Svetac koji je po osamnaest sati bio zatvoren u ispovjedaonici

Uvijek je čudesno to Božje izabranje. Čudesno je po tome kako Bog ima svoje kriterije kad nam daruje ljude koji će se njemu posvetiti. I upravo primjeri svetaca nam pokazuju kako je svatko od nas pozvan biti svet. I svatko od nas može u svom životu činiti ono što je Bogu milo, istaknuo je mons. Ivan Mustać

Misno slavlje u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru  na blagdan Sv. Leopolda Bogdana Mandića jučer je predvodio katedralni župnik mons.  Ivan Mustać, koji je u propovijedi istaknuo važnost sakramenta svete ispovijedi. Crkva  Gospe od Zdravlja proglašena  je nadbiskupijskim svetištem  Sv. Leopolda Mandića, jer je  on kratko vrijeme svog života  provodio u njoj, vršeći  svećeničku i ispovjedničku  službu. Tu se, kako je kazao  mons. Mustać, u blizini nalazio  njegov samostan.        Sveti Leopold Mandić je svjedočio Božje  milosrđe prema grešnicima.  Leopold Mandić je rođen 12.  svibnja 1866. godine u Herceg –  Novom. U kapucinski red stupio je 1884. godine. Za svećenika je zaređen 1890. u Veneciji,  a djelovao je i u Zadru gdje je  ispovijedao. Najveći dio života  je proveo u Padovi, a kao  svećenik najviše vremena je posvetio ispovijedanju tako da su  k njemu dolazili mnogi pokornici. Mnoge od njih je i duhovno vodio. Kako je poznato, bio  je obdaren darom “čitanja  duša” i proroštva. Za sve koji su  mu dolazili molio je i postio,  prikazujući ih Bogu. Umro je  1942. godine. Molio je i za jedinstvo Crkve. Svetim je proglašen 1983. godine.
– Uvijek je čudesno to Božje  izabranje. Čudesno je po tome  kako Bog ima svoje kriterije  kad nam daruje ljude koji će se  njemu posvetiti. I upravo primjeri svetaca nam pokazuju kako  je svatko od nas pozvan biti  svet. I svatko od nas može u  svom životu činiti ono što je  Bogu milo, uvodne su riječi  predvoditelja euharistije. On je  potom dodao da je u životu  važno vršiti Božju volju, to jest  ono što Bog očekuje od svakog  čovjeka.
– Bog je obdario svetog Leopolda velikim milosrđem prema grešnicima. Sakrament ispovijedi nije puko ispovijedanje grijeha. Mi nismo bez grijeha i zato idemo na ispovijed,  ali ne ljubimo grijeh i ne uživamo u svojim grijesima. Nismo  zadovoljni u grijehu, kaže propovjednik istaknuvši kako se  svaki kršćanin treba boriti protiv grijeha pobjeđujući tako zlo  u sebi, sa željom obraćenja.
– Najbolja borba protiv grijeha je redovita ispovijed. Zato  je sveta ispovijed trenutak kada  primamo Duha Svetoga. Kako  se možemo boriti protiv grijeha? Po Duhu Svetome. Zato  ići na svetu ispovijed znači primati Duha Svetoga da bi mogli  ulaziti u borbe i nadvladati napasti i da bi se mogli boriti sa  svojim slabostima. Zato kaže  prvo čitanje: “U ovom je ljubav  Božja, ne da smo mi ljubili  Boga, nego on je ljubio nas i  poslao svoga Sina kao pomirnicu za grijehe naše”. Bog dopušta nekad da sagriješimo, da  padnemo da bismo bili skromniji, milosrdniji, kao što je  Božje milosrđe prema grešnicima, da bismo to mogli imati.  To je sveti Leopold Mandić  prihvatio, živio i na taj se način  posvećivao. On se posvetio na  način da je čitav život, po osamnaest sati, bio zatvoren u ispovjedaonici kako bi mogao  ljudima biti na raspolaganju za  sakrament pomirenja, sakrament Božjeg milosrđa. Kad su  mu prigovarali da daje malu  pokoru, rekao je: “Ja dajem  malu pokoru, ali činim pokoru  za one koji se ispovijedaju”.  Tako je slijedio Krista koji je  bio milosrdan i uzeo je na sebe  križ. I tako je jedan neznatan  redovnik činio velika čudesa.  Najveća čudesa koja se događaju, događaju se upravo u  duši, u srcu. Neka zagovor svetog Leopolda Bogdana Mandića učini da možemo živjeti u  milosti Božjoj i da možemo  pobožno pristupati sakramentu ispovijedi i prihvaćati  obraćenje, zaključio je mons.  Ivan Mustać.