Svjedok optužbe Jovo Dopuđ iz Kruševa

Tužitelj je kao važan dokaz neselektivnosti topničkih napada izdvojio  Gotovininu zapovijed o izlaganju Drvara, Knina, Benkovca, Obrovca i  Gračaca vatri ističući da ništa ne podupire teze obrane da se  podrazumijevalo da se radilo o vojnim ciljevima u tim mjestima. Dokazi  i iskazi svjedoka, kako međunarodnih tako i lokalnih Srba, pokazuju i da  su ti gradovi gađani neprimjerenim oružjem koje nije jamčilo preciznost  i selektivnost, kaže tužitelj Russo. Među svjedocima čije svjedočenje je  jučer čitano u završnom govoru haškog tužiteljstva je i ono Jove  Dopuđa – Ćuluma.
Dopuđ je, inače, dobro znan mještanima Kruševa,  odakle je rodom i Obrovca gdje je živio sve do 1995. godine. Sjećaju ga  se po tvrdom velikosrpskom držanju tijekom rata, a u Kruševu je  poznata i priča kako je upravo on jedan od onih koji su 1992. godine do  temelja srušili crkvu Sv. Jurja u Kruševu. Jedan je od onih koji su prvi  uzeli oružje u ruke u srpskoj pobuni 1991. godine, kada se iz Obrovca  prema Kruševu svaki dan “neselektivno” pucalo, iako su do 11. rujna  1991. godine u istom tom selu živjeli i mještani srpske nacionalnosti,  prezimena Dopuđ, gdje je između ostalog živjela i obitelj Jove Dopuđa. 
Jedan od mještana Kruševa javio nam se jučer u redakciju, upravo  nakon što je na HTV-u čuo spominjanje svjedoka optužbe Jove Dopuđa.  Ne može, kaže, vjerovati da je iskaz tog svjedoka optužbe, pa makar i  haške, uzet kao vjerodostajan.
–  Od kolovoza do 11. rujna, kada je Kruševo palo u neprijateljske ruke,  selo su branili mještani i 3. Imotska bojna IV Splitske brigade. U to  vrijeme jedan dio mještana prezimena Dopuđ također je živio u svojim  kućama u Kruševu, međutim, ni jedan incident nije zabilježen niti se  ikom išta dogodilo od strane hrvatske vojske ili mještana. Dapače,  prema njima su se svi odnosili kao i prije rata, čak je jednom prilikom  jednom mještaninu G. Dopuđu pozlilo, dobio je napadaj slijepog crijeva.  Upravo Hrvatska vojska ga je prevezla do Zadra, morskim putem  naravno, jer se preko Karina nije moglo zbog srpskih barikada. Nakon  što se oporavio, čovjek je razglednicom zahvalio na pruženoj pomoći.  Eto kako smo se odnosili prema susjedima. To oni svi znaju, a ovo  Jovino svjedočenje neka im svima bude na ponos, ogorčen je bio naš  čitatelj.
A u svom svjedočenju protiv generala Ante Gotovine, Jovo Dopuđ  navodi kako se tijekom operacije “Oluja” “toliko tuklo granatama po  Obrovcu, Kruševu, Bilišanima i Muškovcima da su morali bježati  glavom bez obzira, jer je svima bilo jasno da su Hrvati granatama htjeli  istjerati Srbe s tog područja…”