“Nađite mi majku, želim je sahraniti da joj duša ne luta…”

Godinu dana sam iščekivala da se moja mama odnekud javi i živjela u nadi sve do 4. prosinca prošle godine, kada mi je javljeno da je taj čovjek priznao kako mi je ubio majku – kaže Dolores kojoj još samo preostaje nada da će policija uskoro pronaći tijelo njezine majke kako bi ju dostojanstveno sahranila

Ni mjesec dana  nakon što je zbog sumnje na  podmuklo ubojstvo 37-godišnje supruge Ljubice Filipović Sorić u Zadru uhićen Zoran  Sorić (57) potraga i eshumacija  njezina tijela na deponiju u  Diklu još uvijek nije započela.  Takvom situacijom ponajviše  je pogođena 17-godišnja Dolores, kći pokojne Ljubice kojoj je taj mjesec, kaže, najdulji  u životu.
– Godinu dana sam iščekivala da se moja mama odnekud  javi i živjela u nadi sve do 4.  prosinca prošle godine, kada  mi je javljeno da je taj čovjek  priznao kako mi je ubio majku.  Tad su sve nade pale u vodu.  Srušio se onaj moj svijet koji  sam tijekom te godine dana u  svojim mislima sagradila i za  koji sam živjela – kaže Dolores  nemajući riječi kojima bi opisala osjećaj praznine i boli, a  posebice zbog načina i okrutnosti na koji je njezina majka  skončala život.
– Nakon onog prvog šoka uz  pomoć i podršku oca i pomajke  s kojima posljednje dvije godine živim, nastavila sam obavljati svoje školske obveze i  nositi se sa svojom sudbinom  najbolje što mogu. Snagu za to  mi daje i pomisao da bi moja  mama sigurno željela da sam  sretna i da nastavim dalje sa  svojim životom – priča Dolores  uvjerena kako ju majka iz neke  druge dimenzije vidi i poput  anđela čuvara bdije nad njom.  No, upravo zbog toga muči je  što je njezino tijelo odbačeno  negdje i što potraga za njim još  uvijek nije započela.
Želi sahraniti majku
– Njezina duša sigurno negdje luta jer nije dostojanstveno  sahranjena. Takvu sudbinu nitko ne zaslužuje, a ja sam zapravo bespomoćna. Ne mogu  ništa promijeniti koliko god bi  to željela. Ovisim o policiji,  sucima i ostalima koji rade na  slučaju, a ne vidim nikakvih  pomaka već mi se čini kako bi  sve, malo pomalo, moglo otići  u zaborav, a taj čovjek jednog  dana samo izići iz pritvora bez  ikakve kazne i nastaviti sa svojim životom – puna gorčine govori mlada djevojka zakinuta  za priliku da majci ode na grob,  položi cvijeće i zapali svijeću.
U priču koju je Zoran Sorić  ispričao policiji, a potom i istražnom sucu, da joj je majku  odgurnuo jer je udarila psa te  da je ona u nespretnom padu  udarila glavom i tako skončala,  Dolores ne vjeruje, a ni u njegovo priznanje kako ju je u  panici potom spakirao u kartonsku kutiju i bacio u kontejner. Sklonija je, kaže, vjerovati kako ju je ubio u pokušaju da ju spriječi da ga napusti.
– Živjela sam s majkom i  Zoranom od svoje osme godine pa do pretprošlog ljeta  kada sam se nakon ljetnih  praznika koje sam provela s  ocem i pomajkom odlučila preseliti k njima, ovdje u Dragalić.  Nije bilo nekog posebnog razloga iako neki misle da jest.  Zoran je prema meni bio uvijek korektan. Nastojao mi je  udovoljiti koliko god je mogao  jer je on imao samo sinove, a  priželjkivao kćer. Iako su se on  i mama ponekad svađali, sve je  to bilo sasvim normalno kao i u  drugim obiteljima. Moram reći  kako nimalo ne sumnjam da je  on moju mamu volio više od  života, ali po onome što mi je  ona kasnije u telefonskim razgovorima pričala dalo se zaključiti kako im se odnos pogoršao – prisjeća se Dolores  posljednjih razgovora s majkom u kojima joj je dala naslutiti da planira napustiti Zorana i otići u Švicarsku kod  sestre. Poznavajući jako dobro  bivšeg očuha i njegove mentalne sposobnosti, mlada djevojka ističe kako ne može prihvatiti za istinu da bi on ubojstvo  pokušao prikriti na način na  koji je to sam priznao već je  sklonija vjerovati da se njezina  tijela riješio bacivši ga u more.
Ne vjeruje očuhu
– Oni su imali brod i ja vjerujem da je on njezino tijelo  odvezao negdje na pučinu, vezao kamenom i bacio ga. Prepametan je on da bi to učinio  tako kako govori. Bojim se da  tom pričom samo dobiva na  vremenu koje njemu ide u prilog, a nikako meni, mojim tetama i svima onima kojima je  moja mama nešto značila – pojašnjava Dolores svoj stav koji  je i s policijom podijelila. Oni  su je pokušali razuvjeriti, no  razuvjerit je, kaže, može samo  pronalazak posmtrnih ostataka njezine majke i čovjeka dostojan pokop.
Podsjetimo, prema priznanju Zorana Sorića gotovo godinu dana nakon zločina, Ljubica Filipović Sorić ubijena je  18. prosinca 2009. godine u  podstanarskom stanu u ulici  Benka Benkovića u Zadru.  Ako je vjerovati njegovoj priči  koju je po uhićenju ispričao  istražnom sucu, nesretnu Ljubicu ubio je nehotično, odgurnuvši je u prepirci nakon što  mu je, navodno udarila psa te  je ona pri padu udarila glavom  o rub namještaja i preminula.  Uplašen zbog njezine smrti u  panici je tijelo umotao u deku,  stavio u kutiju od televizora,  zalijepio i potom s četvrtog  kata zgrade bez lifta iznio na  ramenu te bacio u kontejner za  kućno smeće. Nakon brojnih  obavijesnih razgovora, provjera i ostalih prikupljenih dokaza  policija vjeruje u istinitost Sorićeve priče. Njezina kći, prijatelji i rodbina vjerovat će tek  kada njezino tijelo bude pronađeno.  
 

