Zagrebački bend najavljuje nastup u Zadru: 'Bit će to doza emocija, soula, groovea, plesa i ljubavi prema glazbi'

Posljednji ovogodišnji koncert u sklopu programa Urbofon Live održat će Mangroove, i to večeras na gradskoj tržnici Zadar na Adventu u Zadru. Riječ je o zagrebačkom neo soul funk bendu kojeg čine Željka Veverec, Toni Starešinić, Leo Beslać i Silvio Bočić, a vokalistica Veverec otkrila je za naš list što će se naći na repertoaru.

– Napravili smo kombinaciju pjesama, što starih, što novih, koja neće razočarati. Svirat ćemo i stvari s našeg novog albuma Komad neba, koji upravo promoviramo. Također, svirat ćemo i pjesme s našeg albuma Sami koji ove godine slavi desetu obljetnicu, kazala je vokalistica te istaknula po čemu se najnoviji album razlikuje u odnosu na svoje prethodnike.

– S jedne strane donosi manje elektronike, a s druge više akustičnog retro zvuka, jer je sniman za ploču – zato dvije strane. Dakle, s jedne strane je taj neki početni, uvodni, jako akustični dio s pravom bas gitarom, puno klavira, čaj i gudači. A onda i zbor, naravno. S druge strane nalaze se pjesme koje su možda ljudima poznatije kod nas, a to je više groovea i elektronike.

Inspiracija ne čeka

Prvi album Svijet danas objavili su 2009. godine, dok su s albumom Put na mjesec iz 2012. stekli veću vidljivost na sceni. No, sam bend postoji još dulje, a još duže su Željka Veverec i Toni Starešinić par. Upitali smo glazbenicu kako je to raditi glazbu s partnerom.

– Zajedno smo već 20 godina. Zajedno smo odrasli s glazbom i ne znamo drugačije. Toni je osim u Mangroovu i u Chuiju s Josipom Lisac te ima puno dodatnih instrumentalnih i drugih bendova. S druge strane, tu je moj Je Veux. No, konkretno, kada radimo stvari za Mangroove, ja sam kantautorica u smislu da imam pjesmu i tekst, onda dođem Toniju koji, kako se voli šaliti, krene »uništavati« moje pjesme, pa to sve zajedno sklopimo u ono što je Mangroove. Naravno, kada imam formu i sadržaj, dođemo na probu i onda sa Silviom Bočićem i Leom Beslaćem dodatno radimo na aranžmanima, kaže Veverec koja vjeruje da inspiracija ne čeka.

– Svaki dan treba imati neku rutinu, sjesti za klavir, stvarati. Na kraju dana se uvijek nešto izrodi. Vjerujem da treba imati rutinu i da inspiracija ne čeka. Zapravo, cijeli život je inspiracija od raznih problema, komunikacije s ljudima, svašta se događa u životu. To je zapravo inspiracija koje me vuče, dodala je kantautorica te kroz smijeh naglasila kako je nadahnuće za posljednji album proizašlo iz – svojevrsne krize srednjih godina.

– Uvijek sam se nekako osobno bavila temama odnosa ili, primjerice, zašto smo ovdje i ima li išta smisla. Mislim da je to na ovom albumu nekako najviše došlo do izražaja. Stvarno dođeš u te neke godine kada se pitaš o svijetu oko sebe i imamo li mi kao jedinke smisla. Jesmo li tu slučajno, ima li svatko od nas svoju svrhu ili smo samo tako ovdje. Možemo li nešto promijeniti i ima li uopće smisla baviti se glazbom u svemu ovome. Htjeli mi to ili ne, bili svjesni toga ili ne, u jednom trenutku postanemo svjesni da je sve povezano. Da možda i nema baš tih slučajnosti ili su one isto tako dio cijelog plana ili možda to želimo. Kako god, onda shvatiš, kada dođeš na koncert, kada vidiš ljude, kada pjevaju tvoje pjesme, kada im to nešto znači – da to sve ipak ima smisla, iskreno će Veverec.

Doza dobre energije

Iako je njezin partner u ljubavi i glazbi Toni korijenima iz zadarskog kraja, točnije s otoka Ista, posljednji put su nastupali s ovim sastavom u Zadru prije nekoliko godine u Providurovoj palači.

– Za one koji nas nisu slušali, neka dođu. Dobit će dozu dobre energije i vjerujem da će otići doma malo sretniji. Bit će to doza emocija, soula, groovea, plesa i ljubavi prema glazbi općenito. Pozitivna energija oko nas je nekako uvijek tu. Možete i ne morate plesati, ali svakako vas malo zagrije oko srca, poručila je Veverec te naglasila kako se vesele svirci u Zadru zbog predbožićnog adventskog ugođaja.

Glazba je za nju, bilo da je sluša, stvara ili izvodi, na različite načine terapija.

– Glazba je za mene definitivno i zabava, i utjeha, i psihoterapija, i posao, i neki izvor velikog straha i velike slobode. Ali to je uvijek povezano – sloboda uvijek sa sobom nosi određeni strah, izazove i odgovornost. Tako da, za mene je glazba prvenstveno ljubav, na kraju krajeva ona je sve. Možda sam rekla previše, ali glazba zaista jest previše toga. Zapravo sam se počela baviti glazbom da sebi olakšam, da kanaliziram stvari koje možda nisam mogla drugačije, a koje su me mučile. To je bio moj način izražavanja emocija i svega ostalog, rekla je glazbenica za kraj.