Posjet muzeju uz instrumentalnu glazbu

Glazba je morala biti ugodna i nenametljiva jer ne smije skrenuti pozornost sa eksponata, već ih pratiti. Upravo je zbog toga, priča Belevski, javne prostore dosta teško ozvučiti. Po narudžbi Muzeja antičkog stakla napravitio je 35 minuta odgovarajuće ambijentalne glazbe

Glazbom se zaista može svašta opisati, posebice razni osjećaji kao što su sreća, mir, nemir, bijes, strah… No laiku je teško zamisliti da se glazbom mogu opisati eksponati u muzeju, posebice prastari stakleni predmeti. Srećom, nisu svi laici, pa postoji i netko kome je to pošlo za rukom – Milko Belevski, profesor glazbe, skladao je glazbu za Muzej antičkog stakla pod nazivom “Doživljaj stakla”.
Nije baš praksa da u muzejima svira glazba pa je sama ideja da muzej ima svoju glazbu koja odgovara postavu bila vrlo interesantna, a i realizacija se pokazala uspješnom.
– U ideju se išlo s ciljem da se posjetitelji animiraju s glazbom i dobiju cjelokupni doživljaj postava, što je potpuno drugačiji pristup posjetiteljima za razliku od onih muzeja u kojima je tišina, kaže Belevski.
Kako kaže, glazba je morala biti ugodna i nenametljiva jer ne smije skrenuti pozornost s eksponata, već ih pratiti. Upravo je zbog toga, priča Belevski, javne prostore dosta teško ozvučiti. On je ipak uspio, po narudžbi Muzeja antičkog stakla, napraviti 35 minuta odgovarajuće ambijentalne glazbe. Tako Muzej ima nešto originalno i prepoznatljivo što koristi u svoje marketinške svrhe, a Belevski je zadovoljan sa suradnjom koja se i dalje nastavlja. Uskoro će vjerojatno raditi na novoj skladbi, da se malo obnovi i obogati “glazbeni postav” Muzeja.
– Inspiraciju za ovu skladbu sam našao u samom postavu Muzeja, dakle u staklu, a predložak sam napravio dok još nisam ni vidio eksponate. Sastoji se od dva dijela koja prate tradicionalnu i modernu stranu izloženog stakla. Prvi dio se naslanja na tradicionalnu stranu, s obzirom na vremešnost stakla i njegovo porijetlo koje vuče iz drevne Antike. Zato se u prvom dijelu koriste i tradicionalni instrumenti kao što je klavir, u smislu izvornog instrumenta, kao što je i staklo izvorni prirodni materijal, ističe Belevski.
Kako priča nadalje, drugi dio skladbe se naslanja na moderne tehnike taljenja, topljenja i puhanja stakla pa prevladava sintetski, moderni zvuk. Dakle, za skladanje su se koristili različiti izvori zvuka – klavir, računalo i posebni efekti snimani u prirodi kao što su pucketanje vatre, pucanje stakla i slično.
Suradnja Belevskog i Ive Fadića, ravnatelja Muzeja antičkog stakla, rodila se prije nekoliko godina, kad je Belevski skladao za predstavu Kazališta lutaka Zadar pod nazivom “Dobro stablo” koja se održavala u okviru manifestacije “Zadar snova”. Kad se prošle godine otvarao Muzej, Fadić je predložio Belevskom ponovnu suradnju.
Belevski je voditelj Glazbenog odijela u Gradskoj knjižnici Zadar pri čemu radi na različitim kulturnim projektima u knjižnici, među kojima je i Festival dječjih klapa. Belevski i vodi mušku dječju klapu Kolibrići, a sve s ciljem poticanja klapskog pjevanja od najranije dobi i očuvanja tradicije. Voditelj je i projekta Delmata, u kojem se radi o digitalizaciji opusa Ljube Stipišića Delmata, što se provodi u organizaciji Ministarstva kulture i Gradske knjižnice Zadar.

 FADIĆ: GLAZBA BELEVSKOG NE PODLIJEŽE ZAMP-u

Da posjetitelji Muzeja antičkog stakla pozitivno reagiraju na glazbenu pozadinu koja prati njihovo razgledavanje, potvrđuje nam i Ivo Fadić, ravnatelj Muzeja.
– Posjetitelji su ugodno iznenađeni glazbom koju je izuzetno talentirani Milko Belevski skladao za Muzej, posebice zato što je glazba u muzeju rijetkost. Čak se i nosač zvuka “Doživljaj stakla” dosta dobro prodaje pa ćemo nastaviti suradnju s Milkom. Ovaj put se njegova skladba neće puštati u Muzeju, već će se prodavati kao suvenir, kaže Fadić.
S obzirom da je Muzej antičkog stakla naručio ovu skladbu od Belevskog, potpisali su ugovor o autorskom djelu i ne podliježu Zakonu o zaštiti muzičkih prava.
– Nismo htjeli puštati neku kompilaciju ili slično, već smo željeli autorsku glazbu, svojstvenu upravo Muzeju antičkog stakla u Zadru, zaključuje Fadić.