Što kupiti, novi ili polovni automobil? Za 15.000 eura izbor je više nego solidan

Što dakle uzeti, novi ili rabljeni automobil? Ovisno o tome kome postavite ovo pitanje, vozači će se u većini slučajeva najvjerojatniji polarizirati u dvije skupine, piše revija HAK.  Onu koja će se uvijek odlučiti za potpuno novi automobil (jer novo je novo) i onu drugu, koja će uvijek birati rabljeni (jer novi gubi i do  trećinu vrijednosti čim izađe iz salona). Scenarija tu ima bezbroj: nemali broj vozača u Hrvatskoj nikad si ne uspije priuštiti sasvim novi automobil, ali im i uz činjenicu da uvijek mijenjaju rabljeni za rabljeni ne fali baš ništa.

Upravo suprotno, nakon jednog ili dva pozitivna iskustva s polovnjacima više niti ne pomišljaju na salonske primjerke. S druge strane, naravno, ima i onih koji možda nisu bili tolike sreće pa zažale što su kupili rabljenog umjesto da pričekaju dok si ne mogu kupiti možda skromniji, ali novi(ji) auto koji se ne kvari. No isto tako ima i onih koji su učinili baš to, pa na kraju također nisu bili sasvim zadovoljni, bilo zbog utrošenog novca ili bilo kojeg drugog razloga, poput primjerice fantomskih kvarova.

Iz svega ovoga, naime, jasno je da univerzalnog odgovora na pitanje veći/opremljeniji rabljeni ili novi ali skromniji nema, no nikad nije zgorega ponoviti  pluseve i minuseve vezane uz ovu dilemu. Jer u cijelu priču u posljednje vrijeme treba dodati još nešto, a to je činjenica da su neki kupci – zapravo njih sve više – upravo primorani okrenuti se rabljenima jer novih primjeraka određenih klasa koje smo dosad podrazumijevali i uzimali zdravo za gotovo na tržištu više – nema. Male i velike limuzine, monovolumeni, kabrioleti, MPV vozila…, odumiru jedan za drugim ustupajući mjesto SUV-ovima. Ne ulazeći sad u uzroke i posljedice ovakvog razvoja situacije – jer to zahtijeva zasebnu analizu – jasno je da to mnoge ostavlja bez izbora, upućujući i njih na tržište rabljenih.

Koje su sve, dakle, pozitivne i negativne strane kod odabira novog ili rabljenog vozila? Pođimo od osnovne pretpostavke da je kod novog automobila plus sve osim cijene. U slučaju nabavke novoga, međutim, koji pritom spada u višu ili visoku klasu, odnosno premium marke, plus bi moglo doista biti sve osim cijene, ali i troškova korištenja i održavanja. U tom slučaju treba računati i na više iznose za registraciju i osiguranje vozila, a u određenoj mjeri vjerojatno i trošak potrošnje goriva, jer je ona nerijetko viša kod težih i snažnijih automobila.

Osim toga, međutim, treba imati na umu da se dobar dio vrijednosti vozila doista gubi već s izlaskom iz salona. Spomenutu ste izreku vjerojatno čuli mnogo puta i koliko god se već činila izlizanom ona je itekako istinita. Ali s  druge strane, odlučite li se nakon nekog vremena prodavati ovakav automobil, imat ćete nekoliko aduta više u rukavu: prvi ste vlasnik, auto je možda još pod garancijom i sigurno ćete za njega moći dobiti dobru cijenu. Ili barem bolju od one u situaciji kad tri godine kasnije, recimo, prodajete rabljeni koji je već promijenio više vlasnika te vjerojatno i natukao ozbiljniju kilometražu. Svaki potencijalni kupac takvog rabljenog, ne zaboravite, razmišlja isto kao i vi te će sigurno gledati kako da ne samo potroši manje pri samoj kupnji, nego i da u dogledno vrijeme ne mora brinuti o kapitalnim ulaganjima poput velikog servisa.   

Kad već govorimo o samom održavanju, spomenimo još nekoliko detalja. Vrlo jednostavno, kod novog je automobila novo baš sve. Dakle, svi oni znani i neznani dijelovi o kojima kao vozač ili vlasnik možda i ne znate ništa sve dok se s vremenom i eksploatacijom ne počnu kvariti ili dotrajavati do te mjere da postanu zreli za zamjenu. Kod novih automobila taj period do zamjene, odnosno kupnje novih dijelova traje dosta dulje, te generalno možete računati da ste s većinom njih neko vrijeme doista mirni, barem ugrubo, jer iznimke su uvijek moguće.

