„Iskreno, emotivno i nevjerojatno strastveno, Pacino vodi čitatelja kroz ključne trenutke svoga života – od prvog dodira s kazališnom pozornicom do nezaboravnih uloga koje su obilježile povijest filma”, ističe nakladnik.


Riječ je o intimnom putovanju u unutarnji svijet Ala Pacina, glumca čiji je talent oblikovao generacije i u kojemu kroz dirljive, duhovite i iskrene zapise opisuje svoj život, kao i trenutak kada je shvatio snagu glume.




Bio je to trenutak u kojem se, stojeći na pozornici, „uzdigao iznad zemlje“ i shvatio da pripada cijelom svijetu, a ne samo jednom mjestu. Tada je shvatio i da više ne mora brinuti, „jeo, ne jeo, zarađivao, ne zarađivao, bio poznat, ne bio poznat” jer, kaže sreća se u tom poslu javlja kada vas više nije briga za sve to.


„Otvarala su se vrata, ali ne karijeri, uspjehu ili sreći, nego oživotvorenoj energiji. Dobio sam dar tog uvida u sebe i nije mi preostalo ništa drugo nego da kažem: želim ovo raditi zauvijek”, zapisao je.


Iz V.B.Z.-a kažu kako knjiga otkriva njegovu borbu, strahove, prve uspjehe, ali i duboku predanost umjetnosti koja ga je vodila kroz više od pedeset godina karijere. Kritika ju je proglasila jednom od najboljih autobiografija ikad napisanih, hvaleći je zbog intenziteta, iskrenosti i izvanredne priče o životu istinskog umjetnika.


Knjiga vodi kroz američko kazalište 60-ih i 70-ih, u svijet kinematografije, na setove „Kuma”, „Serpica”, „Pasjeg poslijepodneva”, „Scarfacea”, „Carlitova načina”, „Mirisa žene” i brojnih drugih klasika, zbog čega čitatelj ima osjećaj da se nalazi usred povijesti filma, ali i njegova osobnog, ranjivog i duhovitog unutarnjeg monologa.


Pacino je odrastao u Južnom Bronxu u američko-talijanskoj obitelji, pohađao Srednju školu za izvedbene umjetnosti te se usavršavao u Herbert Berghof Studiju kod Charlesa F. Laughtona i u Actors Studiju kod Leeja Strasberga.


Nakon bogate kazališne karijere, filmsku je slavu stekao ulogom Michaela Corleonea u trilogiji „Kum” Francisa Forda Coppole, a nezaboravne je uloge ostvario u nizu filmova, kao što su „Serpico”, „Pasje poslijepodne”, „Lice s ožiljkom”, „Glengarry Glen Ross”, „Carlitov način”, „Vrućina”, „Đavolji odvjetnik”, „Mletački trgovac”.


Devet je puta nominiran za Oscara, a osvojio ga je za najboljeg glumca 1992., za „Miris žene”. Dobio je četiri Zlatna globusa (od devetnaest nominacija), dvije nagrade Tony i dvije nagrade Emmy. Osvojio je i prestižnu nagradu Obie.