“Ozbiljan dečko, 35 godina, traži curu koja voli filmove i ići u kino”

Ne razumijem zašto u mnogim oglasima navode da traže studenticu “prve godine”. Tko može garantirati da će brucošica ostati cijelo vrijeme školovanja? Možda imaju neke interne ugovore po kojoj se studentica obvezuje da će uvijek biti vjerna jednom jedinom stanodavcu i da joj ne pada na pamet prijeći kod drugog, bez obzira na visoku cijenu najma i napastvovanje od strane vlasnika, starog perverznjaka koji ganja mlade cure po sobama. A može li biti studentica npr. druge godine, ali s groznim ocjenama koja garantira da će se rastezati po faksu bar duplo dulje nego što je to normalno?
Čovjek nikada ne zna kada će se dobro zabaviti i nasmijati. Putujem tako trajektom, ali ne ovim zadarskim kratkopružnim, već onim od nekoliko sati vožnje i čitam zadnji broj, naravno, Zadarskog lista, jer, budimo realni, većina se drugih tiskovina samo prelista i baci. Pošto nakon tri sata putovanja još nismo stigli na odredište, za čitanje su mi preostali samo mali oglasi. Letimično sam bacio pogled, a tamo: “univerzalni trio za svadbe i vjenčanja”; “zdravstvena masaža nauljenim tijelom po cijelom tijelu”(?), ali i “vidovnjak iscjelitelj Marino, gost HTV-a (pazi koja preporuka, “gost HTV-a”) rješava zdravstvene i ljubavne probleme”, itd., itd.
Shvatio sam da je to vrlo zabavno štivo, i pažljivije pogledao. Ima onih koji kupuju automobile, ispravne i neispravne, cijele i razbijene, bilo koje marke. Postoje i oglasi u kojima se napominje da se auto kupuje “od vlasnika”. Pa od koga će kupiti nego od vlasnika? Ili to možda znači da su ovi koji se ne kupuju od vlasnika ukradeni? S obzirom što se sve događa, ne bi me uopće čudilo da je tako. Ima i puno stanova, a kada smo kod toga, možda niste znali da ih ima svakakvih. Jedan je npr. “južno orijetniran” (taj je vjerojatno Dalmatinac). Drugome pak stoji napomena da ima “papire”. To bi trebalo značiti da se stanovi mogu kupovati i bez dokumentacije. Iskreno, baš bih volio vidjeti onoga kupca toliko glupog da da npr. 100.000 eura za stan bez dokumentacije.
Zgodne studentice i “pet radnika”
Stan se često daje u najam grupi od “pet radnika”. E to je već jako zanimljivo. Zašto moraju biti radnici? Zašto ne grupi od “pet učitelja”? Zašto ne “pet slikara”? A zamislite oglas u kojem se stan izdaje grupi od “pet neradnika”. Jedan pak izdaje stan studentici s napomenom “blizina staračkog doma”. Taj mi se sviđa. Odmah s faksa u starački dom, s duljim zadržavanjem na Zavodu za zapošljavanje. Malo je nedostajalo pa da i meni bude tako, s obzirom koliko sam dugo studirao.
Najmodavci vole izdavati sobe i stanove studenticama. Rjeđe studentima. Iskreno, i ja bih više volio da mi u sobi (ili stanu) bude zgodna studentica nego neki štreber s debelim naočalama. S druge strane, ne razumijem zašto u mnogim oglasima navode da traže studenticu “prve godine”. To je vjerojatno zato što bi im apsolventica bila samo jednu godinu. A opet, tko može jamčiti da će brucošica ostati cijelo vrijeme školovanja? Možda imaju neke interne ugovore po kojoj se studentica obvezuje da će uvijek biti vjerna jednom jedinom stanodavcu i da joj ne pada na pamet prijeći kod drugog, bez obzira na visoku cijenu najma i napastovanje vlasnika, starog perverznjaka koji ganja mlade cure po sobama. A može li biti studentica npr. druge godine, ali s groznim ocjenama koja garantira da će se rastezati po faksu bar duplo dulje nego što je to normalno?
