Na 80 metara dubine sve je mrtvo

Ronio sam po cijelome svijetu, no Jadransko more je zasigurno najljepše i zato me takav odnos toliko više ljuti i boli. Kada bih prije pedeset godina zaronio u more, viđao bih goleme ribe. Sada tu nema ništa i to je tragično, kazuje Dimnik, dodajući kako je jedini lijek za to pamet i vraćanje ekonomiji kako bi povratili sve što smo izgubili
Osjećam se jako dobro, ali  na osamdeset metara dubine ništa  od živog svijeta nisam vidio, sve je  mrtvo – u samo jednoj rečenici po izlasku iz mora sažeo je svu bit  svog pothvata 80-godišnji Božo  Dimnik, poznati slovenski lobist,  ali i dugogodišnji zaljubljenik u  more koji je projektom “80/80”  želio upozoriti na devastaciju koja  se posljednjih desetljeća odvija u  Jadranskom moru.
On se u ponedjeljak ujutro u  pratnji predstavnika medija i prijatelja, među kojima se nalazio i  bivši hrvatski predsjednik Stjepan  Mesić, uputio prema lokaciji potopljene talijanske torpednjače  Audace (tal. odvažnost) između  Paga i Raba kako bi na svoj osamdeseti rođendan spuštanjem na dubinu od osamdeset metara javno  upozorio na nužno očuvanje Jadranskog mora. Pripreme i sam  zaron trajale su nešto manje od dva  sata, no osjećaj je bio izuzetan,  kazao je Dimnik, po izranjanju iz  dubine:
– Jako puno mi ovo znači. Vrijeme nas je poslužilo. Vidljivost je  bila dobra, i bolja od uobičajene,  jedino smo imali malo problema s  konopima kad smo izlazili. Nadam  se da ćemo nešto od toga izvući i  svi skupa te da će se šira javnost  zainteresirati kako bi se ovo popravilo.
Osiromašenje jadranskog podmorja je posljedica čovjekove nebrige, kaže:
– Već dugi niz godina ronim u  Jadranskom moru te se iz dana u  dan zgražam nad tim koliko se  hrvatsko morsko dno promijenilo.  Svakodnevno se uništava, a nikog  nije briga kako to zaustaviti. Ronio  sam po cijelome svijetu, no Jadransko more je zasigurno najljepše i zato me takav odnos toliko  više ljuti i boli. Kada bih prije pedeset godina zaronio u more, viđao  bih goleme ribe. Sada tu nema  ništa i to je tragično, kazuje Dimnik, dodajući kako je jedini lijek za  to pamet i vraćanje ekonomičnosti kako  bi povratili sve što smo izgubili:
– Iako vjerujem da se neke životinjske vrste nikad neće vratiti, zaključio je Dimnik koji je od svih  ronioca jedini na osamdeset metara dubine imao mokro odijelo,  što mu je i inače praksa, pa mu je  dolje, kaže, bilo ipak “malo hladno”. No, da bi sve prošlo u najboljem redu cijela akcija bila je  popraćena i uz pozornost hrvatske  policije, kao i liječničku ekipu koja  je pazila na moguće neželjene posljedice. Za svaki slučaj, bila je tu i  brza ispomoć zadarskog “Emergensea”, no na sreću bez akcija  spašavanja pa tako slavlje nije poremetila ni nešto jača popodnevna  “mareta”.