Zanimanje kupaca raste, a s njim i površine pod smokvama

– Nije isto imati jednu smokvu u vrtu ili jednu breskvu u vinogradu i imati plantažu od 300 i više stabala. Ne biste vjerovali, ali jedna takva rodi super, a kada dođete ovdje na plantažu, odmah je to neka druga situacija. Sve radite puta tri stotine, kaže Alen Damjanić, suvlasnik OPG-a Babac/Damjanić koji u Poljicima imaju plantaže smokava u ekološkom uzgoju

Sezona dozrijevanja  i branja smokava u  punom je jeku svuda u području rasta ovoga voća pa tako i u  Zadarskoj županiji, u kojoj  je u posljednjih nekoliko godina podignuto 20 hektara  novih nasada ovog voća.  Najveći monosortni nasad  smokve na našemu području  podignuli su u OPG-u Babac/Damjanić iz Poljica.  Njihovi nasadi koji imaju i  ekološki certifikat nalaze se  na nekoliko lokacija od kojih  je najveća u Zemuniku, a  ostali su u Poljicima i okolici.  Smokve koje se tu uzgoje,  prerađuju se u druge proizvode, prvenstveno pekmez  “Šinjorina smokva” koji je  dosad višestruko nagrađivan  na mnogim sajmovima i  stručnim okupljanjima  proizvođača voćnih prerađevina i ekoloških proizvoda. Alen Damjanić pokazao nam je ovom prigodom  nasad smokava kod Poljica  podignut na terenu koji je  pripremljen usitnjavanjem  kamena.
 Posljedice požara
– Šteta je što je više od pola  nasada bilo uništeno u  požaru. U dvije godine triput  je požar bio podmetnut. U  mjesec dana je to bilo, a drugi je bio posebno jak, skoro je  izgorilo i selo. Bilo je navečer  oko sedam tako da se nije  moglo gasiti i sve je izgorilo  uokolo. Mi smo srećom samljeli zemlju nekoliko mjeseci prije, tako da nije ostala  trava, inače bi i ovdje bilo sve  izgorilo, kazao nam je Alen  Damjanić te pokazuje posljedice, stabljike koje se moralo posjeći, ostatke starih  panjeva, ali i nove smokve  koje se probijaju iz zemlje  noseći plodove i nadu.
– Oko polovice stabala su  bila oštećena, a onda su ih  napali i crvi prošlu godinu.  Jedu stabljiku iznutra i jedu  je dvije godine dok je ne  pojedu. Oni traže baš  oštećena stabla, uđu unutra i  dvije godine ruju po stablu  dok ne izađu van. U dva dana  se stablo osuši, osušilo ih se  kojih osamdeset do devedeset stabala prošle godine i  ove godine još dvadeset i pet.  To su vam strizibube. Treba  im dvije do tri godine za preobrazbu i kroz to vrijeme on  se hrani. Nije opasan kada je  smokva velika, ali za ovakve  male jest. Debla su tanka i on  u dvije godine napravi toliko  štete da se sasuši, otkriva  nam Alen Damjanić koji je u  Poljica i posao sa smokvama  došao iz Zagreba. No, kako  nam je ispričao, brzo se prilagodio ovoj čisto mediteranskoj kulturi.
– Nije to neka prevelika  mudrost, ali ima stvari za  naučiti. Možda je najvažnije  kazati da nije isto imati jednu smokvu u vrtu ili jednu  breskvu u vinogradu i imati  plantažu od tristo i više komada. Ne biste vjerovali, ali  jedna takva rodi super, a kada dođete ovdje na plantažu,  odmah je to neka druga situacija. Sve radite puta tri  stotine, kazao nam je Alen  Damjanić, koji nam otkriva i  izazove ekološkog uzgoja.
– Kada smo prošle godine  otkrili te strizibube, vidi se  neka vrsta praha na deblu  gdje oni uđu unutra. Postoji  otrov kojim se njih tretira, ali  ovo je ekološki uzgoj i mi to  ne koristimo. Tako nema  druge nego tražiti ga pratiti  do kraja kanala koji je napravio i uništiti ga nožem.  No, tako se uništi i kora koja  se više ne oporavlja, kaže  nam Damjanić. Od sorti u  OPG Babac/Damjanić posebno je zastupljena zamorčica.
– Dobra je jer otpadne tek  kada se doslovce osuši na  stablu. Neće otpasti prije, a  zahvalna je i stoga jer ne  trune i ne stvara kiselost.  Petrovače ako ne uberete na  vrijeme, nakon dva dana na  stablu – već ne valja, naglasio  je Alen Damjanić koji kaže  kako ove godine rod malo  kasni, ali inače je kvalitetan.  Sve što se pobere na njihovim plantažama završit će u  preradi za pekmez.
S podlogom od mljevenog  kamena su u Poljicima posebno zadovoljni jer ističu da  odlično drži vlagu čak i u  sušnim godinama kakva je  bila ova.
 Smokva je prepoznata
Nasadi smokava podignuti  su i na terenima Poljoprivredne zadruge “Maslina i  vino”, između Polače i Tinja,  a plodovi su pobrani upravo  ovaj tjedan. U Zadrugi su  prepoznali mogućnost Hrvatske kao proizvođača smokava, bilo u svježem stanju,  suhe smokve ili prerađene u  različite proizvode.
– PZ “Maslina i vino” je u  svom projektu koji je rađen  za duge staze, projektirala za  sada 600 smokava, a cilj je  proširiti se na još dvije tisuće. Zelena smokva se u  našoj turističkoj ponudi itekako prepoznaje i zanimljiva  je na malim i velikim tržnicama, kao i u turističkim objektima i hotelima. Suha je  posebno zanimljiva širom  svjetskih tržišta, od Kine nadalje, međutim, mi nemamo  takve količine jer smo proizvođači koji su u začetku.  Njezina cijena u sušenom  obliku se kreće u ovisnosti o  kvaliteti od 15 do 30 kuna,  kaže upravitelj proizvodnje  PZ Maslina i vino, Željko  Uzelac.
Ono što je kod smokve  posebno privlačno za proizvođača je da nema nikakvoga  škarta. Od onih plodova koji  su oštećeni mogu se raditi  medenjaci, smokvenjaci,  proizvoditi džem, odnosno  peći rakija od smokava.  Smokva je jedna od rijetkog  voća koja je stopostotno sva  iskoristiva.
Od kilograma zelenih  smokava dobije se dvadeset i  pet dekagrama suhih, kazao  nam je Uzelac te je to zadana  mjera u kojoj proizvođači  trebaju naći svoju računicu.  U PZ Maslina i vino uvjereni  su da je Hrvatska projektom  opožarenih površina za kapitalne nasade dobro prepoznala potencijal, no njegov  puni zamah još nije ni približno vidljiv, prije svega jer  je još uvijek riječ o malenim  količinama pod smokvom,  ali interes za ovu kulturu se  sve više javlja kod proizvođača i na tržištu.
– Bilo bi dobro kada bi se  netko pojavio tko bi se pobrinuo i za otkup i daljnju  distribuciju te i oni ljudi koji  imaju nekoliko smokava i  kojih kod nas ima puno, budu također zanimljivi u smislu otkupa i distribucije. Jedna smokva može dati 50 do  60 pa i stotinu kilograma u  svojoj punoj rodnosti. Pomnoži li se sa sedam kuna i  sigurno bi mnogi u tome mogli naći svoj interes, kazao je  Uzelac.