Dina: Drugi dio – Jesmo li postali svjedoci najboljeg filmskog nastavka ikad?!

Prije negoli pripremite drvlje, kamenje i lomače, dozvolite mi da elaboriram ovako bombastičan naslov. Svjestan bezvremenskih i neizostavnih klasika poput Kuma 2, Aliensa, Terminatora (Sudnji dan) i još nekolicine naslova koji su još odavno proglašeni nastavcima koji su u mnogočemu nadmašili svoje prethodnike – premda bi se i o tome moglo razgovarati, otvoreno ću reći kako novu Villeneueovu ekranizaciju ‘’Dine’’ osobno ne doživljavam kao nastavke već cjelinu uz koje je istoimena Herbertova knjiga, točnije, znanstveno-fantastična ‘Biblija’ dobila veličanstven i nikad bolji tretman.

Epska priča

Radnja drugog dijela nas vraća na pješčani planet Arrakis. Paul Atreides (Timothée Chalamet) i njegova trudna majka Jessica (Rebecca Ferguson) uz fremenske ratnike predvođene Stilgarom (Javier Bardem) na putu su za Sietch Tabr. Izbjegnuvši zasjedu Harkonnenovih vojnika oni stižu na odredište, no nisu baš svi sretni njihovim dolaskom. Neki članovi plemena ih smatraju špijunima dok Stilgar i ostali vjeruju kako je Paul dugoiščekivani ‘Mesija’. Kako bi skepticima dokazali da su na njihovoj strani u borbi protiv klana Harkonnen i imperija, Jessica popivši ‘vodu života’ postane nova vrhovna svećenica, a Paul kroz gerilske borbe s osvajačima ubrzo stekne ratničko ime Usul Muad’Dib. Paralelno s dokazivanjem svojeg statusa i suočavanja s mogućom spoznajom da on uistinu jest obećani spasitelj, Paul se sve više počne zbližavati s Chani (Zendaya), no ubrzo im prijeti novi okršaj s još okrutnijim članovima omraženog klana, a na kraju i samim carem (Christopher Walken)…

Foto: PRESS

Prvi dio ove uistinu epske priče svoju je kino premijeru dočekao potkraj listopada 2021., vrijeme kad je našim globusom harala pandemija COVID-a i kad ljudi nipošto nisu bili spremni ‘riskirati živote’ kako bi masovno pohrlili u kina. Drugi problem s kojim se Villeneuve morao susresti u ta paranoična vremena jest činjenica kako su se mlađe, pa čak i one starije generacije već dobrano ‘navukle’ na ‘binđanje’ kojekakvih TV serija krcatih jeftinim uzbuđenjima, nesuvislim obratima i što je najvažnije, njihovim kratkim trajanjem. Koncentracija takvih gledatelja je dakako postala ‘kratkofitiljna’ i epski spektakli poput Villeneueova bili su im spori, dosadni i nezanimljivi.

Rekordna gledanost

Nije ih suviše zamarala spoznaja kako je to bio nužan proces za upoznavanje s ovako kompleksnim materijalom, razvojem karakterizacije mnogobrojnih likova i događajima koji će tek uslijediti. Rezultati na kinoblagajnama bilo su stoga debelo ispod očekivanja i producenti ovog grandioznog projekta bili su neko vrijeme u nedoumici – nastaviti s Villeneueovom vizijom ili priznati poraz i za sva vremena prekrižiti ideju oživljavanja Herbertovih knjiga. Srećom po nas, film je imao i rekordnu gledanost na streaming servisu i više nije bilo diskusije, nastavak ide pa što bilo.

Za one koji to nisu znali valja prvenstveno spomenuti kako je sam autor knjige, Frank Herbert, do ovako grandiozne priče došao pukim slučajem. Naime, potkraj 50-ih je od uredništva jednog magazina dobio bezazleni zadatak pisanja reportaže o oregonskim pješčanim dinama, no kratki informativni članak se pretvorio u neočekivanu hrpu teksta. E sad, kad s tim spojite njegovu eksperimentalnu narav, sklonost psihodeličnim drogama, točnije, gljivama, filozofska i duhovna uvjerenja te utjecaj knjige TE Lawrencea svima nam znanog kao Lawrence od Arabije, jasno vam je u kojem smjeru sve ide.

