Ulja je manje nego lani, koliko manje – nitko ne zna

Ovogodišnja berba maslina produžiti će se u prosinac. Značajan broj maslinara čekao je da se povećaju radmani ulja, odnosno da masline iz ploda odbace višak vode. Zbog obilnih oborina i temperatura koje su bile značajno više od prosječnih tijekom jeseni masline su produžile vegetaciju i uz dobar porast mladica u plodovima zadržale značajne količine vode.
Koliko je stvarno proizvedeno ulja na prostoru zadarske županije to je pitanje koje nema odgovora. Samo se zna da je manje nego lani, a koliko je to manje to se može samo nagađati.  
Godinu na izmaku većina maslinara neće pamtiti po dobrom. Iako je dobro počela sa dovoljno kišovitom zimom da se akumulira voda za sušni dio vegetacije i umjereno toplim proljećem pa su se najvažniji maslinarski radovi – rezidba i obnova starih maslinika obavili na vrijeme. Tada je došlo vrijeme cvatnje i dani s učestalim oborinama. Tu su maslinari bili na prvom ispitu. Područja, a to je prvenstveno otoci, Kožino, Petrčane, Poljica, Ražanac, Ljubač te podvelebitski kraj u vrijeme pune cvatnje i oplodnje bili su svakodnevno okupani kišom. Posljedica takvog vremena je slabija oplodnja.
Cvatnja maslina u Ravnim kotarima odvijala se je u vrijeme između dva kraća kišna razdoblja. Zbog visoke zračne vlage oplodnja je bila više nego odlična.
Maslinari bez obrane
Već u periodu cvatnje, a pogotovo u vrijeme formiranja ploda masline su napala dva štetnika koji su napravili izuzetno visoke štete. Svrdlaš koji u većini mediteranskih maslinarskih zemalja je sporadičan štetnik u našim maslinicima posljednje dvije godine pravi visoke ekonomske štete. Uz problem njegovog pravovremenog suzbijanja problem je bio u tome što do jeseni ove godine nije bio registriran niti jedan insekticid koji je dovoljno efikasan za suzbijanje svrdlaša.
Drugi štetnik je maslinov moljac, pogotovo njegova druga generacija. Maslinari koji nisu pravovremeno spriječili pojavu druge generacije maslinovog moljca imali su značajne štete u obliku otpadanja plodova tijekom rujna.  
 Obilnije kiše u rujnu, listopadu i početkom studenog zaustavile su berbu maslina. Oborine su imale značaj da povrate masline u život nakon sušnog ljeta. Maslina kao putnik kroz pustinju kada naiđe na izvor u oazi povukla je vodu koja joj se je stavila na raspolaganje. Plodovi su se ispunili, a lišće je ponovo oživjelo. Velikog utjecaja na količinu ulja u plodu nije bilo jer je sinteza ulja bila već pri kraju. U plodu se je smanjila količina fenolnih tvari te se je smanjila i pikantnost ulja. Najveći broj maslinara, a pogotovo s otoka preferiraju manje pikantna ulja što je jedan od razloga da drže masline od berbe do prerade u morskoj vodi sada su došli na svoje.
Fenomen maslinarstva
Fenomen maslinarstva naišao je na plodno tlo na cijelom prostoru Zadarske županije. Nekada nezamisliva područja za uzgoj maslina postaju prepoznatljivi maslinarski krajevi. Sa otoka maslina je dospjela na cijeli ravnokotarski prostor i na područje Bukovice. Prema statističkim podacima na ovim prostorima 1939. godine bilo je 800 tisuća stabala maslina. Nakon 1939. godine dolazi do stagnacije i pada maslinarske proizvodnje. Politikom socijalističke izgradnje dolazi do raseljavanja otoka i prepuštanja maslina korovima, kupini i drači. Niske temperature u veljači 1956. godine uništile su najveći broj maslina na prostoru Ravnih kotara i njihova obnova nije nikada počela. Da bude veća tragedija ne samo da su se otpilila oštećena stabla, već se je vadilo i korijenje iz kojeg su se masline mogle obnoviti. Tu je naravno i Domovinski rat u kojem je okupator posjekao značajan broj maslina.
Ne treba smetnuti s uma da tijekom Domovinskog rata, pogotovo krajem 1991. i početkom 1992. godine kada je Zadar, Biograd i cijelo priobalje bilo izloženo bezumnom četničkom granatiranju civilnih objekata dio stanovništvo porijeklom s otoka tamo je smjestio djecu i starce. Dio je preselio na otoke i dolazio na kopno zbog svakodnevnih obveza. U tim godinama obnovljene i dovedene u rodnost su značajne količine maslina. Nakon tih teških godina s obnova i održavanjem maslina je nastavljeno većinom vikendima do današnjih dana.
Nakon maćehinskog odnosa prema maslinarstvu 1996. godinu dočekali smo sa svega 500 tisuća stabala maslina, od čega je 350 tisuća rodnih. Tada počinje zamah maslinarstva na prostoru zadarske županije. Značaj maslinovog ulja u prehrani i zdravlju, pomoć jedinica lokalne samouprave i Zadarske županije u nabavci i financiranju sadnica, poticaji Ministarstva poljoprivrede za podizanje novih višegodišnjih nasada dali su snažan vjetar u leđa maslinarstvu.
 Cijena koštanja i stvarni troškovi
Nekada maslina kultura škrtog krša našla je svoje stanište na najplodnijim tlima. Pojedinačna stabla zamijenili su plantažni nasadi niskog polikoničnog uzgoja sa sustavima za navodnjavanje. Kako je maslina prvenstveno biljka suhih, bolje reći ocjeditih terena svoje stanište nalazi na kršu gdje se je stoljećima provodila devastacija. Nekadašnje mediteranske šume hrasta medunca i bijelog graba postale su staništa smriče, kupine i drače. Ovi tereni gdje prevladavao oko 60 do 70 posto rastresitog mekog vapnenca i  30 do 40 posto crvenice idealan su supstrat za maslinu. Današnja specijalizirana mehanizacija omogućava da se relativno lako takvi tereni pripreme za uzgoj maslina. Najveći dio takvih terena je u državnom vlasništvu. Hrvatska je vrlo brzo prepoznala da takve terene treba oplemeniti pogotovo, ako se zna da poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu je rascjepkano u veliki broj malih parcela međusobno udaljenih i nekoliko kilometara.
Za sadnju maslina ovakvo zemljište država daje u zakup na period od 50 godina. Cijena zakupa je gotovo simbolična. Koliki je vladao interes za ovakvo zemljište govori činjenica da je na njemu podignuto više od 100 hektara novih maslinika samo na prostoru Zadarske županije. To su većinom maslinici od nekoliko hektara, pa do plantaža od 20, 30 i 50.
Već sada ne samo da smo dostigli, već i prestigli brojku od 800 tisuća stabala maslina iz 1939. godine. Mnogi će reći da će pasti cijena maslinovog ulja. Cijena maslinovog ulja neće pasti zbog njegove povećane proizvodnje jer Hrvatska po glavi stanovnika troši svega litru ulja. Ona može pasti zbog niske kupovne moći njegovih korisnika. Osim toga trebamo konačno reći koliko stvarno košta proizvesti litru maslinovog ulja i koji su to troškovi što je određuju.