…

Domaći izvođači bili su Braci draži od stranih, iako je ozvučio Brucea Springsteena u Budimpešti, Samantu Fox, Joea Cockera i Simple Minds u Zagrebu te Motorhead i Alvina Leeja u Puli. Na europskim koncertima strani su glazbenici znali inzistirati upravo na njegovom ozvučenju, a tonac Simple Mindsa izjavio je nakon koncerta u Zagrebu da je to bio najbolji razglas u Europi.

Bracina ostavština nastavit će živjeti kroz sve one koji su imali privilegiju surađivati s njim i učiti od njega. Ovaj strastveni zaljubljenik u ribolov, sport i dobar roštilj znao je da su harmonija i balans ključni, kako u glazbi, tako i u životu. Kao što je bas bio ključan element ozvučenja na koncertima koje je radio, držao je da to vrijedi i za život. Zato ćemo ga pamtiti po njegovim riječima: “Nemoj da ti fali basa!” – neka nam njegova strast i predanost uvijek budu inspiracija da živimo punim intenzitetom i s istom strašću.