Foto: IMDB

Briljantni kanadski redatelj Denis Villeneuve uspio je s prvim dijelom redateljski i scenaristički ‘ukrotiti’ Herbertova ‘divljeg literarnog crva’ na najbolji mogući način i kroz apsolutno sve aspekte nastavku ‘utabati’ put kroz prevrtljive pješčane dine i nepregledne oluje ka konkluziji prve knjige. Uz savršeno pogođen casting, kako ispred, tako i iza kamere te svaki do maksimuma utrošen cent, stvorio je perfektan uvod u daljnju priču koja ovdje još i više, a bogme i češće, poprima prave epske proporcije. Fascinantno je što je Villeneuve u maniri vrlih autora stara kova spektakl uspio podrediti priči i ostaviti više nego dovoljno prostora za razvoj odnosa između likova, posebice onom između Paula i Chani.

Blistave glumačke izvedbe

Naravno, nisu zaboravljeni, a kamoli zapostavljeni niti ostali krucijalni fragmenti knjige koji se dotiču tema vjerskog fundamentalizma, položaja moći, ekologije, filozofije, psihologije i politike. Mnogi su bili skeptični kad je uloga Paula Atreidesa dopala talentiranog, ali po njihovom zlobnom mišljenju anemičnog Timothéea Chalameta, no momak je u ovom dijelu priče pokazao i dokazao kako je itekako sposoban iznijeti tako kompleksan lik, ali i da je spreman izvesti sve zahtjevne fizičke izazove prilikom nekoliko žešćih okršaja. Zendaya je ovdje pak dobila daleko više prostora i po mojem skromnom mišljenju pružila jednu od svojih najblistavijih glumačkih izvedbi, dok su Rebecca Ferguson, Josh Brolin, Stellan Skarsgård i napose Javier Bardem još jednom odradili fenomenalan posao.

Od novopridošlica, najpozitivniji dojam je svakako ostavio sve traženiji Austin Butler premda sam bio pomalo rezerviran zbog tog angažmana. Uz njegovu gotovo ‘over the top’ manijakalnu transformaciju od Villeneueva siroti Sting u Lynchovoj verziji djeluje poput nekog lika iz crtića, i to lošeg. Nisam bio siguran hoće li se i glumačka legenda Christopher Walken konačno uspjeti riješiti svojeg naglašenog njujorškog akcenta i zastajkivanja pri izgovoru replika, no majstor je dao svoj maksimum.

Sveti materijal

Villeneuve je ovom ‘svetom’ materijalu prišao s krajnjim respektom, pazio je na apsolutno svaki detalj i kroz cijelo trajanje filma je ostavio gotovo opipljiv osjećaj mistike, svojevrsnog transcendentalnog iskustva. Kako kroz samu priču tako i konačan vizualno-zvučni dojam (posebno je dojmljivo njegovo monokromatsko prezentiranje lika Feyd-Rautha Harkonnena), posve su vidljive određene paralele s remek-djelima poput Leanovog ‘’Lawrencea od Arabije’’ ili primjerice Scorseseova ‘’Posljednjeg Kristovog iskušenja’’, no ovo je u konačnici ipak Villleneueova i Herbertova vizija, filmski nastavci za generacije.

Kako bi jedan moj prijatelj naglasio, ovi filmovi predstavljaju sve ono u čemu Disney nije uspio sa svojim mega skupim novim Star Warsima. Je li ‘’Dina: Drugi dio’’ doista najbolji filmski nastavak u povijesti, procijenite sami, osobno znam kako ću mu se opetovano vraćati s divljenjem. Uzbudljiv, misaon, fantastičan, a istodobno tako životan, ovo je pravi filmski trijumf kojeg malo tko može dostići. Posljednji uradci ovakvih gigantskih proporcija su se dogodili prije više od dva desetljeća kroz Jacksonove ‘’Gospodare prstenova’’, a što nam nosi budućnost, vidjet ćemo, ovisi o vama. Ako nahrlite u kina, a trebali bi, neće postojati prepreka za snimanjem trećeg dijela za kojeg je Villeneuve otvorena srca već posve spreman.