Od engleskog simbola Bobbyja Charltona, preko najplodnijeg strijelca Bicana do škotskog »The Kinga«

Mnoga velika nogometna imena iz svih kutaka svijeta ušla su u povijest ove najmasovnije i najpopularnije sportske igre, no najbrojnija se ipak vezuju uz kolijevku nogometa – Englesku.
Suvremeni nogomet kakav danas poznajemo datira iz druge polovice 19. stoljeća, u godinu 1863. kada je osnovana prva svjetska nogometna organizacija FA – Football Association. I prve međunarodne utakmice između dijelova Velike Britanije odigrane su na engleskom tlu, a prvi međunarodni susret organiziran je 1872. upravo između Engleske i Škotske, koje su uz Češku, hrvatski suparnici u skupini ovogodišnjega EURA.
Iako u odnosu na engleskog giganta tek nogometni patuljci, i Škotska (kao dio Ujedinjenog Kraljevstva) i Češka (nekoć dio Čehoslovačke) dali su svoj doprinos bogatoj galeriji nogometnih velikana, a u članku ćemo se prisjetiti nekih od najzvučnijih imena engleskog, češkog i škotskog nogometa, suparnika s kojima će se hrvatska reprezentacija boriti za prolazak u osminu finala.
Imena su to koja su u većoj ili manjoj mjeri obilježila povijest nogometa navedenih država, odnosno dijelova Velike Britanije – od davnih vremena prvih natjecanja pa do početka 21. stoljeća, s iznimkom najrecentnijih nogometaša kojima igračka karijera još traje.

Velikan kojeg je obilježila tragedija
Za njega se u engleskom nogometu vezuje pridjev »najveći«, on je simbol engleskog, ali i svjetskog nogometa, legendarni reprezentativac koji je većinu klupske karijere proveo u Manchester Unitedu – Robert Bobby Charlton. Rođen 1937. Bobby Charlton odveo je Englesku do naslova svjetskog prvaka 1966. godine u kojoj je proglašen i europskim nogometašem godine. Ova živuća nogometna legenda, bio je šezdesetih godina najpopularniji Englez na svijetu, ne samo zbog igračkog talenta već i sportskih manira.
Njegov i nogometni i privatni život obilježila je strašna zrakoplovna tragedija 6. veljače 1958. u Muenchenu gdje je avion pri povratku iz Beograda s utakmice ManU protiv Crvene zvezde sletio napuniti gorivo. Nakon dvije odgode pokušaja polijetanja, sa snijegom zametene piste i ledom na krilima, zrakoplov je treći put uzletio, ali se ubrzo srušio, pri čemu su poginule 23 osobe. Među njima bilo je čak osam nogometaša ManU-a poznatih i kao »Busbyjeve bebe«, prema još jednom velikanu engleskog nogometa Matthewu Busbyju. Sudbina je htjela da Bobby Charlton bude među preživjelima i osam godina poslije odvede Englesku do svjetskog trona. Ipak, tragedija o kojoj nikad nije volio govoriti, ostavila je neizbrisiva traga na ovom vrsnom napadaču i reprezentativcu koji je za Gordog Albiona odigrao 106 utakmica i postigao 49 golova. Od godine 1994. Sir Bobby Charlton nosi titulu viteza.

