ZD DNEVNIK Dva plus jedan gratis

Ulaskom u Europsku uniju odmah smo se svrstali u sam vrh. Doduše, vrh zemalja po stopi siromaštva. Nismo zauzeli prvo mjesto, ali smo ipak peti, a uvijek se gleda prvih pet. Kad je riječ o brojci pet Zadar se uvijek nekako svrstava u kategoriju prvih pet gradova u Hrvatskoj, pa smo nakon velike četvorke odmah mi na redu. Ako pogledamo brojku od 20-ak posto stanovništva Hrvatske koje živi na rubu siromaštva onda je računica, također jednostavna, Zadar itekako spada u tu skupinu. I dok kriza za velik dio zemalja Europske unije općenito znači kako sve manje ljudi ide na godišnji odmor, kod nas ta kriza simbolizira borbu za opstanak. Ne kao u Africi, do takvog siromaštva ovih 20 posto još nije došlo, ali smo opasno ugroženi. Jer sve više vidimo slike oko sebe koje govore u prilog tome, sve je više ljudi angažirano u prekopavanju kontejnera u potrazi za plastičnim blagom, a raste nam i čitanost. Doduše, ne lijepe književnosti, već lijepih i uljepšanih trgovačkih kataloga. I dok su se do prije godinu dana ljudi bunili kako im trgovački lanci sve više zatrpavaju ulaze pa su neki išli i do tužbi ili zabranjivanja odlaganja reklamnih letaka, danas se okreće trend. Distributeri su sve više postali poželjna lica, baš kao i minute na televizijskim ekranima posvećene tjednim akcijama u trgovačkim centrima.
Cijela situacija nije nimalo čudna, kad znamo da smo na takvo ponašanje jednostavno prisiljeni. Jedna obitelj u današnje vrijeme, ako želi preživjeti i normalno živjeti, prisiljena je gledati na uštedu, odnosno akcije prehrambenih proizvoda. Znamo li da je djeci za normalan razvoj neophodno svakodnevno osigurati dovoljan unos voća i mliječnih proizvoda, onda ne čudi redovito praćenje akcijskih ponuda. Ako na litri mlijeka možete uštedjeti dvije kune, onda ćete to i napraviti i taj novac preusmjeriti na neke druge potrepštine. Bez nekih se stvari može, dok ste neke druge prisiljeni kupiti. I dok se trgovci i prehrambeni proizvođači navedenim akcijama bore za kupce, drugi, pak, ne posustaju u podizanju cijena, unatoč sve većoj stopi siromaštva. Bez odjeće i obuće ne možete, prije svega zimske. I onda dođe zima na vrata, vi u dućan, a dječje cipelice stotinjak kuna skuplje nego prošle godine. I tako iz godine u godinu. Što se mora, mora se. Što se da iskoristiti, iskoristi se… Dva plus jedan gratis!