»Tijek klijanja sjemena Karmela posijanog u župi Bibinje prije srebrnih 25 godina«

Karmelićanke Božanskog Srca Isusova djeluju u župi sv. Roka u Bibinjama 25 godina (1996. – 2021.). Svečana akademija proslave toga srebrnog jubileja, na kojoj je prikazano kako se plodno razvijalo djelovanje te redovničke zajednice u Bibinjama, održana je u petak 16. travnja u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Bibinjama.
U Bibinjama se neposredno uz župnu crkvu Uznesenja BDM nalazi Samostan Svete obitelji, jedan od 11 samostana Hrvatske provincije sv. Male Terezije Karmelićanki Božanskog Srca Isusova koja obuhvaća Hrvatsku, BiH, Nigeriju i Rusiju.
U sklopu bibinjskog samostana nalazi se suvremeno opremljeni dječji vrtić Svete Male Terezije koji svakodnevno pohađaju dvije grupe od 25 djece. Samostanska kuća u Bibinjama služi i za odmor sestara Karmelićanki BSI iz svih njihovih zajednica i ujedno je ljetno odmorište za djecu iz dvaju dječjih domova za nezbrinutu djecu koje te redovnice vode u Zagrebu i Hrvatskom Leskovcu. Sestre na ljetni odmor u Bibinje dovedu djecu o kojoj skrbe u domovima, što mališane osobito raduje i daruje u doživljaju morskih radosti, a mnogima je to prvi dolazak na more.

Župa velikih mogućnosti
Uz projekcije fotografija na projektoru koje su prikazale njihov apostolat u pastoralu župe, s. Andreja Petravić, predstojnica samostana Svete Obitelji u Bibinjama opisala je »tijek klijanja sjemena Karmela posijanog u župi Bibinje prije srebrnih 25 godina«, a plod je pastirskog htijenja i vizionarskog osjećaja potreba na terenu blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka i učvršćenja odluke da sestre moraju izgraditi samostan u Bibinjama shodno potrebama te župe bogate djecom, po biskupskom poticaju i podršci zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe.
Djelovanje Karmelićanki BSI u Bibinjama je i svjedočanstvo skladne suradnje, uzajamne pomoći, podrške i ljubavi koju te redovnice razmjenjuju u odnosima i apostolatu s bibinjskim župljanima koji su zahvalni za prisutnost i služenje sestara u njihovoj župi.
Inicijator dolaska Karmelićanki BSI 1996. g. u Bibinje je tadašnji zadarski nadbiskup Marijan Oblak koji je u svom dopisu od 16. listopada 1994. g. napisao: »Župa je velikih mogućnosti: mnogo vjernika, mnogo djece, mnogo pastoralnih zadataka…«.
Dopisom od 24. listopada 1995. g., vrhovna poglavarica daje Hrvatskoj provinciji karmelićanki BSI dopuštenje za novi osnutak samostana u Bibinjama« opisala je s. Andreja početke dolaska u Bibinje.
Nakon umirovljenja nadbiskupa Oblaka, njegov nasljednik, nadbiskup Ivan Prenđa, dopisom od 6. travnja 1996. g. odobrava otvaranje samostana u Bibinjama te je samostan blagoslovio na drugu vazmenu nedjelju, 14. travnja 1996. g.
Uoči svečanog otvorenja i blagoslova kuće, 13. travnja, potpisan je darovni ugovor između bibinjske župe sv. Roka i Hrvatske provincije sestara karmelićanki BSI o darovanju nekretnina. U veljači 1996. g. u Bibinje su došle s. Vjekoslava, s. Marija Anđela i Pero Kordić, domar iz zagrebačkog samostana, kako bi uredili i pripremili prostor i kapelicu za useljenje prvih sestara u Bibinje.
Sestre su se odmah uključile u pastoral djece i mladih te prihvatile sviranje i vođenje pjevačkog zbora. Za vrijeme ljetnih praznika te 1996. g., u bibinjsku zajednicu dolaze na odmor djeca iz Doma sv. Terezije od Maloga Isusa iz Zagreba i Doma sv. Josipa iz Hrvatskoga Leskovca.

Radost djece
Sestre su doživjele radost djece koja po prvi put u životu dolaze na more, a iznenadili su ih ganuće i ljubav bibinjskog naroda prema djeci bez roditeljske skrbi. Svoju ljubav željeli su pokazati sa svime što su imali.
– Djeca su se uvijek osjećala kao da dolaze svojoj kući, izrazila je s. Andreja priznanje gostoprimstvu bibinjskih župljana koje Bibinjci pokazuju prema djeci iz domova.
U kolovozu 1996. g. kućno vodstvo u samostanu preuzima s. Ana Marija Vincek, koja nakon boravka u Bibinjama odlazi u misije te kao misionarka djeluje u Nigeriji. Bibinjska grupa vjernica misionarki svoje vrijeme i talente daruje u izradi kreativnih rukotvorina te njihovom prodajom pomažu sestrama nahraniti gladnu djecu u misijskoj zemlji Nigeriji. Samostanskoj zajednici u kolovozu pridružuje se s. Svjetlana koja preuzima župni i dječji zbor.
– Kako su se ljudi sa sestrama sve više zbližavali, pokazala se kod njih želja i molba da nam povjere svoju djecu na brigu kroz otvaranje dječjeg vrtića. Nažalost, zbog prostora i stanja kuće nismo tada imali mogućnost ostvariti taj dio apostolata, koji nam je dan od naše bl. M. Marije Terezije. Ona je uvijek težila obiteljskom duhu u našim samostanima, a s otvaranjem vrtića smo u stanju pomoći mnogim obiteljima, istaknula je s. Andreja.
Sestre su se izmjenjivale u službi tijekom godina u Bibinjama, a njihov apostolat postepeno se širio uz potrebe vremena. Nakon ponovnog dolaska bibinjske predstojnice s. Pauline Andlar, opet se otvara pitanje o boravku sestara u samostanu u kojem nedostaje grijanje, a jako je vlažno. Nedostaje i prostor za aspostolat s djecom predškolske dobi u vrtiću koji je obećan župljanima pri dolasku u Bibinje.