«Busbyjeve bebe«
I Alexander Matthew Busby, ponio je vitešku titulu. Rođen 1909., Busby je bio škotski nogometaš, ali u nogometnu povijest upisao se kao jedan od najboljih trenera engleskog, pa i svjetskog nogometa. Nakon nogometaške karijere, otisnuo se u trenerske vode i u ManU-u stvorio zvijezde poput Bobbyja Charltona, Denisa Lawa, Georgea Besta. »Busbyjeve bebe« nazvane su zbog mladosti igrača, a trener je nakon minhenske tragedije najveći uspjeh s klubom postigao 1968. osvajanjem Europskog kupa. Busby je umro 1994. u 84. godini života.
Još jedan Bobby legenda je otočnog nogometa, a on je Robert Frederich Charles Moore. Ovaj kapetan engleske reprezentacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 1966., i danas važi za jednog od najvećih braniča u povijesti, što mu je priznao i legendarni Pelé. Moore je legenda West Ham Uniteda za koji je odigrao više od 600 utakmica. Osvajatelj je brojnih nagrada i priznanja, a njegov brončani kip nalazi se na ulazu u mitski Wembley. Umro je 1993. godine.
Među najvećim Englezima nogometne igre svakako je i Stanley Stan Matthews (rođen 1932.), između ostalih i zbog razdoblja njegove karijere duge više od tri desetljeća. Nazivan »čarobnjakom driblinga« Matthews je prvi dobitnik nagrade za najboljeg europskog igrača 1956., kada je ova nagrada prvi puta dodijeljena. Najstariji je engleski reprezentativac koji je na travnjaku bio do 55. godine života, kada je karijeru završio u malteškom klubu istodobno kao igrač i trener. Igrao je za Stoke City, a namjeru da ga napusti spriječili su navijači velikim prosvjedom. Matthews je bio važan čimbenik u prijateljskoj pobjedi Engleske nad Italijom 1948. od 4-0 koja se igrala u Torinu i koja se i danas smatra jednom od najvećih engleskih pobjeda.

Najbolji strijelac Engleske s čak tri kluba
Ni jedan ozbiljniji popis najvećih engleskih nogometaša ne može izostaviti jednog od najboljih svjetskih napadača, Garyja Winstona Linekera. S 48 pogodaka, treći je najbolji strijelac reprezentacije, iza Bobbyja Charltona i Waynea Rooneyja koji je s 53 zabijena gola na prvome mjestu.
Za nacionalnu selekciju je Lineker, rođen 1960., debitirao 1984. u susretu sa Škotskom. Bio je sudionik dva europska i dva svjetska prvenstva, te je jedini nogometaš koji je osvojio naslov najboljeg strijelca Engleske s tri različita kluba – matičnim Leicester Cityjem u kojem je proglašen najboljim nogometašem u povijesti kluba, te s Evertonom i Tottenhamom, a igrao je i za Barcelonu.
Nakon igračke karijere, postao je BBC-jev komentator, pa se tako uz njega vezuje i čuvena izreka, koju rado citira i naša »živuća nogometna enciklopedija« Samovojska, o tome kako je »nogomet igra u kojoj 22 igrača igraju, a na kraju uvijek pobjeđuje Njemačka.«
Nije moguće navoditi sve značajne crtice iz karijera brojnih engleskih velikana nogometa, te ćemo ih samo navesti imenima jer su vrijedni spomena i predstavljaju ono najbolje što je Engleska dala nogometnom svijetu u prošlome stoljeću. Vrsni nogometni majstori tako su redom: David Jack, Alfred Ramsy, Paul Scholes, Gordon Banks, Thomas Finney, James Jimmy Greaves, Kevin »Mighty Mouse« Keegan, Duncan Edwards, Alan »Firehead« James Ball, John Barnes, Peter Andrew Beardsley, Herbert Chapman, Jack John Charlton, Martin Chivers, Raymond Neal Clemence, Brian Clough, William Ralph Dixie Dean, Edward Ted Drake, William Anthony Bill Foulkes, Trevor John Francis, Paul John Gazza Gascoigne, Peter Shilton, Alan Shearer, Bryan Robson, Glenn Hoddle, John Norman Haynes, Emlyn »Crazy Horse« Hughes, Paul Ince, Roger Hunt, Geoffrey Charles Hurst, Nathaniel Lofthouse, Robert Bob Paisley, Robert W. Robson, David Seaman, Frank Swift, Chris Waddle, Norbert Stiles, Desmond Walker, Philip Neal, Martin Stanford Peters, David Andrew Platt, Anthony Woodcock, Eric Boswell Wynalda, Michael Owen, David Beckham, Steven Gerrard, John Terry, Frank Lampard, Wayne Rooney itd.