Ne kupujte zemlju na Žmirićima ako je u povijesti upisa moje prezime
Ovim putem upozoravam sve one koji hoće kupiti zemlju na predjelu zvanom “Žmirići” da to ne rade, ako u povijesti upisa postoji ime Smirich ili Padelin, jer ćemo se inače vidjeti na sudu čim mi moja Domovina Hrvatska konačno vrati zemlju oduzetu za vrijeme jugo-komunističko-srpsko- soldateske i slične ere vlasti, a što će se, ako u ovoj zemlji ima pravde i Boga, ubrzo i dogoditi. Nakon ove strahovito duge rečenice slijedi i kratko objašnjenje. Čitajući male oglase vezane uz zemljišta primjetio sam da se spominje predio Žmirići koji je sve do rata pripadao mojoj obitelji, a za koji ja očekujem da nam se vrati, pa mi nije jasno – kako netko može prodavati ono što je moje. Jer, ako je to država oduzela mojima, kako onda to može biti njihovo. Jedino ako su mi to “njihovi” oduzeli, ali to je već druga i duga tema.
Zemljišta za prodaju ima puno, ali neke lokacije prevladavaju. Npr. “Vrsi – mulo”. Pretpostavljam da je to onaj potez od groblja prema moru, ali isto tako pretpostavljam da će, ako se sve ove parcele pretvore u vikendice, tamo nastati već gužva nego na otoku Viru, naravno, ako je to po zakonima fizike uopće i moguće. Ima i lijepih terena u Sukošanu, Bibinjama (sic!), na Plovaniji, ali mene je ipak najviše privukao sljedeći oglas: “Prodajem oranicu na predjelu Furlanija, uz glavnu jarugu”(?). Mislim, možda se radi o nekakvoj šifri, ili lozinci. Neobično. Često piše i “cijena na upit”. Kakva konspiracija! Ne može napisati cijenu, nego ga ti moraš zvati da bi je saznao. Ili možda cijenu možeš doznati tek kada uplatiš 100.000 eura, da gazda vidi da si ti ozbiljan kupac. Svašta.
Oklen’ pare, oklen’ tereni?
Čitajući ove oglase čovjek se zbilja često upita odakle toliki tereni, kako su stečeni s obzirom da smo desetljećima živjeli u socijalističkoj bijedi i da se ništa nije smjelo imati, a s druge strane, nije ni jasno tko to u ova olovna vremena ima novca za kupovinu tolikih nekretnina. Neki ljudi stalno izvlače na svjetlo dana nove i nove nekretnine i s pomoću njih permanentno održavaju nezasluženo visoku razinu življenja. Očigledno je da se u doba socijalizma jako dobro živjelo kada naš narod ima toliko dobara. Taman treba kupiti sinu stan u Zagrebu, a kćeri novo auto, kada iskrsne neka nova nekretnina za prodaju. Kako njima nisu nakon rata nacionalizirali kao mojima? Ali dobro. To je već neka druga tema kojom ću se u budućnosti vrlo detaljno pozabaviti (mislim da nacionalizaciju i denacionalizaciju). Vratimo se mi našim oglasima i nekretninama.
Ako je pitanje otkud toliko materijalnih nepokretnih dobara, još je veće pitanje, otkud toliko novca za kupnju istih? Većina ljudi među kojima se krećem su obrazovani, kulturni, pošteni i da ne nabrajam više, materijalno prosječni. Ono što oni imaju, stekli su njihovi roditelji u starom sistemu, kombinacijom raznih kredita i drugih pogodnosti kojima se na neki čudan način išlo na ruku onome koji je to znao iskoristiti. Zadnjih dvadesetak godina, ono što im preostane od primanja, oni potroše za održavanje onoga što već imaju. Poprave krov, zamijene ogradu, kupaonicu i sl. Nitko od njih, ni u najluđim snovima, ni ne pomišlja na to da npr. može kupiti stan, ili još nevjerojatnije, kuću. Pa kako netko odjednom izvuče pola milijuna eura za “kuću trokatnicu”. Kako? Oklen? Sve su to pitanja na koje bi odgovore trebali tražiti oni koji su za to plaćeni, a ne jedan novinarski honorarac, pa se vi pravite kao da ništa nisam ni napisao i sve ovo “zaboravite”. Ajmo mi opet na “male oglase”.
