Turista vjenčani prsten umalo koštao prsta

S intervencije na intervenciju, novih pacijenata sve je više. Zvoni telefon, “dobar dan, Hitna, izvolite”, postavljaju se pitanja od životne važnosti, pali se sirena, trči se u medicinsko vozilo koje se već za nekoliko sekundi gubi u daljini…
Prije mjesec dana u Selinama je otvorena stalna ispostava Starigrad-Paklenica Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije na zadovoljstvo žitelja podvelebitskog kraja s područja Starigrada Paklenice od Modriča do Sv. Marije Magdalene, te turista, planinara i prolaznika.
Dnevno 20 intervencija na terenu
– Dnevno imamo 15 do 20 hitnih intervencija na terenu, govori nam sezonska liječnica dr. Vesna Buntak iz Zavoda za hitnu medicinu Krapinsko-zagorske županije.
Nismo ni ušli u ambulantu, a već je uletio strani turist kojeg je u banalnoj igri odbojke na pijesku vjenčani prsten umalo koštao prsta.
– Glavna turistička sezona, iznimno visoke temperature, more, Nacionalni park Paklenica, Park prirode Velebit te posebice stijena Anića kuk razlog su da se ni na trenutak ne možemo opustiti. Radimo punom parom, priznaje dr. Buntak koja je dio života provela i u Americi.
Iako se pod hitnim slučajevima podrazumijevaju situacije kada je osobama ugrožen život ili teško narušeno zdravlje, ljudi često zovu i zbog onoga što nije hitno. Međutim, ima i lijepih trenutaka u poslu, a jedan takav, koji će zasigurno ostati u dugom sjećanju jest kada su pomogli jednoj gospođi da postane majka.
– Ima i starijih i mlađih građana i turista, na sreću, nismo imali smrtnih slučajeva. Uz standardne boljke i nesreće u ljetnim mjesecima intervencije su vezane za alergijske reakcije na sunce, mučnine, vrtoglavice, opću slabost, ubode insekata, pretjeranu konzumaciju alkohola te razna trovanja hranom, priča dr. Buntak.
Ispostava Hitne nalazi se u obnovljenoj staroj školskoj zgradi u Selinama. Troškovi uređenja iznosili su 590.000 kuna što su osigurali Općina Starigrad, Zadarska županija, Nacionalni park Paklenica i Bluesun hotel Alan te uz puno razumijevanje i svekoliku pomoć Davorke Krnčević, ravnateljice Zavoda za hitnu medicinu.
Pored dr. Vesne Buntak u smjeni je bio i jedan od pet starigradskih timova T2, medicinski brat i tehničar, Niko Dundović i Marko Begović, koji su nam pokazali medicinsko vozilo opremljeno vrlo skupom tehnikom.
– Okretanjem telefonskog broja 194 dojavljuje se poziv za hitnu medicinsku pomoć, podsjećaju medicinari koji naporno rade od jutra do sutra, u tri smjene, svakodnevno se boreći za živote drugih, zbog čega im ostaje malo vremena za privatnost i druženja s prijateljima izvan posla.
Dramatičnost borbe za život
Rijetko koji vid zdravstvene zaštite izaziva veću pozornost od hitne medicinske pomoći. Neosporno je da na to utječu dramatičnost neposredne borbe za život unesrećene ili teško bolesne osobe zbog čega se često u izvješćima i novinskim napisima brzina dolaska Hitne ističe kao najvažniji trenutak u spašavanju života.
– Zbog ovoljetnih vrućina službe Hitne od ranog jutra imaju pune ruke posla. Shodno statističkim podacima intervencije naših timova brže su od europskog prosjeka, priča voditeljica ispostave, viša medicinska sestra Ana Maričić koja ima na stotine odrađenih hitnih slučajeva.
Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) je osnovana 1950. godine, ima oko 8.500 intervencija i oko 750 članova. A viša sestra Ana Maričić iz Starigrada im je pristupila kao prva žena u zadarskom i kao treća žena uopće u državnom HGSS-u.
Govoreći je li joj kao ženi na čelu ispostave bilo teško uspostaviti autoritet, sestra Ana objašnjava koliko je važan dobar pristup.
– Uvijek nastojim s ljudima razgovarati i rješavati sve stvari s ljudske pozicije. A kad s ljudima tako razgovarate, čak umjesto autoriteta dobivate prijateljstvo. Ovaj posao iziskuje dobru organiziranost, pedantnost, odgovornost i nadasve stručnost, ističe sestra Ana.
S intervencije na intervenciju, novih pacijenata sve je više i više. Zvoni telefon, “dobar dan, Hitna, izvolite”, postavljaju se pitanja od životne važnosti, pali se sirena, trči se u medicinsko vozilo koje se već za nekoliko sekundi gubi u daljini…
– I umorni i odmorni, pomoć uvijek moramo pružiti jednako brzo i učinkovito, zaključuje sestra Ana.