Picula je kazao da je “otočnost” dosad bila u zapećku onih koji se bave kohezijskom politikom te da bi priručnik trebao pomoći da se problemima otoka pristupa uvažavajući njihove posebnosti.


Javne politike se uglavnom kreiraju s fokusom na urbane sredine, što često dovodi do neučinkovitog iskorištavanja sredstava namijenjenih za ruralna područja i doprinosi pogoršanju nejednakosti između urbanih i ruralnih područja.




Priručnik o habitabilnosti sadrži 45 pokazatelja kategoriziranih u sedam područja, koji pomažu u mjerenju kvalitete života na otocima, te omogućuje preciznije procjene i prilagođene razvojne politike za otoke.


Hrvatska verzija prvi je prijevod švedskog izvornika: Habitabilnost – novi pristup procjene razvijenosti otočkih zajednica i planiranja razvoja kroz novih 45, otocima prilagođenih, pokazatelja.


Priručnik, razvijen na švedskom Sveučilištu Åbo Akademi uz podršku Piculinog ureda, osmišljen je kako bi se lokalne zajednice aktivno uključile u proces donošenja odluka, primjerice korištenjem novih pokazatelja poput mjerenja udaljenosti vremenom, a ne kilometrima.


„Dok se ona ne pretvori u metodologiju, nacionalne države će dobivati svoj novac, ali ga neće pravilno usmjeriti. Habitabilnost bi trebala poslužiti da se detektiraju pravi problemi na otocima i da se razvojna sredstva bolje usmjeravaju”, tumači SDP-ov zastupnik.


Habitabilnost se u kontekstu razvoja politika za otoke odnosi na prikladnost otoka za život, odnosno mogućnosti koje neko otočko okruženje pruža svojim stanovnicima. Moderator okruglog stola i urednik hrvatskog izdanja priručnika, Ivan Matić rekao je kako nisu našli odgovarajući hrvatski izraz za engleski pojam “habitability”, koji koriste autori u izvorniku, te su se odlučili ostati pri terminu habitabilnost.


Koncept habitabilnosti temelji se na specifičnostima otočnih zajednica i nudi alternativu dosadašnjem pristupu jednake mjere za sve koji ne uvažava specifičnosti, istaknuto je na okruglom stolu koji je održan u Zagrebu nakon predstavljanja priručnika.


Matić je naglasio da koncept otvara vrata za novo poglavlje u promicanju nove europske politike prema otocima upravo u trenutku kada se ponovno mijenja Zakon o otocima.


100 eura na otoku vrijedi 20 posto manje


Prema podacima Eurostata iz 2019. godine, BDP po glavi stanovnika u ruralnim područjima EU doseže tek 76 posto prosjeka urbanih sredina. Ovaj jaz dodatno otežava pristup resursima, radnoj snazi i inovacijama.


„Svaki otočanin zna da 100 eura na otoku vrijedi i do 20 posto manje nego na usporedivom najbližem kopnu. Habitabilnost, koju su kreirali upravo otočani, uvažava upravo takve specifičnosti te nudi mogućnost novog načina mjerenja razvijenosti izoliranih zajednica koristeći posebno prilagođene pokazatelje.”, istaknuo je Matić.


Pia Prost, profesorica biologije mora sa Sveučilišta Åbo Akademi, predstavila je primjere finske otočne politike, najstarije u Europi. Priručnik je u Finskoj pomogao otočnim zajednicama da procijene svoje snage i slabosti u ključnim područjima kao što su lokalna ekonomija, energija, ekosustavi i atraktivnost. Sada ga primjenjuju i na druga izolirana područja, poput vodenih područja Finske, gdje se suočavaju s problemima smanjenja stanovništva i izolacije.


Picula je podsjetio kako su 2013., kada je postao zastupnik u Europskom parlamentu, otočna pitanja bila zanemarena. Danas se, zahvaljujući inicijativama poput Međuskupine za mora, rijeke, otoke i priobalna područja (SEARICA) i tajništva Inicijative za čiste energetske otoke unutar EU-a ulažu znatni napori u dekarbonizaciju i razvoj otočnih regija, napomenuo je.


„Pred nama je još uvijek puno posla. Međutim, svi potrebni alati su nam na raspolaganju te čvrsto vjerujem da ćemo u narednim godinama ispisivati novo i uspješno poglavlje europskih i hrvatskih otočkih politika”, zaključio je zastupnik Picula.


Prof. dr. sc. Nenad Starc, koautor Zakona o otocima, izrazio je nadu da će nove politike potaknuti rast samosvijesti među otočanima, dok je gradonačelnik Cresa Marin Gregorović, istaknuo očekivanje da će priručnik unaprijediti komunikaciju između lokalne zajednice i institucija.