Vojnički Brodarica i Jedine i najbolje obranili naslove

Odigravanjem finalnih susreta u muškoj i ženskoj konkurenciji peto izdanje Vaterpolskog amaterskog kupa “antivaterpolista i neplivača” zadarskog akvatorija preksinoć je stiglo do iščekivanog natjecateljskog vrhunca. Tisućama kilometara daleko od Londona nije se igralo za pravo zlato, niti za, ovih dana toliko spominjanu, sportsku besmrtnost, no podići pehar na mulu zadarske rive također je velika stvar. Drugu godinu zaredom posvjedočit će slavlje “vojnika” s Brodarice koji su u završnici nadigrali Uskok, odnosno Jedinih i najboljih u reprizi lanjskog finala s Dišpetožama.
Rubeša postrojio Uskok
Nakon što je dan ranije u polufinalu s uvjerljivih 7:2 nadigrala lanjske viceprvake Nesvrstane, Brodarica je u istom visokom ritmu otvorila finalni dvoboj. Momčad Davora Buljata znalački je iskoristila fizičku nadmoć i iskustvo te je u prvoj dionici povela 2:0. U strijelce se najprije upisao Ante Rubeša, ponovno jedan od najboljih igrača turnira, da bi nedugo potom Antonio Letinić zabio za prednost koja će se u nastavku utakmice pokazati presudnom. Čvrsta igra s obje strane u prvom je poluvremenu smanjila prilike za realizaciju, no Vojnički su svoje znali bolje iskoristiti, ne dopuštajući Uskoku da do odlaska na veliki odmor promijeni odnos snaga.
Golgetersko zatišje u drugoj četvrtini Rubeša je prekinuo početkom nastavka, kada je drugi put zatresao suparničku mrežu. Činilo se da će branitelji naslova ove godine lakše do pobjedničkog pehara, međutim, Krsto Knez i Šime Miletić imali su drugačije planove. Obojica su lucidnim udarcima uspjela prevariti Antu Antišina, vratara Brodarice, a posljednji je od dva uzastopna pogotka uskokovaca, upućen sa suprotne strane igrališta, prizvao neizvjesnu i uzbudljivu završnicu. Na 3:2 sastav Krste Kneza smanjio je na otvaranju posljednjeg čina, ostavljajući si dovoljno vremena za povratak u egal, no tu je bio kraj svim ozbiljnijim pokušajima Uskoka. Za konačnih plus dva i vraćanje mira u pobjedničke redove još se jednom pobrinuo Rubeša. Sidrun Brodarice dvije se minute do isteka dvoboja othrvao iz zagrljaja svog čuvara te pospremio za 4:2. U samoj završnici mogao se proslaviti i četvrtim pogotkom kojeg je najavljivala stopostotna prilika na metar od vrata Uskoka, no epitet najboljeg igrača i prvog strijelca finala ionako je već zaslužio.
Podigavši prijelazni pokal VAK”AN”ZA-e Brodarica je još jednom opravdala ulogu favorita, kako u finalu tako i u svim prethodnim susretima koje je okončala u svoju korist. “Dogodine idemo po treći uzastopni naslov” – poručili su slavljenici.
Jedine i najbolje i drugi put
Prije finala u muškoj konkurenciji u more su uskočili Nesvrstani i Viaz, suparnici u utakmici za treće mjesto, a za njima i finalistice WAK”AN”ZA-e Jedine i najbolje i Dišpetože. Nesvrstani su, predvođeni Bojmićem i Kulišom, suparnički otpor slomili u trećoj četvrtini te završnicu dočekali prihvativši treće mjesto kao ovosezonsku realnost. Oslabljena i nedovoljno spremna momčad zadovoljila se plasmanom na stepenicu ispod lanjske, ali ne i Jedine i najbolje. Neizvjesnost je u ženskom finalu trajala do poluvremena, nakon što su obje ekipe u prve dvije četvrtine zabile po gol. No, tada je glavnu ulogu preuzela sjajno raspoložena Lara Nikpalj. Dvije kontre i dobro odmjeren šut sa šest metara pogurali su je do tri uzastopna pogotka (četiri ukupno), a njenu ekipu do nedostižnih plus tri u posljednjoj četvrtini i zaslužene obrane titule. Do kraja susreta Dišpetože su preko Andreje Čanković uspjele tek smanjiti zaostatak i postaviti konačnih 5:3.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU