Utorak, 28. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

OSVRT

U »Građanskom ratu« podjela nas strelovito vodi ka distopiji

Autor: Ivica Perinović

22.04.2024. 22:10
U »Građanskom ratu« podjela nas strelovito vodi ka distopiji

Foto: Građanski rat



U kinima je diljem globusa, uključujući i Lijepu našu, ovih dana osvanuo film Alexa Garlanda, ‘’Građanski rat’’ (imbecilni dodatak naslovu kojeg su iz samo sebi znanog razloga ‘nakačili’ domaći distributeri neću niti spominjati), koji svojom intrigantnom premisom jezivo replicira sverastuće stanje opće histerije, političkih i društvenih podjela i u konačnici nam servira savršenu moralističku podlogu za međusobni dijalog, ali i propitivanje vlastitih uvjerenja. Ne, Garland nije snimio film o nedavnim rezultatima naših parlamentarnih izbora, no određene obrasce njegove priče svakako možemo iščitati i u našoj zbilji.


Prosvjedi, kaos…


U jeku trećeg mandata autoritarne vlade Sjedinjenih Američkih Država pod predsjednikom/diktatorom (tumači ga Nick Offerman), određene države poput Teksasa, Kalifornije ili Floride su se odlučile odcijepiti i pokrenuti građansku vlast kako bi ga konačno svrgnule s vlasti. Društvo je podijeljeno, na ulicama se održavaju prosvjedi, dobar dio civila je i naoružan, gotovo svugdje vlada kaos, a svojim budnim okom sve promatraju i novinari uključujući slavnu ratnu Reutersovu fotoreporterku Lee Smith (Kirsten Dunst), njezinog kolegu novinara Joela (Wagner Moura), veterana New York Posta, Sammyja (Stephen McKinley Henderson), ali i perspektivnu, no još uvijek neiskusnu fotografkinju ‘freelancericu’ Jessie Cullen (Cailee Spaeny).


Nakon krvavog prosvjeda u New Yorku tijekom kojeg Lee spasi život nesvjesnoj i nadobudnoj Jessie, Joel i Lee se u jednom od hotela kojeg su zauzeli pretežito novinari susretnu sa Sammyjem. Komentirajući trenutnu situaciju i sve izgledniju eskalaciju sukoba, Joel i Lee otkriju Sammyju svoj plan odlaska u Washington kako bi tamo eventualno od predsjednika pokušali ‘izvući’ njegov posljednji intervju prije negoli ga se dočepaju separatističke snage. Sammy ih pokuša isprva odvratiti od tog suludog plana, ali i ih na kraju zamoli za prijevoz do Charlottesvillea u kojem separatisti pripremaju ofenzivu, a ekipi se unatoč negodovanju Lee pridruži i Jessie koja fotoaparatom također želi zabilježiti te, lako moguće povijesne trenutke. Lee, Joel, Sammy i Jessie se tako upute na opasan put prema Washingtonu ne sluteći kakve će ih sve strahote zateći.




Amerikancima se očigledno trebao dogoditi jedan Englez (op.a. Alex Garland) kako bi si glave konačno izvukli iz vlastitih dupeta. Prateći pomno situacije diljem globusa, a posebice S.A.D.-a jer, ruku na srce, sve oči svijeta su uvijek uprte ka toj najvećoj sili, spomenuti redatelj je odlučio napraviti film koji nam pokazuje jednu uznemirujuću viziju budućnosti kako bi nas u konačnici eventualno potaknuo na razmišljanje, ali i zajednički razgovor. Majčica nam Zemlja nikad nije bila bliže apokalipsi ako samo pričamo o efektu globalnog zatopljenja i popratnim prirodnim katastrofama, no da bi stvar bila još i gora, mnoge zemlje uključujući S.A.D., ali i našu domovinu, ‘osakaćene’ su nikad većim podjelama. Lijevi i desni, crveni i plavi, liberali i demokrati, crni/žuti i bijeli, muslimani/pravoslavci i katolici, heteroseksualci i homoseksualci, samo birajte. Ovo su, dakako, samo neke od podjela kakvima svjedočimo redovno, pogotovo nakon u uvodu spomenutih izbora, no jesmo li svjesni koliko malo je potrebno kako bi situacija dostigla eskalaciju? To pitanje poteže i Garland.


