»Stvarno je dobar osjećaj spasiti nekome život!«

Spasioci godine prema Hrvatskoj turističkoj zajednici su mladi Zadrani – Nikolina Dukić i Luka Žunić. Nakon nezaboravnog vikenda provedenog u Dubrovniku, gdje su išli na dodjelu nagrada na Dane turizma, slavni spasioci su s nama popili kavu na Forumu i ispričali dojmove.
Osim što ih je razveselilo što su uopće nagrađeni, mladim studentima je bilo jako lijepo provesti vikend u prekrasnom Dubrovniku. Luka je poveo svog prijatelja Antonia Jovića, koji je često s njima provodio dane na plaži na Kolovarama i fotografirao ih. Njegove fotografije su korištene i na samoj manifestaciji. Nikolina je povela stariju sestru Luciju.

Spasili Čeha
Njihov otac, zadarski gradonačelnik Branko Dukić je, kaže Nikolina, zasigurno ponosan na njenu nagradu.
– Je je, ponosan je, ali isto mi se rugao kako hodam u štiklama, rekla je Nikolina kroz smijeh.
Nagrada je ovom simpatičnom dvojcu dodijeljena zbog spašavanja jednog korpulentnog Čeha prošle godine na plaži Kolovare.
– Čovjek je bio 50-ak metara od obale kad je počeo vikati. Mi nismo odmah bili sigurni traži li pomoć ili se s nekim dovikuje. Bio je s nama Antonio, naravno kao i uvijek, ali i nasreću jer Antonio koji razumije njemački, rekao nam je da čovjek viče hilfe – upomoć, priča Luka.
Razumijeli bi i oni to, ali tu su i sekunde važne. Pojurili su odmah prema njemu i izvukli ga na obalu.
– Dok smo plivali, on je u nekoliko navrata gubio svijest, mijenjao boje. Nismo se uopće uspaničili. Vjerojatno te neki adrenalin pukne u tom trenutku i ostaneš pribran, fokusiran. Nije ti teško plivati, čak ideš i brže, nije ga teško vući, ništa… Taman smo htjeli krenuti s reanimacijom, kad je ipak došao k sebi. Okrenuli smo ga na bok i izbacio je vodu, a mi smo pozvali hitnu pomoć, kaže Nikolina.
Kasnije su saznali da čovjek često ima grčeve, ali je svjedno išao u duboko. Uhvatio ga je grč i uspaničio se i počeo se gušiti.
– Čovjek nam se zahvaljivao, bio je jako sretan. Stvarno je dobar osjećaj spasiti nekome život, cijeli dan smo bili pod adrenalinom od toga, govori Luka, koji već četiri sezone radi kao spasioc.

Dobro raspoloženje i dobra forma
Luka je na 4. godini fakulteta, na diplomskom studiju računarstva i matematike na PMF-u u Zagrebu, a radi povremeno i kao programer. Ranije je trenirao vaterpolo pa ga je privukao tečaj za spasioce. Nikolina ima 19 godina i na prvoj je godini Pravnog fakulteta u Splitu, a 11 godina je trenirala plivanje.
– Mama je prošle godine vidjela oglas i predložila da se prijavim. Kako sam već trenirala plivanje, a htjela sam tu sezonu nešto raditi, prijavila sam se jer je dobro što na tom poslu možeš i pomoći ljudima. Stvarno se pokazalo kao odličan posao. Prije svega mi je dobra ekipa, odlične kolege, rad s ljudima je zanimljiv, a uvijek se možeš malo i okupati i odraditi trening, kaže Nikolina, koja uz Luku, na Kolovarama radi sa Sandrom Barićem, Dujom Grgićem, Gabrielom Marvinom i Dorijanom Marinom.
Pitamo je ponašaju li se zaštitnički prema njoj s obzirom da je jedina djevojka.
– Ma ne znam koliko zaštitnički, kad uvijek ja moram raditi najgori posao – vaditi pokojne galebove iz plićaka, kaže Nikolina kroz smijeh.
– Pa mi smo za ravnopravnost spolova, dodaje spretno Luka.
Uvijek dobro raspoloženje i dobra forma, ono je što veže ovu ekipu. Zadarska spasilačka služba je bila najbolja i na ovogodišnjem natjecanju spasilačkih klubova u organizaciji Hrvatskog križa. Sve nagrade i dobru suradnju, ovi mladi spasioci zahvaljuju svom koordinatoru Niki Vlatkoviću.
Svake dvije godine pri Crvenom križu trebaju obnavljati licencu, a poslu se uvijek rado vraćaju. Čak i Luka koji završava jedan od najtežih fakulteta za jedno od najtraženijih zanimanja kaže da će on uvijek biti spasilac.
Možda i hoće. Vjerojatno tu vrijedi ona – jednom spasilac, uvijek spasilac.

Žena nije vjerovala da je Nikolina može povući
Iako obožavaju posao spasioca, bilo je i situacija kojih se nerado sjećaju.
– Zna biti nekad nesporazuma s ljudima, slabijeg razumijevanja. Primjerice, ako netko dođe na plažu sa psom, nije im jasno kad im kažemo da to nije dozvoljeno. A imali smo i jednu situaciju s izvlačenjem jedne gospođe. Iako je osoba s invaliditetom bila je uporna da ide svaki dan plivati, ali baš po svim vremenskim uvjetima. Bili su ogromni valovi i govorili smo joj da ne ide, ali nije htjela poslušati. Na kraju se počela gušiti, ali i dalje nije htjela da je spašavamo. Rekla sam joj da ulovi plutaču, da ću je povuči. Nije mi vjerovala da to mogu. ‘Pa ja sam obučena za ovo’, pokušavala sam je uvjeriti. Jedva sam je nagovorila i kad sam je povukla, pitala me vučem li je ja ili nešto drugo, priča Nikolina.
Dobro je to sve prošlo, ali kako dodaje Luka, nije se ta baka naučila da ne ide plivati po velikim valovima, već su i dalje uvijek držali oko na njoj.