S druge strane, treba spomenuti i činjenicu da se kod sasvim novih modela ne tako rijetko javljaju i neke dječje bolesti. Točnije rečeno, kvarovi ili nedostaci za čije je pojavljivanje kriva činjenica da isti još nisu dovoljno dugo na cesti da bi njihovi proizvođači znali koje su stvarne prednosti, a koje mane nekog konkretnog automobila. I posljedično, kako bi u skladu s tim mogli djelovati i ispraviti stvari koje su se pokazale lošima ili barem nedovoljno izdržljivima. U tom smislu uvijek je bolje ciljati novi automobil, ali ne onaj koji je tek ušao u proizvodnju, nego onaj koji se na tržištu već nalazi barem koju godinu.

Na sve ovo, dakako, treba dodati možda i najvažniji podatak, a taj je da su cijene novih automobila u posljednjih nekoliko godina doista otišle u nebesa. Iz raznih razloga, uključujući prekide u proizvodnji uzrokovane pandemijom i nestašicom dijelova, odnosno čipova. A u situaciji u kojoj se novi automobil čeka mjesecima, čak su se i kupci koji su možda bili spremni platiti više našli u situaciji da se moraju okrenuti rabljenima – jer voziti se mora – ali to je onda naravno za sobom povuklo snažan rast  potražnje polovnjaka, a time i novi rast cijena. Rezultat je to da su danas auti skuplji nego ikad, i stari i novi, i čini se da se taj trend neće uskoro preokrenuti, možda tek usporiti.

Premda se u jednom trenutku prije nekoliko mjeseci činilo da više uopće neće biti moguće kupiti bilo kakav novi automobil bez barem 20.000 eura u džepu, to danas nasreću ipak nije baš tako. Letimičnim pregledom situacije u trenutku pisanja ovoga teksta pronašli smo nekoliko modela ispod 15.000 eura, uključujući Kiju Picanto, Daciju Sandero i Citroen C3, i to sve redom u redovnim cjenicima zastupnika. Riječ je dakako o osnovno opremljenim modelima A i B segmenta, dakle najmanjim ili malim automobilima, i kao takvima idealnima za usporedbu što bi se za takav novac moglo naći u oglasnicima rabljenih.

Ostanemo li u istom cjenovnom okviru, s ograničenjem na vozila stara do tri godine, s manje od 30.000 prijeđenih kilometara, izbor odmah raste. U ponudi se tako mogu naći modeli poput pobrojanih, ali i poneki primjerci Peugeota 208, Suzuki Ignisa, Forda Fieste, Opela Corse, Mazde 2, Nissana Micre, Renaulta Clija, Fiata 500 i Hyundaija i20, s dakako širom ponudom motorizacije i opreme. Odlučite li tolerirati nešto veću kilometražu (do 60.000 km) ili starije godište (od 2020.), ponuda za isti novac raste i širi se i na ostale klase, pa se u ponudi mogu naći i modeli poput Ceeda, i30 i Dustera, a stidljivo se počinju pojavljivati i prvi potpuno električni modeli poput Volkswagena e-Up!.

Probamo li, međutim, vidjeti što se da nabaviti za punih 5000 eura više, dakle za najviše 20.000 eura, ponuda kod novih modela nije mnogo šira. Uz neke već pobrojane modele, tu su sad, primjerice, Hyundai Bayon i Toyota Yaris Cross, a uz Clio i Duster sad se može početi razmišljati i o Daciji Jogger, dakle i o nekim malo prostranijim vozilima, ali i dalje su to sve redom primjerci temeljeni na modelima B-segmenta.

No s rabljenima je priča zato sad već primjetno drugačija: za ovaj se novac, uz ograničenje do 30.000 km i do tri godine starosti, počinju otvarati vrata raznih klasa, motorizacija i razina opremljenosti. Tu smo tako, primjerice, pronašli modele poput Honde Civic, Škode Kamiq, VW Taiga i T-Crossa, Opel Crosslanda i Kije Stonic, Fiata Tipo i Suzuki Vitare, s tim da trena spomenuti kako se ovdje i dalje mogu pronaći primjerci koji su još pod jamstvom. Jednako tako, proširimo li pretragu na do 60.000 km i godište do 2020., u priču sad ulaze i Seat Leon, Kia XCeed, VW T-Roc, Opel Mokka i Grandland, Renault Zoe, pa čak i VW Golf…

Ponuda se tako prvenstveno širi s količinom novca koji imate na raspolaganju te odlukom o tome koliko ste daleko u prošlost i prijeđenu kilometražu voljni ići. Na kraju, odluku donesite sami te se  potrudite da ne budete ograničeni, nego otvoreni za sve mogućnosti. Ako baš nemate jedan konkretan model koji baš želite, budite spremni na kompromise, barem djelomične. Ne zalijećite se i razmislite, i dvaput ako treba, i triput.