U Zadru večeras film o najpoznatijem jugoslavenskom automobilu: Yugo su vozili od New Yorka do Los Angelesa

Jedan Yugo, više od 10 tisuća prijeđenih kilometara, 23 američke savezne države i putovanje od New Yorka do Los Angelesa – večerašnji program Kino Zone donosi nagrađivani dokumentarni film ceste „Yugo ide u Ameriku“ redatelja Filipa Grujića i Alekse Borkovića. Projekcija počinje u četvrtak, 20. kolovoza, u 21 sat na platou pored Gradske knjižnice Zadar, a nakon filma slijedi razgovor s oba redatelja, u kojem će se dotaknuti motivacije iza filma i behind-the-scene momenata koji su obilježili ovo (filmsko) putovanje.

Film prati skupinu prijatelja rođenih devedesetih godina u Srbiji koji tijekom jednog ljeta odlaze u Ameriku kako bi automobilom iz vlastitog djetinjstva prešli cijeli kontinent. Njihova je misija istodobno jednostavna i potpuno luda – pronaći Yugo na američkom tlu i odvesti ga od istočne do zapadne obale, usput rekonstruirajući jednu od najneobičnijih epizoda automobilske i gospodarske povijesti bivše Jugoslavije.

Trideset i tri godine nakon što je posljednji Yugo uvezen u SAD, autori kreću njegovim tragom kroz suvremenu Ameriku, pokušavajući doznati što je ostalo od automobila koji je osamdesetih trebao postati veliki izvozni uspjeh jugoslavenske industrije.

Yugo je na američko tržište stigao kao najjeftiniji novi automobil koji se ondje mogao kupiti. Za kragujevačku Zastavu bio je simbol mogućeg proboja na golemo zapadno tržište, dok su ga američki poduzetnici predstavljali kao automobil koji bi mogao osvojiti kupce niskom cijenom i jednostavnošću. No ono što je započelo kao gotovo nevjerojatan poslovni pothvat ubrzo je završilo sasvim drukčije.

Američki mediji i publika Yugu su s vremenom dodijelili reputaciju jednog od najgorih automobila ikada proizvedenih. Ipak, upravo je ta reputacija osigurala njegovu drugu, neočekivanu karijeru – postao je prepoznatljiv dio američke pop-kulture, automobil koji se pojavljivao u filmovima, televizijskim emisijama i šalama te do danas zadržao malu, ali izrazito strastvenu zajednicu obožavatelja.

Grujić i Borković zato ne snimaju samo povijest jednog automobila. Tijekom putovanja susreću ljude koji su sudjelovali u njegovu dolasku u SAD, kolekcionare koji ga i danas održavaju na životu, fanatike koji se njime utrkuju te iseljenike s prostora bivše Jugoslavije kojima pogled na mali automobil budi sasvim drukčije uspomene.

Među sugovornicima su i ljudi iz samog središta američke Yugo priče, poput Tonyja Ciminere, nekadašnjeg potpredsjednika kompanije Yugo America, te Malcolma Bricklina, poduzetnika koji je stajao iza ambicioznog plana njegova uvoza na američko tržište.

No što putovanje dalje odmiče, postaje jasno da pravi protagonist filma ipak nije automobil.

Iza priče o Yugu postupno se otvara priča o generaciji koja ga je naslijedila kao simbol zemlje koje se jedva sjeća ili u kojoj nikada nije svjesno živjela. Autori, rođeni devedesetih, putuju Amerikom tražeći tragove jedne države, industrije i ideje koje su nestale prije nego što su ih sami mogli razumjeti.

Upravo zato „Yugo ide u Ameriku“ iz dokumentarca o automobilu prerasta u nostalgičnu i duhovitu coming-of-age priču o prijateljstvu, odlascima i potrazi za identitetom. Putovanje kroz Ameriku postaje prilika za razgovore o Srbiji i nekadašnjoj Jugoslaviji, o životu u inozemstvu, generacijskim očekivanjima i pitanju gdje zapravo pripadamo.

Posebno mjesto u filmu zauzima odnos redatelja Filipa Grujića i njegova dugogodišnjeg prijatelja Akija, koji se odselio u SAD i na dijelu putovanja pridružuje ekipi kao snimatelj zvuka. Njihovi razgovori, šale, pjesme i ponovni rastanak filmu daju osobnu dimenziju koja se postupno pokazuje važnijom od same automobilske avanture.

A Yugo, očekivano, ne prolazi Ameriku bez problema. Kvarovi, improvizirani popravci i neočekivani susreti sastavni su dio puta, pa među upečatljivim epizodama filma nalazimo i pomoć Bosanaca Alena i Hasana koji automobil spašavaju kada se čini da bi njegova transkontinentalna avantura mogla prerano završiti.

Film se ne odriče ni apsurda vlastite premise. Kada se ekipi pridruži nova snimateljica zvuka Ivana, jedna izgubljena oklada završava možda i najbizarnijim događajem cijeloga putovanja – vjenčanjem u Las Vegasu, u kojem je jedan od „mladenaca“ upravo Yugo.

Iza humora i nostalgije ipak se nalazi i zanimljiv povijesni kontrast: mali socijalistički automobil nastao u Jugoslaviji ulazi u Reaganovu Ameriku osamdesetih, u vrijeme snažne tržišne konkurencije i potpuno drukčijeg ekonomskog modela. Taj pokušaj susreta dvaju svjetova film koristi kao polazište za priču o ambiciji, propalom snu i neobičnom kulturnom životu koji je Yugo dobio upravo zahvaljujući vlastitom neuspjehu.

„Yugo ide u Ameriku“ svjetsku je premijeru imao na renomiranom festivalu dokumentarnog filma CPH u Kopenhagenu, nakon čega je u Beogradu otvorio festival Beldocs i osvojio Nagradu publike za najbolji europski dokumentarac. Hrvatsku premijeru imao je na Pulskom filmskom festivalu, a nakon Zadra nastavlja kino distribuciju diljem Hrvatske.

Film su režirali Filip Grujić, koji potpisuje i scenarij, te Aleksa Borković, ujedno direktor fotografije. Montažu potpisuje Kristina Todorović, a film je nastao u srpsko-hrvatskoj koprodukciji, uz hrvatsku koproducenticu Vanju Jambrović iz Restarta.

„Yugo ide u Ameriku“ tako na prvi pogled priča o automobilu kojeg su jedni pamtili kao predmet svakodnevice, a drugi kao simbol automobilskog promašaja. No iza njegova volana krije se mnogo šira priča o prijateljstvu, migracijama, odrastanju i potrebi jedne generacije da kroz ostatke prošlosti pokuša razumjeti vlastitu sadašnjost.