Majku često sanja

– Sanjala sam majku i ranije, a posljednjih tjedan, dva gotovo svaku noć  mi se javlja u snovima. Možda je to zbog ove neizvjesne situacije…ne znam  ni sama – kaže Dolores dodajući kako joj je pomajka ispričala da je već dva  puta sanjala njezinu majku. Prvi put svega dva dana prije no što im je  policija donijela vijest o njezinoj sudbini, a drugi prije nekoliko dana.
– Pomajka mi je rekla da je u njenom snu moja majka izlazila iz vode –  napominje djevojka povezujući taj san sa svojim strepnjama da joj je bivši  očuh majčino tijelo bacio u more.

Gledao ju u oči i lagao

Najviše od svega 17-godišnju Dolores koja je u siječnju prošle godine  policiji u Okučanima prijavila majčin nestanak pogodilo je saznanje da je  s njezinim ubojicom sjedila za stolom i da ju je on tada gledao u oči i  svjesno lagao. Dogodilo se to svega tjedan dana nakon prijave kada je  on osobno došao u Dragalić i pozvao ju na razgovor i večeru u jednom  lokalnom ugostiteljskom objektu.
– Nazvao me i rekao mi da to nije u redu što sam išla na policiju. Rekao  mi je da ga je moja majka napustila i da je odnijela sve svoje stvari, a  tjedan ili dva potom došao je u Dragalić i tražio da se nađemo i  razgovaramo. Tad je moja majka već bila mrtva, a on me je gledao u oči,  sjedio sa mnom, pio i jeo kao da se ništa nije dogodilo. Uvjeravao me  i dalje da ga je moja mama napustila – prisjeća se Dolores s gorčinom  posljednjeg susreta sa Sorićem. No, osim toga, Dolores je nakon  majčine smrti primila dvije poruke s njezina mobitela. U prvoj ju je pitala  hoće li doći k njima za Božić, a u drugoj, nakon što je odgovorila da ne  može, bilo je negodovanje zbog toga. Te je poruke, kaže Dolores, očito  poslao Sorić kako bi prikrio svoj stravični zločin.

Policija čeka nalog istražnog suca za početak potrage

Iako je policija priopćila kako su svega nekoliko dana nakon saznanja  o sudbini Ljubice Filipović Sorić, koja se i danas na službenim stranicama  MUP-a vodi kao nestala, učinili sve što je u njihovoj domeni posla, potraga  za njezinim tijelom na deponiju u Diklu ni do danas nije započela.
– Mi smo u kontaktu s obitelji žrtve i izvještavamo ih o svim saznanjima.  Pronalazak tijela važan je ne samo zbog pijeteta prema žrtvi i razumijevanja prema članovima obitelji, već i kao dokaz kaznenog djela. No,  policija je učinila sve što je bilo moguće, u kontaktu smo s istražnim  sucem i Državnim odvjetništvom i čekamo njihovu inicijativu i nalog za  poduzimanje daljnjih radnji – rekao je Elis Žodan, glasnogovornik PU  zadarske napominjući kako, obzirom da je istraga u tijeku, ne može  govoriti o detaljima.
Sudac Ante Anić, zadužen za istragu u ovom postupku, prošli nam je  tjedan rekao kako ispituje svjedoke i prikuplja dokaze te da istraga ide  svojim tijekom. O potrazi na terenu te izboru između dva policijska  prijedloga – otklanjanjem smeća sloj po sloj ili bušenjem rupa na koje bi  se navodili specijalno izdresirani psi – kazao je kako konačnu odluku treba  donijeti policija napomenuvši kako su zbog proteka vremena oba načina  poprilično beznadna.