Obilne padaline guše trajne nasade

Voda se zadržava uglavnom na glinenim tlima, čija je osnovna značajka slaba ocjeditost te duže zadržavanje vode na trajnim nasadima: maslinicima, voćnjacima i vinogradima itekako može ostvariti negativan efekt. Kako izabrati tlo za sadnju i što je ključno za uspjeh trajnih nasada?
Poljoprivredne površine diljem zemlje, a iznimka nije ni naše područje posljednje vrijeme, „gutaju” obilne padaline kojima kao da ne vidimo kraja. Veliki dio polja leži pod vodom, jer zemlja zbog velike zasićenosti nije u stanju procijediti.
Koja tla su teže ocjedita i stoga neprikladna za trajne nasade i kako na višak vode u tlu reagiraju pojedine poljoprivredne kulture?
Ugušenja korjenovog sustava
Voda se zadržava uglavnom na glinenim tlima, čija je osnovna značajka slaba ocjeditost te duže zadržavanje vode na trajnim nasadima: maslinicima, voćnjacima i vinogradima itekako može ostvariti negativan efekt. Korijen kod velikog broja podloga na kojima su podignuti višegodišnji nasadi nakon određenog vremena se „uguši” u vodi te dolazi do tzv. asfiksije ili ugušenja korjenovog sustava, nakon čega dolazi i do truljenja.
Prvenstveno se to odnosi na mediteranske kulture, kao što su višnja maraska na podlozi rašeljke (Prunus mahaleb), breskva i nektarina na podlozi vinogradarske breskve, gorkog bajama i GF 666 (križanac breskve i bajama), maslina na sjemenjaku i vinova loza na podlogama koje su osjetljive na suvišak vode u tlu, kao što su Berlandieri x Rupestris 1103 Paulsen, Berlandieri x Rupestris 110 Richter i Berlandieri x Rupestris 99 Richter i dr.
Izbor tla za sadnju
Izbor tla za sadnju ključan je za uspjeh trajnog nasada, jer tlo kao njegovo stanište treba pružiti optimalne uvjete za njihov razvoj i funkciju korjenovog sustava. Zbog toga se općenito smatra kako aktivni sloj tla za uspješan uzgoj trajnih vrsta treba biti dubok, rastresit, vodopropusan te imati povoljan zračni, vodni i toplotni režim, povoljnu ph reakciju, dovoljno organskih tvari te makro i mikro elemente u oblicima koji su pristupačni korjenovom sustavu. To je opće pravilo koje u većini slučaja kod izbora tla za trajne nasade nije lako primijeniti. Zbog toga je nužno izvršiti agromeliorativne i hidromeliorativne mjere, kojima će se razne sistematske jedinice tala, dakle i one težeg sastava dovesti u stanje prikladno za uzgoj trajnih nasada.
Osnovni pedološki aksiom za uspješan trajni nasad su povoljna fizikalna svojstva tla ili melioracije tala u cilju stvaranja povoljnih fizikalnih svojstava tala. Jer samo u povoljnim uvjetima tla korjenov sustav trajnih vrsta (maslina, voćaka i vinove loze) dostiže najveće razmjere, najbolje se razvija, zahvaća najveću masu tla što se povoljno odražava na vijek trajanja, vegetativni rast, rodnost i kvalitetu plodova. U pogledu mehaničkog sastava tla najvažnije vrste ovog kraja zahtijevaju lakša tla, pjeskovita, pjeskovito-ilovasta i ilovasto-pjeskovita, uz manji sadržaj glinenih čestica. Međutim, ukoliko smo prisiljeni saditi na tlima težeg mehaničkog sastava, kod kojih je problem i suvišak vode u tlu, treba obvezno primijeniti potrebne agromeliorativne i hidromeliorativne mjere (planiranje, duboka mehanička obrada, organska masa, podzemne drenaže i dr.), kako bi se u tlu prije svega popravila fizikalna svojstva i dovela u stanje prikladno za uzgoj.
Iskustvo Gojka Kasapa
Na plantažnim voćnim nasadima našeg kraja na kojima je izvršena melioracija unatoč velikim oborinama posljednjih dana ne leže oborinske vode (Smilčić, Baštica), a samo pojedinačni nasadi obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji su podignuti na neprikladnim lokacijama, uglavnom u dolinama, bez melioracija nalaze se pod vodom i zasigurno će imati šteta. Naši poljoprivredni proizvođači uglavnom traže savjet stručnjaka i na tj način izbjegavaju neuspjeh. Učinio je to i Gojko Kasap, iako i sam vrlo uspješan zadarski agronom, kada je dobio poljoprivredno zemljište na služnost na području Zemunika i odlučio se na sadnju maslina. Kopanjem obodnih kanala nakon planiranja terena i duboke mehaničke obrade na inače težem tlu višak vode odlazi s terena.
Priprema terena i odabir sorte
Svi oni koji namjeravaju saditi masline na proljeće 2011. godine trebali su izvršiti pripremu terena prije većih kiša u jesen. Reguliranje vodnog režima u tlu posebno kod maslinarske proizvodnje izuzetno je važno, jer ona je izuzetno osjetljiva na suvišak vode u tlu. Kako bi izbjegli “efekt bunara” potrebno je izvršiti radove na odvođenju vanjskih i unutarnjih voda i time poboljšati fizikalno-kemijska svojstava tla i to kopanjem obodnih kanala i dubinskom obradom tla (70-80 cm) u srednje dubokim i dubokim tlima, odnosno podrivanjem na kamenitim terenima. Na mjestima gdje nije moguće izvesti navedeno preporuča se kopanje sadnih jama rovokopačem ili ručno, ali tako da njena dubina ne bude ispod 80 cm, a širina jedan metar. Tako otvorena jama ostaje do sadnje, a neposredno pred sadnju izvrši se meliorativna gnojidba (gnojidba na zalihu) u jame i to s mineralnim i organskim gnojivom, u količini koja se određuje nakon izvršene kemijske analize tla. Dobrom pripremom terena omogućit ćemo svakoj trajnoj kulturi, pa tako i maslini, normalan i dobar razvoj i nemogućnost asfiksije ili ugušenja korjenovog sustava.
Međutim, posebno se naglašava opreznost kod izbora tala za sadnju masline u ravničarskom dijelu i na sinklinalama, zbog mogućih problema s podzemnom vodom i tzv. gornjom podzemnom ili „visećom„ vodom.
Jer moguće je i na takvim terenima, kao što je ranije spomenuto današnjim stručnim saznanjima i meliorativnim mjerama riješiti mnoge od tih problema, ali prije treba procijeniti i ekonomski efekt podizanja nasada na takvim terenima. U konačnici radimo samo ono što može ostvariti pozitivan rezultat, poglavito danas kada više nema državnih poticaja za sadnju trajnih nasada.+