Novinarski posao


Nije ovaj briljantni redatelj (ako još niste, svakako pogledajte njegova prethodna remek-djela ‘’Ex Machina’’ i ‘’Istrebljenje’’) slučajno u fokus svoje distopijske priče stavio novinare. Ti su ljudi posljednjih godina zahvaljujući određenim, ako ne i svim političkim opcijama, postali pravi sinonimi za laž (zvoni li vam kroz uši Trumpov ‘fake news’?), izdaju i rušilačku snagu, umjesto za istinu, pravdu i jednakost. Da, znam. Prava je istina vjerojatno negdje na pola puta, no novinarski posao je kroz ova ‘opasna vremena’ postao značajniji nego ikad. Novinari objektivno ne bi trebali zauzimati strane, podlijegati ičijoj ideologiji već isključivo biti oči, uši i jezik svakog ‘malog čovjeka’, a upravo je takav i protagonistički kvartet Garlandova filma.


Novinari su tu kako bi iz prve ruke snimili situaciju na terenu i podijelili je s ostatkom nacije, zaključke prepuštaju drugima. Ispostavit će se kako kroz Garlandovu viziju oni nažalost postaju svjedoci nestanka ljudskosti i empatije, demokratskih i inih vrijednosti s kojima su im generacije političara punile glave. Oni postaju svjedoci krajnjeg poniranja u ludilo. Barem dok oni iskusniji među njima ne ‘puknu’, a mlađi se zahvaljujući ratnom adrenalinu ‘povampire’. ‘’Građanski rat’’ obiluje nizom impresivnih, no svejedno potresnih prizora i replika, a posebno se izdvaja onaj u kojem jedna manja militaristička skupina ‘naše’ prestravljene novinare na proputovanju do Washingtona priupita tko su i što to pod odgovorom -Amerikanci!- točno misle? Svaki krivi odgovor ‘nagrađuju’ smrtonosnim metkom. Jezivo, zar ne? Probudila su mi se u glavi nakon tog prizora neka ružna sjećanja iz vlastite prošlosti koja uključuju određene zlokobne bradate figure, barikade na cesti i slična pitanja. Brrrr.


Potrebne mudre odluke


Prije negoli određeni čitatelji donesu krive zaključke poput -Tko im je kriv? I sami su zakuhali stotine ratova diljem globusa, kog’ briga, nek’ se sami potamane.- potaknut ću ih prije svega na gledanje, a nek’ zatim elaboriraju viđeno. Kako sam već naglasio, S.A.D. nije slučajan odabir redatelja. Svim manama i vrlinama unatoč, ta velesila i dalje drma na ovaj ili onaj način svijetom, a odu li tamo stvari po krivu, neće puno trebati da se ‘njihova čaša prelije’ i po ostatku našeg izranjavanog planeta. Ukrajina pliva u krvi, Gaza također, treba li još krvi ili sjesti zajedno i pričati, donijeti mudre odluke na korist svih strana? Uglavnom, neću nastaviti s politikantstvom i dijeljenjem savjeta već se za kraj vraćam zaključku o filmu.


Alex Garland je još jednom pokazao kako je jedan od najznačajnijih filmskih autora današnjice, uvijek okupiran relevantnim temama i problemima koje manje-više provlači kroz prizmu -Što bi bilo, kad bi bilo’-, a to na upečatljiv način čini i u ‘’Građanskom ratu’’. Fantastično režiran, napisan i snimljen (fotografije dakako čine značajan faktor) uz izvanredan glumački ansambl predvođen spomenutim kvartetom, ali i efektnim epizodama Jessea Plemonsa i Nicka Offermana, ovo je uistinu poseban celuloidni apel za razmišljanje, a prije svega dijalog. Svakako pogledati!