Modrič – mjesto pod dvije općine i dvije župe

Administrativno-katastarska granica prolazi ogradnim zidom Branka Kneževića, u neposrednoj blizini kuće Šime Šarlije Krševanova. Branko je u Općini Starigrad, Mjesnom odboru Seline i Župi Seline i ima feštu za Malu Gospu. Šime je u Ppćini i u Župi Jasenice te u Mjesnom odboru Rovanjska i slavi Jeronimovu ili Sv. Jeronima, objašnjava baka Manda Šarlija

Malo je znano,  gotovo nikako, da je naselje  Modrič, koje je smješteno na  južnom dijelu Podgorja, gotovo na samom kraju Podvelebitskog kanala, osim po  orkanskim udarima bure,  opasnoj Jadranskoj magistrali  sa oštrim zavojima od 180  stupnjeva, plavo-zelenom bistrom moru, ljekovitom blatu,  izvorima vode vruljama, ornitološki zaštićenom jezeru s  patkama, čapljama, liskama i  labudovima te špilji Modrič  zapravo, posebno po još  nečemu.
Dva susjeda  u dvije općine
Vjerovali ili ne Modrić pripada i Općini Jasenice i  Općini Starigrad te Župi Jasenice i Župi Seline. Dakako,  i mjesnim odborima Rovanjska i Seline!
– Administrativno-katastarska granica prolazi ogradnim  zidom Branka Kneževića, u  neposrednoj blizini kuće  Šime Šarlije Krševanova.  Branko je u Općini Starigrad,  Mjesnom odboru Seline i  Župi Seline i ima feštu za  Malu Gospu. Šime je u  Općini i u Župi Jasenice te u  Mjesnom odboru Rovanjska i  slavi Jeronimovu ili Sv. Jeronima. Kao nigdi u Hrvatskoj, objašnjava 73-godišnja  baka Manda Šarlija.
Župnik župe Rođenja  BDM Seline don Marinko  Kelečević za Božić blagoslivlja pet kuća: Jerolima, Marijana, Duje, Šime i Branka  Kneževića. Župnik župe Sv.  Jeronim Jasenice mr. don Elvis Ražov ima više posla, blagoslivlja 14 kuća, odnosno  obitelji: Mande, Mate, Marije, Branka, Šime Krševanova, Šime Ivanova, Duje  Žarkova, Duje Nikolina, Ane  i Martina Šarlije, te Tomislava, Mile i Jose Kneževića  kao i mladu obitelj modričkog  zeta Ante Modrića podrijetlom iz Zatona Obrovačkog,  nabrajali su nam dok smo  usprkos nepodnošljivim vremenskim uvjetima zavirivali u  kuće uzduž i poprijeko Modriča na dobrodošlo grijanje i  čašicu razgovora.
– Na zapadnoj, selinskoj  strani iznad Gradine ima  20-ak a na istočnoj, rovanjskoj strani točno 11 vikendica,  poput švicarskog sata filigranski je precizna baka Manda  koja ima šestero, kaže, drage  dice i još dražih 11 unučadi.
U Starigradu se Modrič vodi kao zaselak Selina, a u  Jasenicama kao samostalno  naselje. Tu živi 70-ak stalnih  žitelja domicilnih prezimena  Knežević i Šarlija, od toga  četvero Modrića, više ili manje točno zajedno sa svojim  vodičima zbrajali smo od  kuće do kuće modričke  žitelje. 
– Imamo ukupno 19 školaraca, nabrajala je mladolika  djelatnica jaseničke osnovne  škole Marijana Šarlija podrijetlom iz Slivnice, ponosna  majka dvoje djece u ovom  podnožju južne strane Velebita gdje bura zaljubljeno  žuri u zagrljaj moru.
Ljudi daju pečat sredini u  kojoj žive.
– Tu su ponosni ljudi, gostoljubivi i darežljivi, pošteni i  vrijedni, pobožni i susretljivi,  uvjerava nas Maja Modrić,  Modričanka iz obitelji  Knežević, također majka dvoje malodobne djece.
Spuštanje s Velebita
Modričani su kao i drugi  Podgorci ne tako davno bili  raspršeni po planinskim putovima, među planinskim vrhovima, daleko od crkve, tamo gdje im je najlakše bilo  podići kuće, odnosno stanove  radi paše svojih stada. Doselili su se s Velebita, sa  stanova u velebitskim naseljima Kitnjaste Glavice iznad  Modriča, Čičevice i Malih Libinja ili Podgradine.
– Prva kućicu su 1936. godine napravili Jerolim i Šime  Knežević iz Malih Libinja,  dobra dva sata pješačenja  odavde ‘popriko’ ili 15-ak kilometara preko novog protupožarnog puta. A onda tek  početkom 60-ih godina  prošlog stoljeća kad je ovuda  prošla Jadranska magistrala  temelje kuće su prvi udarili tri  sina Krševana Šarlije, prisjeća  se najstarija žiteljica Modriča,  85-godišnja Anica Knežević  rođ. Matek iz Rovanjske.
Kad su srbočetničke horde  zla 13. rujna 1991. godine ušle  u Jasenice izbjegao je i Modrič koji je najvećim dijelom  do oslobodilačke, povijesne  akcije “Maslenica” zapravo  bio “ničija zemlja”.
– Znatniji dolazak u Modrič  i definitivno spuštanje s Velebita na morsku obalu zbio  se zapravo tek nakon Domovinskog rata i obnove. Na  Velebitu su ostali tek stanovi i  stoljećima nagomilana nostalgična sjećanja, govore nam  sugovornici.
Špilja Modrič, zaštićeni geomorfološki spomenik prirode s cjelogodišnjom temperaturom od ugodnih 17 stupnjeva Celzijevih, pravo je osvježenje u ponudi za turiste  nadomak autoceste.  U špilji  su pronađeni fosilni ostaci  čovjeka iz brončanog doba,  starog 4.000 godina, keramika  i ostaci špiljskog medvjeda  koji potječe od zadnjeg ledenog doba, odnosno prije  čak 15, 20 tisuća godina.
– Vjerujemo da će ovaj  oblik turističke avanture zajedno s planinskim turama po  velebitskim naseljima, ljekovitim blatom, nepobitno čistim morem i zrakom, nepresušnim izvorima vode i  zaštićenim ornitološkim jezerom s vremenom doživjeti  veliku popularnost i to ne  samo kod stranaca, već i kod  domaćih ljudi, reći će Tomislav Toša Knežević (58).
– Ovo je istinski raj za dušu  i odmor za tilo, uvjeravaju nas  žitelji Modriča, mjesta  okruženog nacionalnim parkovima i parkovima prirode.

Izvor voda koja snaži

Na kamenoj kapelici Gospe Velebitske kod izvora žive vode Vrilo  Velebit na obali kod nekadašnjeg osebujnog kafića piše: “Divice Majko,  Gospe Velebitska! Svitlost tvoja nek Modričem svitli! Putniče dragi, napi  se i žeđ utaži, izvor vodom koja snaži. MCMXCV”