U Arheološkom muzeju Zadar izloženi rijetki srebrni denari iz vremena Prvog križarskog rata

Na krajnjem istoku Hrvatske, ondje gdje Dunav ljubi nebo, nalazi se Batina kao jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta hrvatskog Podunavlja, a rijeka stoljećima diktira granice, trgovačke putove i smjerove vojnih pohoda. Upravo je ondje tijekom sustavnih istraživanja prije dvije godine otkriven nalaz koji je iznenadio i same arheologe – ostava od 56 srebrnih denara iz vremena Prvog križarskog rata. Riječ je o francuskom feudalnom novcu iz južne Francuske, pronađenom daleko od mjesta nastanka, na dunavskoj ruti kojom su krajem 11. i početkom 12. stoljeća prolazile križarske vojske prema Istoku. Taj iznimni nalaz nedavno je predstavljen na izložbi »Batina – Blago križa: Nalaz srebrnog novca iz vremena Prvog križarskog rata« u Arheološkom muzeju Zadar (AMZd), u suradnji s Arheološkim muzejom Osijek, a može se razgledati do 15. rujna 2026. godine.

Zanimljiva i simbolična poveznica s prostorom zadarskog Muzeja je ta što se odmah na ulazu čuva i srebrni novac cara Lotara I. iz prve polovice 9. stoljeća, odnosno iz razdoblja kada se karolinški monetarni sustav tek oblikovao. Upravo će takvi tzv. »denari« tijekom nadolazećih stoljeća postati temelj gotovo cjelokupnog zapadnoeuropskog monetarnog sustava.

Autor izložbe, slavonski arheolog Domagoj Dujmić, otkriva za naš list kako je cjelokupni projekt, kao i samu izložbu i popratni katalog, financijski podržalo i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Također, istaknuo je kako je ova izložba nastala kao rezultat međumuzejske suradnje. Govoreći o Batini, podsjetio je kako se lokalitet istražuje još od 19. stoljeća te kako su nalazi s tog prostora danas raspršeni po velikim europskim muzejima, od Beča i Budimpešte do Zagreba.

– Arheološki kompleks Batina-Gradac i Sredno smješten je na strateškom platou iznad Dunava, a arheološki slojevi svjedoče o gotovo neprekinutom kontinuitetu života sve od prapovijesti do suvremenog doba, započinje arheolog.

Slojevi povijesti

Batina je, nastavlja, strateški jedno od najvažnijih mjesta na Dunavu. To je jedan od rijetkih prijelaza između Budimpešte i Iloka, gdje se rijeka mogla prijeći. Zato su tu logori, naselja i vojske.

– Na tom su prostoru pronađeni tragovi neolitičke lengyelske kulture, zatim srednjobrončanodobnih zajednica s inkrustiranom keramikom, kulture polja sa žarama iz kasnog brončanog i starijeg željeznog doba, kao i nalazi latenske kulture mlađeg željeznog doba. Rimljani su ondje podigli castrum kao dio obrane dunavskog limesa, dok se tijekom Drugog svjetskog rata upravo na tom području odvila i Batinska bitka, kao jedna od ključnih završnih operacija oslobađanja Jugoslavije, pojašnjava Dujmić.

Ipak, unatoč bogatstvu nalaza, srednjovjekovni sloj na Batini dugo nije bio poznat.

– Ovi srednjovjekovni novčići su nam grom iz vedra neba. Nitko ih nije očekivao. Nalaz je otkriven 2023. godine tijekom istraživanja u sklopu projekta »Arheološka baština Baranje« prilikom iskapanja zapune kanala. Ukupno je pronađeno 56 srebrnih denara, govori arheolog dodajući kako je riječ o tipičnom srednjovjekovnom novcu koji se u Europi kovao od kraja 10. do sredine 13. stoljeća.

Ono što nalaz čini iznimnim jest činjenica da je riječ o francuskim feudalnim denarima koji na prostoru hrvatskog Podunavlja nisu bili u slobodnoj uporabi.

–​ Batinska ostava sastoji se od četiri različita tipa novca iz južne Francuske: trinaest denara iz biskupije Le Puy, sedamnaest denara iz grada Limogesa, dvadeset i pet primjeraka denara viskontije Albi te samo jednog srebrnog obola grofovije Toulouse, kaže Dujmić te dodaje kako upravo taj raspored i podrijetlo novca upućuje na povezanost s križarskim rutama.

– Kroz Podunavlje su krajem 11. stoljeća prolazile brojne vojske Prvog križarskog rata, nakon što je Urban II. 1095. godine pozvao europske vitezove i hodočasnike na oslobođenje Jeruzalema. Na panelima izložbe su prikazane praktički sve poznate ostave novca povezane s križarskim rutama: Konstantinopol, Niš, Batina i još nekoliko lokaliteta. To je gotovo sav novac koji danas poznajemo s te dunavske trase.

Rijetki primjerci

Francuski denari bili su među preferiranim valutama križara tijekom pohoda prema Svetoj Zemlji.

– U srednjovjekovnoj Europi nije postojala jedinstvena valuta, ponajprije zbog kronične nestašice srebra, pa su križari koristili različite regionalne denare iz Francuske i Italije. Štoviše, Zapadna Europa je tada kronično oskudijevala srebrom. Nakon raspada Rimskog Carstva rudnici su bili iscrpljeni ili zatvoreni, a ono malo srebra odlazilo je prema Istoku kroz trgovinu, govori autor ove izložbe ističući kako je francuski feudalni denar bio temelj monetarnog sustava Zapadne Europe gotovo pet stoljeća.

