Zadarski pisac Želimir Periš uveo djecu u svijet krimića: 'Iznenadila me dječja mašta, mladi su najveći umjetnici'

U sklopu Mjeseca krimića u Gradskoj knjižnici Zadar, u ogranku Bili brig, književnik i voditelj radionica kreativnog pisanja Želimir Periš održao je interaktivno druženje s djecom posvećeno jednom od najčitanijih i najuzbudljivijih književnih žanrova – kriminalističkom romanu. Na radionici se tako razgovaralo o omiljenim detektivima i zapletima, ali se i održala prava mala škola čitanja, analize i stvaranja.

Više od zločina

Polazeći od ideje da je krimić istodobno napeto štivo i vrijedan svjedok vremena i prostora u kojem nastaje, Periš je djeci približio žanr kao nešto mnogo slojevitije od same potrage za počiniteljem. Razgovarali su o klasicima poput Agathe Christie i pričama o Sherlocku Holmesu, ali i o suvremenim adaptacijama za mlađe čitatelje, poput serijala Mladi Sherlock i Enola Holmes. Posebno je istaknut i Jurica Pavičić.

– On je naš najcjenjeniji pisac čija se djela često svrstavaju u krimiće, a zapravo su mnogo više od toga, pojasnio je Periš te dodao kako se radionica nije zadržala samo na književnosti.

– Krimić je jedan od najpopularnijih žanrova, no svakako nije jedini. Radionica se dosta bavila samom idejom promocije čitanja, ali ne samo čitanja, nego i uživanja u kulturi općenito: filmovima, serijama, knjigama, stripovima, pa, ako je riječ o kvalitetnim sadržajima, može i YouTube i TikTok. Važno je sve to kombinirati i pritom biti umjeren.

Središnji dio susreta bila je analiza i »rastavljanje« krimića na njegove temeljne gradivne jedinice. Djeca su otkrivala kako funkcioniraju napetost, misterij i logika istrage te zašto je zadovoljavajući rasplet često najteži dio priče. Taj je proces, istaknuo je Periš, otvorio prostor za kreativni dio radionice.

– Kreativni rad, kreativno razmišljanje i stvaranje najzahvalniji su dio druženja i doista mi je bilo drago predstaviti ove metode, kazao je voditelj radionice.

Popularnost s porukom

U završnici radionice nastao je »ad hoc« krimić, osmišljen zajedničkim snagama. Priča započinje dječakom Jurom koji odlazi u knjižnicu posuditi lektiru i strip, spajajući obvezu i zadovoljstvo čitanja. Svoga psa Bobija veže ispred knjižnice, no po povratku shvaća da je pas nestao. U zaplet se potom uključuje djevojčica Marica iz istog kvarta, zaljubljenica u pse kojoj obiteljske okolnosti – mali životni prostor i alergije ukućana – ne dopuštaju imati vlastitog ljubimca. U emotivnom trenutku pred knjižnicom, ugledavši umiljatog psa, donosi pogrešnu odluku i odvodi ga.

Pred djecom se tako otvorila ne samo kriminalistička zagonetka, nego i moralna dvojba: je li Marica zločinka ili tek dijete koje je pogriješilo? Treba li je kazniti ili joj oprostiti? Upravo u tom spoju logičkog raspetljavanja i etičkog promišljanja pokazala se snaga žanra. Mladi su sudionici uspjeli razraditi zaplet, osmisliti likove i, što je najteže, pronaći rasplet u kojem su i pravda i empatija došle na svoje mjesto.

– Ugodno me iznenadila dječja mašta, iz ove su se situacije sjajno uspjeli izvući, raspetljati zaplet i pronaći rješenje u kojem će svi biti sretni, a pravda zadovoljena. Mladi su najveći umjetnici, naglasio je voditelj.

Govoreći o društvenom potencijalu žanra, Periš smatra da kriminalistički roman nema poseban potencijal za angažiranost.

– Ne više nego bilo koji drugi žanr. I horor i ljubić mogu biti sjajni kritičari vremena i društva, i često to doista jesu. Prednost krimića je u tome što je iznimno popularan, pa je važno i dobro kada tu popularnost koristi za vrijedne etičke i spoznajne priče, a ne samo za laku zabavu, zaključio je.