S matičnjakom je lako u blaženi san i smireni dan

Mellissa officinalis iliti po naški melisa je biljčica čije ime vuče korijene iz starogrčkog a znači pčelica. Gotovo je sigurno da je ime dobila po tome što svojim opojnim mirisom neodoljivo privlači pčele. Domovina limunovog matičnjaka, proteže se od istoka Mediterana, pa sve do jugozapadnog Sibira. Arapi su ga u 10. stoljeću prenijeli u Španjolsku, a kršćanski redovnici u Srednju Europu. Izgledom je vrlo sličan koprivi, do te mjere da neiskusno oko može mrtvo hladno proći kraj tih divnih grmova, misleći da je riječ o koprivi. Ako se bolje zagledamo uočit ćemo neke indikatore razlike. Melisini su listovi svjetliji i više zaobljeni od listova koprive, dok je stabljika tetrabridna, tj. četvrtasta za razliku od okrugle stabljike koprive. Četvrtaste stabljike su inače odlika obitelji Laminacea, kojoj pripadaju među ostalim ružmarin, lavanda i menta. A, ako i dalje niste sigurni, onda skupite malo hrabrosti otrgnite listić, protrljajte ga među prstima, pa ako vas ne ožari, onda će vam nosnice napuniti onim divnim osvježavajućim mirisom limuna.
Sad ste sto posto sigurni da je to melisa, koja taj miris ispušta zahvaljujući svojim brzo hlapivim eteričnim uljima. Uz eterična ulja kamilice to su najbrže hlapiva ulja, pa nije čudo što dosežu astronomske cijene. Zvuči nevjerojatno, ali je istinito da za jednu litru eteričnog ulja od matičnjaka treba čak od 6 do 14 tona (14.000 kg) biljne mase matičnjaka. Ostavljam vašoj mašti koliko treba truda da se ubere 14 tisuća kila tog bilja. Ali tu nije kraj jer se biljke što prije moraju dovesti do destilerije, jer eterične ulja počnu odmah hlapiti čim uberete biljku. Tako da količina ulja ovisi i o vremenskom razmaku između branja i destilacije. Ne treba se stoga čuditi da jedan mililitar melisinog ulja prodaje za 200 kuna.
Vjerujte mi ta cijena nipošto nije visoka za uloženi trud i vrijeme, a još je to manje za silne dobrobiti koje nam pruža i sasvim neznatna količina tog ulja. Naravno, kao i kod svih eteričnih ulja i matičnjakovo se za upotrebu razrjeđuje s baznim uljima i to tako da sudjeluje tek s 1% u toj tvorbi. No i takve neznatne količine čine čuda zbog svojih izuzetnih smirujućih učinaka. Pouzdano se zna da eterično ulje matičnjaka djeluje izrazito anksiolitički te je indicirano je za nesanice, histerične napade, tjeskobe, stres i stresne tahikardije, ali i kod loše probave, pogotovo ako je izazvana psihogenim uzrokom. Kad se masažom utrljava u kožu dolazi do snažnih sinergijskih djelovanja koja smiruju, a novija istraživanja pokazuju da čak poboljšava pamćenje te ublažava simptome herpesa.
Ta divna biljčica ima dakle neobične moći da smiri anksioznost uzrokovanu stresom, ali je i antispazmodična (protiv grčeva) te pomaže i kod nesanice uzrokovane uznemirenošću a smiruje i nervozom uznemireni probavni trakt. Dobro dođe i kod alergija, a ako protrljate svježi listić i nanesete na kakav bolni ubod,bol će minuti jer je matičnjak ujedno i antidolorofik (protiv bola). Uza sve to ublažava još i glavobolje, mučnine i menstrualne grčeve, protuupalna je, a ima poprilično dokaza da potiče kreativnost i koncentraciju, (pretpostavljam da na ovo odmah studenti veselo dižu obrve i ubrzano praše kuhati melisin čaj).
Naš matičnjak, je i vrsna kozmetičarka zbog svojih antivirusnih svojstava pa je sastavni dio brojnih losiona, tonika, hidrolata i krema. Tonik i parna kupelj odlični su za njegu masne i problematične kože, a pogoduju i mješovitoj koži, jer hidratiziraju i vraćaju ravnotežu.
Čitatelji će mi, nadam se, oprostiti što ovoga puta jednostavno ne mogu odoljeti, a da te melisine mirakule ipak ne prisnažim egzaktnim jezikom, ma koliko se to protivilo zacrtanoj ležernosti moje florenzike. Dakle, kako to melisa uspijeva tako nježnim putem biti tako ludo učinkovita?
Listovi matičnjaka sadrže 4 – 7 % derivata hidroksicimetne kiseline, prije svega ružmarinske kiseline (takozvanih labiatenskih trijeslovina), ali i klorogensku kiselinu, kavenu kiselinu i eterično ulje od 0,05 do 0,3 %, kod uzgojnih vrsta i do 0,8 %. Najvažniji sastojci su citral (40 – 70 %, kao mješavina geraniola i nerala), citronelal (1 – 20 %) i β-karofilen (5 – 15 %). Ostali sastojci su linalol, geraniol, kariofilen epoksid, germakren D, metilcitronelal, 6-metil-5-hepten-2-on, geranil acetat, α-kopaen i nerol. Sastav eteričnog ulja ovisi o mjestu rasta, klimi, vremenu skupljanja,kao i starosti biljke. Sadrži još gorke tvari, smola, sluzi, glukozidi, saponini i timol. U svježoj biljci ima i do 253,0 mg /100 g vitamina C. E upravo je ružmarinska kiselina ta koja djeluje smirujuće na nervni sustav. Kada se unese u organizam, ružmarinska kiselina se lako apsorbira u probavnom sustavu.
Studija objavljena 2009. godine u časopisu Phytotherapy Research pokazala je kako ružmarinska kiselina posjeduje sedativno odnosno umirujuće djelovanje. Studija je pokazala kako melisa smiruje anksioznost mozga, ali i crijeva. Naime naš mozak je pun živčanih stanica, no isti je slučaj i s crijevima. A kako molekule koje djeluju na neurone, nisu demokratične, njima je svaki neuron isti pa bio on u mozgu, ili manje elitnim crijevima, matičnjak djeluje na obje stanice jednako. Nije ni čudo da kad je netko pod stresom kaže stisnula mi se utroba. Tako doslovce i jest. Beskrajni broj neurona u crijevima zasigurno reagira baš kao i oni u mozgu kad se nađu pod udarom stresnih biokemijskih molekula koje tada kruže cijelim tijelom. Jer mi imamo dva mozga, na koja podjednako smirujuće i gotovo majčinski djeluje melisa. No kako su i naša tijela, baš kao i biljke i dalje u stalnom istraživanju, za kraj, da se netko od čitatelja ne bi zaletio, melisa čak i u formi ukusnog čaja prava su ispomoć za anksioznost izazvanu stresom i različitim problemima, no nikako ne bi valjalo s melisom pokušati liječiti depresije, koja su ozbiljna stanja za te stvari postoje neki drugi pomagači.