Denier ili denar, odnosno engleski »penny«, uveden je, kako pojašnjava arheolog Dujmić, tijekom karolinških reformi u vrijeme Pipina Malog u drugoj polovini 8. stoljeća. Prema pravilima reforme, od jedne funte srebra smjelo se kovati 240 denara.

– Svi novčići tog vremena pripadaju jednom tipu novca – srebrnom denaru. On se kuje od vremena Franaka pa sve do velikih otkrića rudnika srebra u 14. stoljeću, dodaje.

Upravo je Karlo Ćelavi tijekom 9. stoljeća oblikovao tip novca koji će kasnije postati uzor većini europskih kovanica – monogram vladara na jednoj strani i karakterističan križ na drugoj.

– U većini slučajeva na jednoj strani nalazi se križ. Taj motiv vidimo praktički na svim novcima tog vremena, bez obzira govorimo li o francuskim, njemačkim ili engleskim kovanicama. Na drugoj strani se obično nalazio monogram vladara ili lokalnog feudalca. Franačko kraljevstvo je oslabilo pa su lokalni plemići i biskupi počeli kovati svoj novac. Ali još nisu imali hrabrosti staviti vlastito ime nego ime nekog davnog preminulog pretka da se kraj ne naljuti, pojašnjava Dujmić.

To je danas jedan od razloga zašto je identifikacija ovih denara izuzetno složena.

– Znali su isti tip novca kovati i po dvjesto godina. A kako ih je pronađeno vrlo malo, teško je napraviti preciznu kronologiju. Posebno zahtjevna bila je identifikacija pojedinih tipova novaca iz tzv. Batinske ostave. Naime, denari biskupije Le Puy vrlo su istrošeni i slabo čitljivi. Na njima se nalazi karakteristični »croix pattée«, dok je na reversu rozeta sa šest krakova. Legende su tijekom stoljeća postale gotovo neprepoznatljive i degenerirane, a većina je natpisa napisana retrogradno, opisuje arheolog.

S druge strane, pak, denari viskontije Albi iznimno su dobro očuvani i ostavljaju dojam da nisu dugo bili u opticaju.

– Na njima se jasno vidi križ, dok se na reversu nalazi monogram »VICOC«, odnosno vicecomes – viskont. Upravo su deformirani oblici pojedinih slova desetljećima zadavali probleme europskim numizmatičarima, dodaje Dujmić te naglašava kako denari grada Limogesa pokazuju više tragova trošenja, ali još uvijek nose prepoznatljive legende povezane s Odom. Pritom je posebno zanimljiv način oblikovanja slova i križnih motiva unutar natpisa.

Najrjeđi primjerak u ostavi je srebrni obol grofovije Toulouse.

– Na njemu se nalazi ime grofa Guillaumea te monogram koji se povezuje s biskupom iz kraja 10. stoljeća. Jedan tip novca iz našeg nalaza čini čak deset posto svih poznatih primjeraka na svijetu. Jednostavno ih nema, naglašava autor ove izložbe.

Čekić i kalup

Na izložbi je prikazan i način kovanja ovakvog srednjovjekovnog novca.

– Sve se radilo ručno. Srebro bi se iskovalo u lim, rezale su se pločice, a onda se motiv utiskivao udarcem. Nije bilo strojeva, samo čekić i kalup. Kao ilustracije tog procesa priložio sam i prikaze s fresaka crkve svete Barbare u Kutnoj Hori u Češkoj, jednom od najvažnijih europskih rudarskih središta kasnijeg srednjeg vijeka, govori ovaj arheolog te dodaje kako posjetitelji na izložbi mogu pogledati i širi kontekst uporabe novca u hrvatskom Podunavlju krajem 11. stoljeća.

– Za razliku od jadranske obale, gdje novac nikada nije potpuno nestao iz opticaja, u kontinentalnim krajevima njegova je uporaba bila vrlo ograničena i uglavnom simbolična. Bizantski novac, premda službeno priznat još u vrijeme ugarskog kralja Stjepana I., na prostoru Podunavlja pronalazi se rijetko. Nešto češći su srebrni denari ugarskih kraljeva iz druge polovice 11. stoljeća, no oni se uglavnom pojavljuju kao grobni prilozi ili kao nakit. Novac u to vrijeme ondje praktički nije bio u svakodnevnoj upotrebi.

Iako se posljednje dvije godine Dujmić intenzivno bavio srednjovjekovnom numizmatikom, priznaje da se ne planira trajno okrenuti tom području.

– Ne planiram nastaviti u tom smjeru. To je ogromno područje, a ja imam svoj halštat i željezno doba kojima se bavim cijeli život. Ovo je bilo dvije godine danonoćnog, krvavog posla, učenja i istraživanja, iskreno će arheolog o ovom kratkom i neplaniranom, ali istodobno dugotrajnom izletu u kompleksno područje numizmatike.

Putujuća izložba je nakon prvog predstavljanja u Osijeku gostovala u Iloku, a potom je stigla i u Zadar. Za zadarsko izdanje dodan je i talijanski prijevod putem interaktivnog ekrana.

– Sve što piše na panoima posjetitelji mogu pročitati i digitalno na ekranima na hrvatskom i engleskom jeziku, a za Zadar smo dodali i talijanski jezik, poručuje arheolog Dujmić ističući kako će ova putujuća izložba, s kojom putuje i on, u Zadru biti do 15. rujna 2026. godine, nakon čega seli u Zagreb, a zatim i u Pulu.