Sve pogodno, jeftino i ilegalno
U rubrici “Tehnička roba” ima svega i svačega; “Dockin stationa” (?), ctm – HX70BTR, “balirka” niskotračna, vibro-ploča, i druge tajanstvene robe. A koliko je to sve legalno prosudite sami. Prodaju se kompjutori s instaliranim Windowsima. Ako je to legalno, ovo sigurno nije. “Pržim na DVD-e i CD-e Azru, Dugme, Doorse itd… Drugi pak nudi bogat izbor erotskih filmova “svih vrsta”. Što to znači, probajte pretpostaviti sami. Treći nudi širok izbor tekstova i nota, naravno skinutih s interneta, što u stvari i nije prekršaj. Jedan se dobro dosjetio pa nudi usluge “prebacivanja materijala sa VHS-a na DVD”. A kada smo kod toga evo i moj oglas. “Mario Padelin nudi usluge prebacivanja vaših video materijala koje ste godinama snimali analognim sistemom, a sada ga ne možete više gledati jer su vam crkli i video i kamera koje se ne isplati popravljati i za koje uostalom, više nema ni rezervnih dijelova, na visokokvalitetne digitalne nosače slike. Dakle sa VHS-a i H8 i Hi8 na DVD. Diskrecija zagarantirana osim ako se radi o perverznim materijalima. To ću vam obaviti jeftinije”.
Zanimljiv je i ovaj oglas – “Nudim atraktivne kredite od posebne državne skrbi. Isplata odmah, bez Hroka, crne liste i jamaca”. E, ovdje su me ipak malo zatekli. Što je to Hrok? Kako privatni oglas nudi kredite “od posebne državne skrbi”? Što je to crna lista? Tko će vraćati taj kredit, ako nema jamaca? Zanimljivo, u svakom slučaju.
Razno
Pod “razno” ima uistinu svega i svačega. Umjetni nokti na francuski način (vrlo indikativno), stado ovaca (cijena po dogovoru), sadnice ligistruma (?), krava montafonka s papirima, ovčji gnoj i roštilj za pečenje janjaca. Nudi se i dobra pištoljčina, a ima i džepni “Novi zavjet”. Ovo dvoje bi trebalo prodavati u paketu, jer je vrlo zgodno za slučajeve kada nekoga upucate, a nema svećenika u blizini. Izvučete iz džepa Novi zavjet i plastičnu krunicu (i to se nudi) i (dok se cijev pištolja još lagano dimi) pomolite se za dušu nesretnika koji vam je stao na put. Dobri vjernici kojima nije na kraj pameti bogatiti se na račun dragog Boga i crkve u oglasima nude “visoko kvalitetne gumene kalupe za izradu božićnih jaslica i drugih sakralnih suvenira od gipsa, cementa…” Da ne bi mislili da se čovjek šali, on garantira isplativost od, pazite sad, 3 500 – 6 000 % po odljevku. Eto, kako se možeš obogatiti čitajući male oglase.
Dobro je i ovo – “Daje se u najam uhodani caffe bar”. A što to znači uhodani caffe bar? Da uz njega dobiješ lokalne pijance, propalice, neradnike, huligane, razočarane muževe i barem dva ucjenjivača? Da se zna tko ispred njega smije dilati? Da. Puno toga može značiti “uhodani caffe bar”.
