Pakoštansko podmorje čuva finu keramiku iz antičkog doba

Najviše je različitih amfora. Slijedi fina keramika često bogato ukrašena figuralnim prikazima te označena pečatima majstora i vlasnika radionica, i to s latinskim i grčkim natpisima. To je tzv. terra sigillata koja je antičkom svijetu bila ono što je danas nama najluksuzniji porculan – dr. sc. Mato Ilkić

Čisto i bistro podmorje uz  Pakoštane krije mnoge arheološke tajne. Da je tome tako  nedavno se uvjerila međunarodna ekipa podvodnih arheologa, predvođena mr. sc. Lukom Bekićem. Zahvaljujući  novcu Turističke zajednice  Općine Pakoštane, ali i izvrsnoj suradnji nekoliko hrvatskih i inozemnih znanstvenih institucija, zadarskog  Međunarodnog centra za  podvodnu arheologiju, Odjela  za arheologiju Sveučilišta u  Zadru, Agencije Han-Vrana i  Römisch-Germanische Kommission iz Njemačke, na dnu  prostrane pakoške vale dokumentirani su arheološki  tragovi za sada najstarijeg nalazišta u dalmatinskome podmorju. Tu u zagrljaju velikoga  plavetnila leže nedavno otkriveni vrijedni i zanimljivi ostatci prapovijesnoga lokaliteta iz razdoblja neolitika. Tadašnji su se ljudi služili keramičkim posudama, alatkama od kosti, kremena, kamena i drveta. Upravo neke  vrste takvih nalaza na dnu je  prvi zamijetio Marko  Meštrov, pakoštanski arheolog.
Ostaci na četiri do  šest metara
– Prema trenutačnim znanstvenim spoznajama artefakti  su stari oko 6700 godina. Pripadali su prapovijesnom naselju koje se nekoć rasprostiralo na kopnu, i to vjerojatno uz nekadašnju obalu.  Sada, zbog dizanja razine mora, njegovi prastari ostatci leže  razasuti na dnu dubine između četiri i šest metara. Neolitska nalazišta su vrlo rijetka  u podmorju hrvatskog dijela  Jadrana. Jedno takvo je nedavno registrirano uz istarsku  obalu. Upravo otkriveno neolitsko nalazište uz Pakoštane  je prvo iz dalmatinskog podmorja. Ono se tu moglo logično i očekivati. Okruženo  plodnim poljima, prapovijesno naselje se bilo razvilo uz  vrelo neposredno uz morsku  obalu, a nedaleko Vranskog  jezera. To je vrlo povoljan  položaj za život, jer obiluje  pitkom vodom i bogatstvom  prehrane, kazuje nam dr. sc.  Mato Ilkić, arheolog i profesor zadarskog Odjela za arheologiju, te nastavlja:
– Naoružana znanjem, entuzijazmom i izvrsnom ronilačkom opremom, uigrana i  složna skupina podvodnih arheologa je u ovogodišnjoj  dvotjednoj kampanji istraživala i uz obalu Janice. U  nešto plićem moru tu su uz  pomoć tzv. mamut sisaljki  sondirali luku iz razdoblja  Rimskoga Carstva. Njezini razasuti ostaci leže na dnu dubine oko dva metra. Riječ je o  nastavku istraživanja, započetom 2004. godine. Otkriveni su mnogobrojni i raznovrsni artefakti, uglavnom iz  prva dva stoljeća poslije Krista. Najviše je različitih amfora. Slijedi fina keramika često bogato ukrašena figuralnim  prikazima te označena pečatima majstora i vlasnika radionica, i to s latinskim i  grčkim natpisima. To je tzv.  terra sigillata koja je antičkom  svijetu bila ono što je danas  nama najluksuzniji porculan.  Otkrivene su i svjetiljke s natpisima te ljudskim i životinjskim prikazima. Također, uz  rimski građevinski materijal,  osobito mnogobrojan krovni  crijep, nađeni su dijelovi brodske opreme, drveni češalj,  koštana ukosnica i brončana  udica.
Staklena čaša
Ilkić posebno ističe jedan  artefakt koji je svojom rijetkošću, ljepotom i očuvanošću  osobito razveselio međunarodnu skupinu podvodnih arheologa. Riječ je o gotovo dva  tisućljeća staroj staklenoj čaši  iznimne estetske ljepote. Gledajući u cjelini, napominje Ilkić, golema količina raznovrsnih artefakata govori o tome da je rimska luka u Pakoštanima bila vrlo značajna  na plovnome putu uz istočnu  obalu Jadrana, te da su u nju  uplovljavali trgovački brodovi  gotovo iz cijeloga Sredozemlja. Bila je smještena uz sada  potopljeni prirodni lukobran,  koji ju je štitio od južnih vjetrova. Uz nju se nalazio i izvor  pitke vode. Luku su vjerojatno  koristili i pripadnici južnoliburnskih zajednica, poput  Aserijata.
 – Usporedno s ovim arheološkim istraživanjima u podmorju prostrane uvale uz Pakoštane uspješno je provedena i obuka sedam mladih  znanstvenika iz različitih europskih zemalja, i to prema  programu UNESCO-31a. Njima su svoja teoretska i praktična znanja prenijeli iskusni  ronioci: prof. dr. sc. Zdenko  Brusić, doc. dr. sc. Mato Ilkić,  mr. sc. Luka Bekić, Mate Parica, Marko Meštrov, Mladen  Pešić, Roman Scholz, Nenad  Starčić i Borna Krstulović. To  je bio prvi takav tečaj obuke u  ronjenju i podvodnoj arheologiji. On će se na zadovoljstvo sviju nastaviti i sljedećih godina. Također, slijedit  će i nove podvodne arheološke kampanje, da bi se razriješile mnoge tajne koje kriju morske dubine. Cilj je istražiti i zaštititi hrvatsku iznimno bogatu podvodnu kulturnu baštinu te ju tako  sačuvati i sljedećim naraštajima, zaključuje Ilkić.