Valentyna i Olha stigle u Zadar »trbuhom za kruhom«

I Hrvatska je nekom obećana zemlja. Mladi hrvatski državljani, i ne samo mladi, već odavno u potrazi za poslom pakiraju torbe i gibaju pravac sjevera, najčešće u Njemačku ili Irsku, a s druge strane u Lijepu Našu iz dana u dan pristiže sve veći broj radnika iz inozemstva, u najvećem broju iz zemalja još goreg gospodarskog stanja. Dvije takve radnice su i Valentyna Tereshchenko, 24-godišnja Ukrajinka iz Cherkasyia i prijateljica joj Olha Valchuk, 23-godišnja, također Ukrajinka iz Dnipra. Djevojke su »trbuhom za kruhom« stigle u Zadar i zaposlile se u caffe baru Arkada.

Ne mogu se požaliti
– Vaša je gospodarska situacija bolja od naše u Ukrajini pa smo prijateljica i ja odlučile ovo ljeto raditi u Hrvatskoj. Meni je najprije stigla mama Katarina koja se zaposlila u jednom hotelu nadomak grada, a nakon nje i sestra Anna, koja se odlučila za Zagreb. Došle smo preko jedne agencije i mogu vam reći da nismo požalile. Ja sam radila i na Malti, i u Grčkoj i na Cipru i iako je plaća bila najbolja na Malti nakon što bih platila smještaj ostalo bi mi manje nego ovdje u Zadru, stoga bez zadrške mogu reći da mi je vaša zemlja najbolje »legla«. Posao je dobar, ljudi dragi, kako kolege tako i mušterije i stvarno se ne mogu požaliti. A i Zadar je predivan. Doduše, slabo sam ga stigla obići jer popodne radim, a jutrima spavam, no ono što sam vidjela mi se jako svidjelo, ističe Valentyna.
Slično priča i od Olha.
– Zadovoljna sam, sve mi odgovara i baš mi je drago što sam došla upravo ovdje. Posao je dobar, nemam zamjerki, a i sve ostalo. Ne stignem puno ići po gradu no Morske orgulje i Pozdrav Suncu sam vidjela, a to je, kako sam čula, ono najzanimljivije što nudite. Puno se radi pa slobodnog vremena i nema za bacanje tako da nam je ritam: spavanje do kasno, odlazak u kupovinu i onda posao. Kuhamo kući i za razliku od Cipra gdje je bilo teško naći sve namirnice na koje smo naviknule u Ukrajini, ovdje, kako sam vidjela, imate izvrstan izbor hrane, govori Olha ili po naški – Olga.
Dvije su djevojke, kako s ponosom ističu, naučile i par hrvatskih riječi.
– Imamo dosta sličnih riječi, a kako je kod nas u Ukrajini uobičajeno da gotovo svi govore i ruski, znanje više jezika nam dodatno olakšava sporazumijevanje. Uz naš jezik i Valentyna i ja govorimo i engleski i turski koji smo usavršile na Cipru pa kada pribrojimo i ruski, alat za snalaženje u stranom svijetu je spreman, smiju se djevojke.

Krim, politika, iseljavanje
Razgovaramo i o političkoj situaciji u njihovoj zemlji za koju je većina ljudi čula tek onda kada su počeli problemi s Krimom.
– Da, u svijetu su za nas čuli tek onda kada su krenuli problemi s Krimom, no o politici ne bih. Mlade smo i nemamo interesa baviti se takvim stvarima. Ono što nas zanima je posao i prilika da živimo od svog rada, no nažalost to je u Ukrajini jako teško. Kao i kod vas mladi odlaze u inozemstvo, gospodarstvo nam propada, a političari se bore za svoje stolice. Na političkoj razini ćete stalno čuti o nekakvom antagonizmu na relaciji Rusi – Ukrajinci, no među običnim ljudima toga nema. I oni i mi smo zapravo žrtve sistema i teško živimo pa stoga među običnim ljudima – radnicima nema netrpeljivosti, prijatelji smo i ne razmišljamo o tome, priča Olha.
Valentyna dodaje da je među njima mladima obećana zemlja Poljska s obzirom da ih najveći broj ide raditi tamo, no za njih dvije ta opcija nije bila ni pod razno u planu.
– Poljska je konzervativna zemlja, kako čujemo sve više i više i to nam se ne sviđa. Uz to, tamo je još snažna industrija i naši sunarodnjaci rade uglavnom po tvornicama, a nas dvije to nije zanimalo. Više nam se sviđa vaše društvo koje je na sreću još uvijek liberalnije od poljskoga. Mlade smo i želimo se družiti s otvorenim mladim ljudima, osjećati se slobodne pa je naš izbor ipak Hrvatska prije Poljske, iskrene su djevojke.
Pitamo ih, kada je tema već »iskočila« na repertoar – jesu li sklopile i kakvo prijateljstvo ovdje.
Odgovaraju da jesu, da se rado druže, naravno, koliko im posao dopušta te da se u Zadru vide i narednog ljeta.