Bibinje velikog srca
Unatoč trogodišnjom trudu, razne teškoće bile su onemogućile gradnju samostana u Bibinjama te je s. Paulina u šali bila izjavila: »Kad ne možemo graditi kuću, idemo izgraditi špilju!«.
U ožujku 2006. g., nadbiskup Prenđa daje dopuštenje da se kuća u kojoj žive sestre preuredi i da je sestre dograde za potrebe svoga apostolata u duhu njihove karizme.
Hrvatski dobročinitelji za gradnju samostana bili su Općina Bibinje s načelnikom Ninom Šimunićem, sestre benediktinke sv. Marije iz Zadra te svi samostani Hrvatske provincije karmelićanki BSI.
– Unatoč gradnji i iseljenju iz samostana, sestre nisu željele napustiti Bibinje. Tako su Bibinje opet pokazale svoje veliko srce. U dogovoru sa župnikom Pinčićem, sestre su pitale naše susjede, bračni par Rolu i Dragicu Šimunić za primitak, a oni su velikodušno otvorili svoja vrata kuće i srca. Tu smo doživjeli obiteljski duh o kojom je naša blaženica uvijek govorila. Tako se naša mala samostanska zajednica i bibinjska obitelj Šimunić ujedinila u zajedništvu i djeljenju svega što smo imali, kako bi jedni drugima bili radost, istaknula je s. Andreja.
Novi bibinjski samostan Svete Obitelji, kapelicu i dječji vrtić blagoslovio je 12. rujna 2010. g. zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Prva djeca krenula su u vrtić na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca 2010. g., kada je upisano 25 djece čiji su roditelji iskazali veliko zadovoljstvo početkom rada vrtića.
U samostanskom prostoru održavaju se razni apostolati, susreti s prvopričesnicima, župne kateheze, tjedni susreti s mladima, duhovne obnove tijekom ljeta, dječji zbor, susreti za razne skupine vjernika, misijska grupa, individualni duhovni razgovori, Zajednica Karmelskih laika, Mladi KBSI, mali Škapularci, pripreme za primanje škapulara, mjesečno klanjanje za zadovoljštinu Srca Isusova i osobne potrebe, posjeti obitelji i bolesnima.

Zahvalnost
Karmelićanke BSI zahvalile su Bogu, nadbiskupima Zadarske nadbiskupije, blakopokojnima Marijanu Oblaku i Ivanu Prenđi te nadbiskupu Želimiru Puljiću, svim župnicima koji su služili tijekom 25 godina u Bibinjama. To su Anđelko Buljat, Josip Radojica Pinčić, pokojni don Emil Bilaver, Roland Jelić i sadašnji župnik Zdenko Milić. Zahvalne su i načelnicima Općine Bibinje djelatnima kroz njihovih 25 godina boravka u Bibinjama. To su Šime Šimunić, Nino Šimunić i Bruno Bugarija.
S. Kristina je zahvalila svima koji su bili uključeni u ostvarivanju proslave njihove 25. obljetnice. To su bibinjski župnik Zdenko Milić, crkveni zbor s orguljašicom Duškom Lisica, zbor mladih Magnificat s voditeljem Ivicom Kerom, dječji župni zbor i voditeljica s. Anica Marija.
– Posebnu zahvalnost dugujemo sestrama Kćeri milosrđa koje su u župi Bibinje bile prije nas i ostavile duboke zaorane brazde na njivi Gospodnjoj, rekla je s. Kristina te je zahvalila i nadbiskupu Želimiru Puljiću koji je u bibinjskoj župnoj crkvi predvodio zahvalno misno slavlje nakon Akademije, na upućenoj pastirskoj i očinskoj riječi podrške, ohrabrenja i pozivu da ne izgube radost i misijski duh.
U proslavi srebrnog jubileja na Svečanoj akademiji i misnom slavlju sudjelovale su karmelićanke BSI pristigle u Bibinje iz njihovih samostana u Hrvatskoj i iz Gabela polja u BiH. Karmelićanke BSI djeluju u 18 zemalja na tri kontinenta gdje darove njihovog raznovrsnog služenja svakodnevno prima tisuće osoba i zajednica u potrebi, od djece u jaslicama do domova u kojima brinu o starima i nemoćnima.