Česi sa Zlatnom loptom
Kad je riječ o češkim nogometnim uspjesima, posebno tijekom prošloga stoljeća, oni su neodvojivi od čehoslovačkog nogometa, slično kao što su pojedini hrvatski nogometaši neke svoje uspjehe ostvarili u jugoslavenskoj reprezentaciji i klubovima bivše države.
Češki nogometaši u prošlosti su bili sudionici brojnih kolektivnih i individualnih uspjeha, među kojim su i oni za Zlatnu loptu koju su osvojili Josef Masopust 1962. i Pavel Nedved 2003., a golman Ivo Viktor je 1976. bio treći u izboru za Ballon d’Or, a iste je godine proglašen najboljim europskim vratarom.
Najprestižnije europsko natjecanje Ligu prvaka osvojili su Vladimír Šmicer, Milan Baroš (obojica 2005. s Liverpoolom), Marek Jankulovski (2007. s Milanom) i vratar Petr Čech (2012. s Chelseajem).
No kad se zađe u daljnju prošlost ne može se ne spomenuti Oldricha Nejedlýja, najboljeg strijelca Svjetskog prvenstva 1934. u Italiji, s pet postignutih pogodaka, koji je bio sudionik i sljedećega SP u Francuskoj. Nejedlý, rođen 1909., igrao je za prašku Spartu za koju je postigao 162 gola.

Slavni Pepi i Panenka
No jedan je češki napadač doista smatran legendarnim, a nerijetko se spominje i kao najplodniji strijelac u povijesti nogometa. Josef Bican, slavni Pepi, postigao je nevjerojatnih 805 golova u 530 utakmica, pa ovome široj javnosti manje poznatome golgeteru u leđa mogu gledati i Pele i Portugalac Ronaldo koji je ove godine srušio rekord brazilske legende. Još kada bi se računali i neslužbeni ogledi, Bican je tresao mrežu više od tisuću i pol puta.
Bican je rođen u Beču 1913. u austrijsko-češkoj obitelji, a praznike je provodio kod bake i djeda u blizini Praga. Kao dječak počeo je igrati za bečku Herthu, a onda za Rapid. Igrao je za austrijsku reprezentaciju, dobio ponudu Juventusa, ali se želio udaljiti od fašističkog režima tadašnje Italije, te je otišao u očevu češku domovinu i odabrao Slaviju Prag, u kojoj je igrao od 1937. do 1948. te postao najveći igrač toga kluba u povijesti.
Čeh za kojega su čuli i mnogi koji nisu osobiti pratitelji nogmetne igre je Antonin Panenka. Njegovo prezime postalo je sinonim za specifično izvođenje jedanaesterca, koji je ovoga češkog reprezentativca proslavilo diljem svijeta. Zahvaljujući odlučujućem penalu u finalu protiv Zapadne Njemačke, Čehoslovačka je 1976. postaje prvak Europe. Tada se protivnički golman Sepp Maier bacio na lijevu stranu, a Panenka je samo lagano potkopao loptu i pospremio je u mrežu. Panenka (na češkome jeziku »lutka«) igrao je za Bohemians, a onda 1981. prešao u bečki Rapid s kojim je dva puta postao austrijski prvak. Predsjednik Češke Václav Klaus mu je 2008. uručio odlikovanje za zasluge za državu u oblasti sporta. Prošle godine 72-godišnji Panenka je nakon zaraze koronavirusom u lošem stanju prevezen u bolnicu na liječenje, no uspio se oporaviti.

