Prljavci i dalje praše

U nedjelju se u Bibano baru u Bibinjama održao rock spektakl kojeg su priredili veterani hrvatske scene Prljavo kazalište. Budući da ih već neko vrijeme nismo imali prilike vidjeti na našem području, Prljavci su očekivano privukli mnoštvo ljudi svih generacija. Naglasak se mora staviti i na jedinstvenu lokaciju Bibano bara, koji iz godine u godinu postaje sve omiljenija destinacija mladih.
Miris mora, odlični vremenski uvjeti i raznovrsna ponuda pića dodatno su pridonjeli ionako užarenoj atmosferi koju su legendarni rokeri iz Dubrave potpalili brojnim hitovima.  Bend koji na estradi postoji već više od 30 godina svoju dugovječnost slavi na koncertima, zajedno sa svojom vjernom publikom. Sastav Prljavo kazalište osnovan je 1977. godine u Zagrebu u naselju Dubrava (radnička četvrt). Jasenko Houra dolazi u sastav pod nazivom ‘Ciferšlus’, u kojemu tada sviraju Davorin Bogović (vokal) Zoran Cvetković – Zok (solo gitara), Ninoslav Hrastek – Nino (bas gitara) i Tihomir Fileš (bubnjevi). Ubrzo nakon što im se priključio Houra, mijenjaju ime u Prljavo kazalište. Sastav je dobio ime po jednoj epizodi vrlo popularnog stripa u ono vrijeme, Alan Forda. Drugo ime o kojem su razmišljali članovi bilo je Zarazne bolesti.
U svom ranom djelovanju Prljavo kazalište bio je punk sastav, mada su težili da zvuče poput britanske rock skupine The Rolling Stones, čiji su bili veliki obožavatelji. Prvi nastup imali su 1978. godine na koncertu u organizaciji časopisa ‘Polet’, gdje su se pokazali kao žestoki punk sastav. U zadnja dva desetljeća poznajemo ih kao jedan od najproduktivnijih hrvatskih rock sastava na čelu s neponovljivim dvojcem Houra/Bodalec, koji su u hrvatskoj diskografiji zasigurno ono što su Jagger i Richards u svjetskoj.
Bibinjski koncertni repertoar bio je sastavljen od najranijih stvari pa sve do onih sa zadnjeg studijskog albuma „Tajno ime”. Koncert su najviše začinile pjesme “Moj dom je Hrvatska”, “Pisma ljubavna”, “Sve je lako kad si mlad”, “Kao ja kad poludiš”, “Kiše jesenje”, “Heroj ulice”, “Radio Dubrava”, “Sretno dijete”, “Subotom uvečer”, “Lupi petama”, “Mojoj majci”, “Što sad ljubav ima s tim”, “Previše suza u mom pivu”, “Mi plešemo” i mnoge druge.
Bodalec je poslije svake stvari zahvaljivao bibinjskoj publici i zasipao ih raznim epitetima. Jednako dobro raspoložen bio je i Houra, koji se u nekim trenutcima više koncetrirao na komunikaciju s publikom nego na sviranje gitare. Možda ih upravo to čini jednim od najboljih sastava ovih područja.