Poznati zadarski liječnik Boris Dželalija predstavio novi roman: 'Ako ništa ne pokušamo, onda ćemo i imati ništa'

U Ogranku Matice hrvatske u Zadru predstavljen je novi roman prof. emeritusa dr. sc. Borisa Dželalije »I razbiše se valovi«, djelo koje kroz medicinski kontekst donosi snažnu društvenu kritiku i otvara pitanja odgovornosti, pravde i odnosa pojedinca prema sustavu. U razgovoru za naš list autor Dželalija istaknuo je kako je roman nastajao iz dugogodišnjeg iskustva rada u zdravstvenom sustavu, ali i iz promišljanja šire društvene stvarnosti.

Prema njegovim riječima, brojni nesporazumi, napetosti i pritisci s kojima se susreću zdravstveni djelatnici poslužili su kao temelj za razvoj priče.

– Napetosti otežavaju rad i donošenje ispravnih odluka. Već prije dvadesetak godina upozoravao sam na pritisak kojem su liječnici izloženi, na osjećaj kao da su im ruke vezane, a danas je to još vidljivije, kaže Dželalija, dodajući kako takvo ozračje često vodi gubitku motivacije i dodatnom opterećenju zaposlenih.

Plod mašte

Ideja o novom romanu javila se, prisjeća se, nakon razgovora o njegovu prethodnom djelu »Gospodar svojih odluka« iz 2020. godine, kada je prvi put ozbiljnije počeo razmišljati o novoj knjizi. Iako se u uvodnoj napomeni dotiče odnosa fikcije i stvarnosti, naglašava kako su svi likovi i događaji plod mašte.

– Čitatelji često pokušavaju pronaći stvarne osobe u likovima, ali nijedan nije portret nekoga iz života. Granica između fikcije i stvarnosti uvijek je osjetljiva, no ovdje je riječ o književnoj konstrukciji, objašnjava autor.

Proces pisanja, dodaje, pomogao mu je da dodatno promisli vlastitu profesionalnu i društvenu ulogu liječnika. Nakon 43 godine rada medicinu i dalje vidi kao poziv, a ne samo kao zanimanje.

– I danas mi ljudi prilaze i prisjećaju se trenutaka u kojima sam im pomogao. To potvrđuje da je medicina prije svega služenje drugima. Propusti postoje u svakom poslu, ali uvjeren sam da većina liječnika radi savjesno i bez loših namjera, ističe ovaj umirovljeni liječnik, upozoravajući pritom na opasnost da financijski interesi nadvladaju brigu za pacijente.

Likovi romana obilježeni su snažnim unutarnjim sukobima, a jedino dr. Bono djeluje izrazito pozitivno, što je često tema razgovora među čitateljima. Dželalija pritom naglašava kako likovi nipošto nisu jednodimenzionalni.

– Pacijent ne može biti negativac jer dolazi po pomoć. Likovi poput Petke nisu isključivo negativni; oni su često žrtve društvenih okolnosti, odgoja i pritisaka okoline. Upravo kroz njih pokušao sam pokazati koliko je pojedinac često nemoćan pred sustavom, objašnjava Dželalija.

Jedan od prepoznatljivih stilskih postupaka u knjizi jest učestalo korištenje fraza i ponavljanja, što su istaknuli i recenzenti. Dželalija otkriva kako su takvi jezični motivi nastajali spontano, inspirirani stvarnim komunikacijskim situacijama i iskustvima iz svakodnevice.

– Istodobno ispreplićem medicinski, pravnički i književni diskurs, čime sam želio približiti psihološki i profesionalni teret s kojim se suočava zdravstveni djelatnik kada postane dio pravnog procesa. Već sama sumnja mijenja život čovjeka, a optužba ga uvodi u potpuno novu stvarnost u kojoj više ne može raditi kao prije, ističe Dželalija.

Optimistična poruka

Roman nosi snažnu društveno-kritičku dimenziju i otvara etička pitanja o ulozi obitelji, obrazovanja i medija u oblikovanju javnog mišljenja.

– Nedostaje nam dijaloga i društvene osjetljivosti. Ljudi često unaprijed donose presude, a to nikada ne vodi dobru. Društvena kritika nije usmjerena protiv pojedinca, nego protiv narušenih odnosa u društvu, ističe Dželalija, uvjeren kako šutnja ne donosi promjene.

Iako pojedini dijelovi romana snažno uranjaju u medicinski kontekst, smatra da je knjiga namijenjena širokoj publici jer teme odgovornosti, moralnih dilema i društvenih pritisaka prelaze granice jedne profesije. Vjeruje i da književnost, unatoč digitalnom vremenu, i dalje ima snagu potaknuti promišljanje i otvoriti prostor za dijalog, osobito među mladima.

U budućnosti bi se, priznaje, možda volio okrenuti i vedrijim temama, jer je tijekom liječničke karijere doživio mnogo pozitivnih iskustava. Međutim, unatoč ozbiljnim temama, roman završava optimističnom porukom.

– Moja je ideja bila pokazati da dobro na kraju pobjeđuje zlo i da se istina uvijek otkrije. Možda će netko reći da je to pretjerani optimizam, ali ja u njega vjerujem, naglašava književnik.

Govoreći o književnim uzorima, izdvaja u prvom redu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, čiji se utjecaj može naslutiti i u moralnim i filozofskim slojevima romana.

Dželalija naglašava kako svoj drugi roman »I razbiše se valovi« vidi prije svega kao poticaj na promišljanje, kritički osvrt i dijalog o društvu u kojem živimo, podsjećajući pritom na misao svetog Augustina: »Bog, koji te je stvorio bez tebe, neće te ni spasiti bez tebe.«.

– Čovjek mora progovoriti. Ako ništa ne pokušamo, onda ćemo i imati ništa. Pokušaj je već pola uspjeha, zaključuje Dželalija.

O autoru

Boris Dželalija rođen je 10. listopada 1955. godine u Ključu na Miljevcima. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završio je 1979., stekavši zvanje doktora medicine, a 1988. postaje specijalist infektologije. Subspecijalizaciju iz pedijatrijske infektologije završio je 2013. u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu, dok je doktorat znanosti obranio 1994. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Autor je brojnih znanstvenih radova objavljenih u Hrvatskoj i inozemstvu te sudionik mnogih međunarodnih stručnih skupova, a potpisuje i sveučilišni udžbenik. U književnosti se predstavio knjigom zapisa iz narodne medicine »Miljevačko zdravstvo« (2007.) te romanom »Gospodar svojih odluka« (2020.).

Tijekom Domovinskoga rata bio je dragovoljac u zdravstvenoj službi Hrvatske vojske na zadarskom bojištu, a 18. studenoga 1991. preživio je napad na Škabrnju. Promaknut je u čin pričuvnoga pukovnika Oružanih snaga Republike Hrvatske 1995. godine. Za svoj znanstveni, stručni i društveni rad odlikovan je brojnim priznanjima, među kojima su nagrade Hrvatske liječničke komore i Hrvatskoga liječničkog zbora te državna odličja Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski i Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, kao i odličje Hrvatskog Crvenog križa.

Član je više stručnih i kulturnih udruga, uključujući Maticu hrvatsku i Hrvatsko kulturno društvo Napredak. Do umirovljenja 2023. godine bio je redoviti profesor na Odjelu za zdravstvene studije Sveučilišta u Zadru i na Katedri za infektologiju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu te specijalist infektolog u Općoj bolnici Zadar. Iste godine dodijeljeno mu je počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zadru.