Zdravlje se krije u malim oglasima
Sudeći po oglasima, na zdravlju (i bolesti) se diže lijep novac. Upadljiv je broj oglasa kojima se nude razni lijekovi, sprave i ostala zdravstvena pomagala. S obzirom da patim od mnogih boljetica, shvatio sam da moji specijalisti, kardiolozi, dermatolozi, urolozi, psihijatri (oni su pogotovo opterećeni sa mnom) i ostali stručnjaci, konačno mogu odahnuti, jer ih više neću trebati. Sve se bolesti naime mogu izliječiti pomoću malih oglasa. Krenimo od biljnih preparata, kojih ima u obliku masti, čudotvornog meda, gela i čega sve ne. Dakle, prodaju se preparati za sljedećih nekoliko bolesti: čir, gastritis, bakterije, viruse, parazite, žuč, jetra, kolitis, vanjski i unutarnji hemeroidi, miomi, ciste, polipi, vene, psorijaza, bubrežni pijesak i kamenac, dijabetes (tip 1 i 2), clamidia, esherihia, HPV-virusi, infekcija ginekoloških i mokraćnih organa kod mužjaka i ženki, i da ne nabrajam više, jer su navedene sve poznate i nepoznate bolesti osim laganja.
Nisu zaboravljeni ni oni nesretnici koji imaju problema sa seksualnom moći. Prodaje se “preparat za povećanje spolne moći za oba spola” koji se, pazite ovo “pri istraživanju pokazao vrlo učinkovitim”. O kakvom se “istraživanju” radi ne želim ni pomisliti. A ima i čudotvornih preparata. Jedan takav, osim što naravno liječi artritis, čudotvorno obnavlja oštećene zglobove i hrskavicu. Očekujem uskoro i biljne preparate koji nadoknađuju izgubljene ekstremitete (noga ponovno naraste), i dižu mrtve iz groba. Ima dakle svega. Od preparata koji služe za “opuštanje, smirenje i dobar san” (da nije to možda “ono”?), pa sve do čudotvornih tvari koji liječe one najgore i najteže bolesti od kojih je moderna medicina već odavno digla ruke.
Osobni oglasi i poznanstva – izvor smijeha i zabave
Većina osobnih oglasa je standardizirana i sadrži uvijek iste zahtjeve. Osoba koja traži partnera je uzor dobrog ponašanja, plemenitosti i dobrote, a to se zahtjeva i od traženika. Ozbiljan, pošten, slobodan, karakteran, nepušač, antialkoholičar, i da ne nabrajam više. A i kakav bi to bio oglas. “Neozbiljan, neprijateljski nastrojen, avanturama sklon alkoholičar, ovim putem želi upoznati antipatičnu, mrzovoljnu majku devetero djece (od kojih je bar pola već u popravnom domu), još uvijek u braku, i loših higijenskih navika.” Znači, svi su oglasi slični, ali i tu se nađe bisera. “Ozbiljan dečko, 35 god. (pazi ovo – dečko od 35 god, pr. aut.) traži curu koja voli filmove i ići u kino”. Drugi se pak, očigledno bavi građevinom jer traži “investitoricu za uzajamno ulaganje u stan. Siguran teren je na katu.” Jedan je “prijateljski nastrojen a parking je osiguran”. Što bi trebalo značiti ovo “parking je osiguran”? Kakva li je to šifra? Još jedan ocvali mladić od 38 god. iz Zadra traži bla, bla… i napominje “posjedujem stan i lokal na Sokinom brigu”. Pazite, kakav primamljiv mamac za čednu divojku! Lokal na Sokinom brigu. To se ne propušta! Jedna “Zagrepčanka” (nedaj Bože da je iz Samobora ili iz Gorice) za sebe kaže da je “izgledna”. Što bi to trebalo značiti? Ima i jedan konkretan i eksplicitan jer napominje da je iz “zadarskog zaleđa”, tako da izabranica odmah to primi na znanje. Toga uistinu ima na bacanje. Mene konkretno zanima, koliko se uopće ozbiljnih veza ostvari putem ovakvih neobičnih oglasa, i koliko čovjek mora biti usamljen (ili očajan) da na ovakav način traži partnera.
Ali, čak i da ništa ne kupite, da nikoga ne pronađete, da ništa ne prodate, ovi mali oglasi su zabavno štivo koje sasvim dobro dođe ako na televiziji nema ništa humoristično. Ja sam se dobro zabavio čitajući, a i javio sam se na jedan intimni oglas. “Intelektualka šarenih očiju, voli Cecu i Cacu, skromna i radišna, voli putovanja i provode, ovim bi putem, isključivo radi braka, htjela upoznati pametnog i lijepog, a da se zove Mario.”