Vertikalni ples – teatar koji prkosi gravitaciji

Kako postići ravnotežu u životu? Kako izbalansirati različite životne aspekte? Kako zapravo dovesti u red svoj equilibrium  (op. a. normalan način funkcioniranja mozga, kao jedno od značenja)?  Pitanja su na koja su odgovore nastojale dati Ivana Kragić, Nikolina Komljenović, Kristina Lisica i Dora Župan, četiri plesačice nove predstave  koreografkinje, redateljice i plesne pedagoginje Marije Šćekić – „Equilibrium“. Njih su četiri plesale na nešto neuobičajeniji način, u zraku ili  preciznije rečeno  – vertikalno.

Nove forme – novi prostori
Šćekić je nakon niza godina uspješnog profesionalnog bavljenja plesom i rada u inozemstvu gdje je, između ostalog, vodila i Plesni odsjek  Umjetničke Akademije u Reykjaviku na Islandu, u Hrvatsku donjela  vertikalni ples, novu umjetničku praksu koja spaja plesnu umjetnost,  sport i kulturno-prirodnu baštinu zemlje – ples u zraku, kao što je to bilo i u spomenutom „Equilibriumu“. Za svoj centar djelovanja odabrala  je Zadar, gdje je pokrenula prvu školu vertikalnog plesa, Histeria Nova Vertikalni trening centar, a kako izgleda spoj  plesa, umjetnosti i svojevrsnog „planinarenja“ s obzirom da se pleše  vertikalno, viseći na užadi, imala se prilike uvjeriti i zadarska publika u  okviru nekoliko prezentacija kao i zagrebačka, u nedjelju navečer u  Kulturnom centru Travno, gdje je održana premijera.
Program je startao projekcijom dokumentarnog filma o razvoju vertikalne plesne umjetnosti u Hrvatskoj pod nazivom “Nove forme – novi  prostori”,  nastao u sklopu međunarodnog Vertical Dance Forum projekta iniciranog od strane Cie Retouramont vertikalne plesne kompanije iz Pariza i sufinanciranog od strane Europske Unije (program Kreativna Europa), a onda su pozornicu s visine, spuštajući se sa užadi, zauzele spomenute plesačice,  pokretom se otvarajući publici, uvodeći ih,  kako to stoji i u najavi, u svoj intimni svijet. Svaka je plesačica demonstrirala najprije nevjerojatno dobru uvježbanost jer plesati na užadi i  nije baš lak zadatak, a onda i sposobnost pokretom prenjeti viziju redateljice ili, kako to ona sama definira – sinetografiju kao svoj originalni  koreografski zapis kao simbiozu pokreta tijela, svjetla i zvuka kao neodvojive scenske cjeline.

Suočavanje s gravitacijom
"Equilibrium" je publici, zbog svoje vertikalne dimenzije,  ponudio jednu posebnu audio-vizualnu estetiku, demonstraciju beskraja ljudske  mašte no svakako i snage volje suočiti se s gravitacijom, zapravo prkositi joj. Četiri su se djevojke izvijale, lebdjele, skakale, mirovale… ne  zaustavljajući se tek na pokretu, koliko god on bio zahtjevan, već i svojim izrazima licima demonstrirajući svu raskoš proživljenih i aktualnih  misli/preokupacija, ojačane i snagom zvuka koji je pratio svaki pokret.  Posebno dojmljiva je bila scena kada jedna plesačica “bespomoćno” visi, a ostale joj se zlokobno približavaju i šapuću joj na uši nerazumljive,  reklo bi se starih izumrijelih civilizacija stihove. Simbolika u vidu ranjenog uma, pritisnutog glasovima izvana, prijetećim glasovima podsvjesti  ili nešto treće? Vjerojatno i jedno i drugo i treće, mogućnost data gledateljima da sami odluče i izvedu svoje vlastite zaključke, kao što uostalom to prava umjetnost i traži. Opisivati stoga doživljaj i nije zahvalan  zadatak, „Equilibrium“ je trebalo vidjeti i doživjeti kao i svjedočiti glasnom pljesku i skandiranju po spuštanju zastora kada su se Marija i njene cure popele na pozornicu da se zasluženo naklone publici. 

O predstavi
Ideja i sinetografija: Marija Šćekić. Plesačice: Ivana Kragić, Nikolina  Komljenović, Kristina Lisica, Dora Župan. Glavni rigger: Ivan Jurković.  Pomoćni rigger: Milan Terman. Voditelj svjetla: Saša Bogojević. Produkcija zvuka: Predrag Ćosić. Snimateljica: Čejen Černić. Kostimografija:  Mihaela Gregov. Organizacija i produkcija: Marija Šćekić – Histeria Nova, 2019.