Zbog straha od povratka na staro odlaze u inozemstvo

Iz tame u svjetlo, naziv je tribine koja je sinoć održana u Gradskoj knjižnici u Zadru. Na njoj su svjedočili bivši ovisnici, a danas članovi Terapijske zajednice Cenacolo u Jankolovici, Sebastijan i Luka.
Sebastijan je ispričao svoju životnu priču sa zagrebačkog „asfalta”, u kojoj je sve počelo od disfunkcionalne obitelji, preko alkohola, lakih droga do potpune ovisnosti. Sve je pratio „lagani” život u kojem npr. Sebastijan nije bio sretan ispod potrošenih 100 eura dnevno, a često i puno više, da bi osigurao sebi život neprimjeren mladalačkoj dobi.
– Uz sve to usavršio sam se u manipulaciji i laganju. Bježanjem u ovisnost htio sam izgubiti svoje strahove i postati slobodan. Već u srednjoj školi je to daleko otišlo te sam ubrzo počeo krasti i prodavati drogu. Prvi svoj novac sam imao u 21. godini, ali tad sam se prvi put prijavio za liječenje heroinom. Nakon uspješnog liječenja ostala je praznina, a ja nisam znao kako je popuniti. Sigurno me je tad zvao Bog, ali sam ja padao u depresiju i zatvarao se u sobu po tjedan dana. S 24 godine već sam bio u zatvoru zbog prodavanja droge i kad sam izašao odlučio sam da moram u Cenacolo. Prošao sam pripremno razdoblje i izolaciju od mjesec i pol dana, a onda sam osjetio jaku slobodu jer više nisam imao snage za ulicu, svjedočio je 35-godišnji Sebastijan koji je već 3,5 godine u Cenacolu.
Lukin život je u Bosni počeo s drugom vrstom ovisnosti. Onom o kocki i igrama na sreću. Ubrzo je i njemu zakucala droga na vrata, problemi s kamatarima, a kad je dotaknuo dno, i njemu se put otvorio prema Cenacolu.
– Kad sam stigao, bilo mi je čudno što nemamo televizije, što mi drugi govore što trebam raditi, ali ovdje uvijek ima lijepih stvari. Uvijek je netko tu. Netko tko će te prihvatiti kakvi jeste i ja ne bih uspio da mi anđeo čuvar nije pomogao, rekao je Luka.
Na kraju tribine obojica bivših ovisnika poručila su mladima da budu svoji i ne pokušavaju biti ono što nisu. Međutim, što nakon života u tim terapijskim zajednicama. Kako kaže Luka, ne preporučuje se povratak u staru sredinu te će i on, putem svojih roditelja, u Švedsku. Sebastijan polako gradi raspukle veze s obitelji, ali mu nedostaje život pun kontemplacije te se sprema put Italije, u društvo ljudi čiji jezik do jučer nije mogao niti smisliti.
Tribinu je organizirao zadarski Crveni križ, a Anamarija Lozančić je predstavila projekt Harm Reduction, koji je dio Nacionalne strategije za suzbijanje ovisnosti u RH.
Riječ je o besplatnom dijeljenju šprica, alkoholnih maramica, ampula vode i kondoma intravenoznim ovisnicima, sve kako bi se spriječilo širenje bolesti poput AIDS-a i Hepatitisa B i C. Anamarija Lozančić je rekla kako se primjećuje da je sve manje heroinskih ovisnika, ali je zato u porastu konzumiranje sintetičkih droga i, kod onih bogatijih, kokaina.
Nikolina Kučina je, pak, predstvila Obiteljsko savjetovalište pri Crvenom križu, koje je otvoreno prema svim obiteljima. Savjetovalištu se najčešće obraćaju mladi koji imaju problema s učenjem i stariji koji imaju problema u odgoju djece.