Uspjesi češke reprezentacije
Igrači koji su ušli u češku, a neki i svjetsku nogometnu povijest svakako su i Zdenek Nehoda (s najviše nastupa za reprezentaciju Čehoslovačke), Jaroslav Burgr (rođen 1906., osvajač svjetskog srebra 1934.), Miroslav Kadlec, Jirí Nemec, Radoslav Látal, Antonín Puč, František Plánička, Svatopluk Pluskal, Ladislav Novák, Anton Ondruš, Vladimír Šmicer, Milan Baroš, Patrik Berger, Jan Kolar, Tomáš Rosicky, Karel Poborsky i dr.
Inače, nogometna reprezentacija Čehoslovačke osvojila je dvije srebrne medalje na Svjetskim prvenstvima 1934. i 1962. godine, a na Europskim prvenstvima uz zlato iz 1976., osvojila je još broncu 1980. godine.
Češka reprezentacija igrala je u finalu Europskog prvenstva 1996., ali je izgubila od Njemačke kad ju je s dva gola uništio Oliver Bierhoff, a 2004. godine polufinale su Česi izgubili od te godine europskih prvaka Grka.

Škot svjetske klase
Uz englesku, škotska nogometna reprezentacija jedna je od najstarijih na svijetu. Iako dio Velike Britanije, Škotska ima vlastitu reprezentaciju, jednako kao i Wales i Sjeverna Irska. Unatoč tomu što na svjetskim i europskim prevenstvima nisu ostvarivali zapaženije uspjehe, škotski nogomet iznjedrio je neka od imena koja su zaslužna za uspješna razdoblja ne samo škotskih, nego prvenstveno engleskih klubova.
Među njima je svakako Denis Law, zvani »The King«, osvajač Zlatne lopte 1964. Ovaj Škot, rođen u siromašnoj obitelji u kojoj do 14. godine nije imao cipele, a prve kopačke dobio je od susjeda, najznačajniji dio karijere igrao je u Manchester Unitedu pod »kapom« Matta Busbyja koji je od njega stvorio napadača svjetske klase. U tom je klubu Law proveo više od desetljeća, i postao drugi strijelac nakon Bobbyja Charltona.
Rekord po broju nastupa za škotsku reprezentaciju drži Sir Kenneth Dalgish, nekadašnji napadač Celtica i Liverpoola. Za klub iz Glasgowa igrao je od 1969. do 1977. i u 204 nastupa postigao 167 golova. Karijeru je nastavio u Liverpoolu, gdje je ostao do 1990. godine i u 355 nastupa postigao 172 gola. Od 1985. godine bio je trener i igrač Liverpoola.

Onesvijestio se od pića, pa odigrao vrhunski
Jednim od najvećih škotskih igrača smatra se i Jim Baxter (rođen 1939.), koji je u prvoj polovici šezdesetih igrao za glasgovski Rangers. Kao krilni igrač bio je poznat po preciznim dodavanjima. No nakon ozljede noge počeo je piti, a poznato je da se noć prije utakmice onesvijestio, ali je sljedeći dan odigrao odličnu partiju. Kad se povukao iz nogometa postao je upravitelj pivnice. Menadžer ManU-a Alex Ferguson Baxtera je opisao kao »vjerojatno najboljeg igrača u škotskom nogometu.«
Veznjak Graeme James Souness bio je kapetan Liverpoola u ranim osamdesetim godinama s kojim je osvojio više trofeja, te kapetan škotske reprezentacije. Radni vijek obilježila mu je i menadžerska karijera, posebno u Rangersima.
Od značajnijih škotskih igrača tu su svakako i vratar James Leigton, zatim Jimmy Johnstone, Alistair McCoist, Alan Hansen, Robert Aitken, Stephen Archibald, William Bremner, Thomas Docherty, Kevin Gallacher, Paul Lambert, Paul Lyons McStay, Alan Roderick Rough, Gordon David Strachan.
Istaknimo još da je tradicionalni škotski suparnik upravo Engleska, reprezentacija s kojom su ih »kuglice« spojile u skupini ovogodišnjega EURU, fazi koju Škoti do sada nisu uspjeli preskočiti.