Zmije, pauci, šišmiši, krpelji…

Ljudi se najviše boje gmazova, dakle zmija, ali i pauka za koje je upravo mjesec svibanj kritičan jer povećavanjem temperatura te hladnokrvne životinje čija tjelesna temperatura ovisi o vanjskoj temperaturi izlaze na sunce. Životinje traže vodu pa dolaze do kuća, do mjesta gdje ljudi obitavaju. No, straha u principu ne bi trebalo biti jer na našem području žive uglavnom neotrovne vrste i zmija i pauka, kaže Petra Kovačić

Dolaskom toplijih  dana zajedno s prirodom bude se i  divlje životinje, razni kukci i gmazovi od kojih  neki znaju biti i jako opasni.  Petra Kovačić, diplomirana  veterinarka priča kojih se  životinja trebamo plašiti, a kojih ne, koje opasnosti vrebaju  na širem zadarskom području.
– Što se tiče gmazova ljude  najviše brinu zmije i pauci za  koje je upravo mjesec svibanj  kritičan jer povećavanjem  temperatura te hladnokrvne  životinje čija tjelesna temperatura ovisi o vanjskoj temperaturi izlaze na sunce. Traže  hranu, izlaze na područja na  kojima ih inače ne vidimo.  Posebno su problematični  sušni djelovi svibnja jer traže  vodu pa dolaze do kuća, do  mjesta gdje ljudi obitavaju.  No, straha u principu ne bi  trebalo biti jer na našem području žive neotrovne vrste i  zmija i pauka, kaže Petra Kovačić.
Poskoci i neopasne  bjelouške
Od onih otrovnih, napominje dalje, treba se paziti  crne udovice no one ne dolaze  do kuća i ljudi, mogu se naći  uglavnom u nekakvim kršnim  djelovima prirode, pod kamenjem, u usjekotinama.  Opasnost vreba stoga dizanjem kamenja, uvlačenjem ruku pod kamenje koje može  rezultirati ubodom. To se  najčešće događa ljudima koji  rade u polju, koji rade nekakve građevinske poslove.  Ubod je izrazito bolan i treba  intervencija liječnika.
Od otrovnih zmija najveća  panika je s poskocima, no  dakako ni njih nema u gradskim predjelima i blizini urbanih područja. Zapravo, rekla bih da se sve svodi na to da  se oni više boje nas nego mi  njih. Poskoci su naveći problem planinarima te oni koji  misle da poskoka nema, varaju se. Itekako ih ima, riječ je  o zaštićenoj vrsti životinja. Poskok u principu ne napada,  ako reagira, regira iz straha,  nagazom na njega ili ulaskom  na nekakv njegov prostor koji  stvarno treba biti mali da bi on  napao. Zmije koje najčešće  možemo vidjeti su bjelouške,  međutim one nisu opasne, ne  napadaju, isključivo traže zaklon, eventualno hranu.
Zmije su u tom smislu zahvalne jer nemaju velike potrebe za hranom, mogu  preživjeti s jednim malo većim  zalogajem i do mjesec dana.  Pauka se, pak, pogotovo ne bi  trebalo bojati jer su prisutni  oko nas zapravo cijele godine.  Ono što se može pojaviti su  alergijske reakcije na ugriz no  to nema veze s otrovnošću  određenog pauka, već o osobi  koja je ugrižena, o alergijskoj  reakcija koja ovisi od osobe do  osobe. Ta alergijska reakcija  se može očitovati s oteknućem, crvenilom, najčešće  lokalno na mjestu uboda, koji  ljudi ni ne primjete. Dovoljno  je namazati se nekom mašću i  crvenilo prođe za nekoliko  dana. Vrijedi pravilo da pauci  što su manji, to su opasniji, što  su veći manje su opasni, naglašava Petra.
Opasnosti od  krpelja
Ljudi se znaju plašiti i  šišmiša koji u ljetnim mjesecima lete oko kuća, no Petra  ističe da je statistički tako  mala vjerojatnost da se šišmiš  približi ljudima.
– Šišmiši izlaze noću u lov te  se vraćaju u svoj zaklon, u  spilje, na mračna i tiha područja. Ne da neće napadati  već apsolutno bježe od čovjeka. Veći problem predstavljaju komarci i krpelji, pogotovo ovi potonji koji se povećavanjem temperature jako  brzo razmnožavaju. Najčešće  skaču na pse i traže put do  njihove kože kako bi im sisali  krv. U Dalmaciji se smatra da  nisu opasni jer nisu zaraženi  opakim virusom, uzročnikom  meningoencefalitisa, ističe veterinarka Kovačić.
Bolest najčešće pogađa  odrasle osobe koje profesionalno borave u endemijskim  područjima (npr. šumski radnici, poljoprivrednici) ili koji  kao izletnici dolaze tamo u  dodir s krpeljima. To je bolest  koja uzrokuje upalu mozga s  izuzetno visokim temperaturama, jakim glavoboljama te  je najčešće potrebna hospitalizacija. Sreća što toga u  Dalmaciji nema, što tu bolest  prenose krpelji koji se mogu  naći u unutrašnjosti. Krpelji  su zapravo veća opasnost za  pse jer im mogu prenijeti piroplazmozu, bolest pasa koja  napada krvne stanice životinje  te dolazi do teške anemije,  ovisno o tome u kakvom su  stanju psi.
Psima prijeti i opasnost od  papatača, jedne vrsta komaraca koji prenose lišmanijozu,  bolest pasa koja se očituje  slabošću, mršavosti, oteknuću  limfnih čvorova, neurednoj  dlaci, kožnim promjenama,  naglašava Petra te zaključuje  kako na širem zadarskom području i ne egzistira puno po  zdravlje opasnih životinja te  da su i one životinje koje  izgledaju zastrašujuće poput  škorpiona koji slove za opsane, zapravo potpuno benigne, neotrovne.