Livljanić: Radosna sam kad mogu glazbenu baštinu iz svoga grada predstavljati po cijelom svijetu

U velikom broju mojih koncertnih programa nađe se Zadar i tada budem posebno radosna kad mogu glazbenu baštinu iz svoga grada predstavljati po cijelom svijetu. Lani je to bilo na Harvardu prilikom kongresa u čast velikom stručnjaku za beneventanski koral Thomasu Kellyju, ove godine prilikom proslave tisućljeća postojanja važne benediktinske opatije u Solesmesu. Neprestano se kroz te velike i važne koncerte provlači Zadar
Zadarska Judita Katarina Livljanić svratila je ovo ljeto nakratko u Zadar kako bi u Donatu snimila svoje životno djelo, scensko-glazbeni prikaz Judite Marka Marulića. Ugledna muzikologinja i pjevačica, profesorica na pariškoj Sorbonni i umjetnička voditeljica nagrađivanog ansambla za srednjovjekovnu glazbu “Dialogos”, Zadranka Katarina Livljanić s istom predstavom nastupila je još 2008. godine na otvorenju Glazbenih večeri u Svetom Donatu. Nakon predstave, u produkciji HRT-a i pod redateljskom palicom našeg poznatog redatelja glazbenih spotova Radislava Jovanova Gonze, snimljen je i videozapis. Katarina je kao vrsna pjevačica nastupila u glavnoj ulozi i veličanstvenom izvedbom ovjekovječila ovo djelo. Prilikom njezinog boravka u Zadru iskoristili smo priliku da je upitamo o najnovijim obvezama i uspjesima.
Zadar presudan
Predajete na Sorbonni, pišete prozu, pjevate, snimate… Kako pronalazite vremena i energije za sve te obaveze?
– Nije to lako. Zahtijeva dobru organizaciju vremena te dobre i pouzdane suradnike u koje se čovjek može pouzdati i na njih osloniti. Nekada se čovjek osjeća pomalo kao monah u toj stalnoj disciplini, jer ima malo vremena za odmor. Recimo, jako mi je žao sto ne mogu više boraviti u Zadru, ali valjda će se i to promijeniti.
Vaša stručnost jest srednjovjekovna gregorijanska glazba. Kako ste se odlučili za to polje? Što je presudilo?
– Pa Zadar je presudio. Donat, njegov festival s koncertima rane glazbe na koje me mama u ranom djetinjstvu katkad vodila. Mislim da je više faktora: Zadar, mamina ljubav prema glazbi, okružje puno romanike, benediktinski koral u susjedstvu…
Zadar ima bogatu tradiciju srednjovjekovne glazbe. Pronalazite li inspiraciju u zadarskoj baštini? Možete li izdvojiti neka posebna djela?
– U zadarskoj baštini konstantno nalazim inspiraciju i rukopisne izvore. Benediktinski samostan Sv. Marije, franjevački samostan, pa zbirka u katedrali s nekoliko dragocjenih srednjovjekovnih beneventanskih i drugih fragmenata… U velikom broju mojih koncertnih programa nađe se Zadar i tada budem posebno radosna kad mogu glazbenu baštinu iz svoga grada predstavljati po cijelom svijetu. Lani je to bilo na Harvardu prilikom kongresa u čast velikom stručnjaku za beneventanski koral Thomasu Kellyju, ove godine prilikom proslave tisućljeća postojanja važne benediktinske opatije u Solesmesu. Neprestano se kroz te velike i važne koncerte provlači Zadar.
Predajete na Sorbonni. Kakvi su studenti, profesori i cijeli sustav. Je li pristup ozbiljniji, drugačiji nego kod nas, možete li usporediti.
– Rekla bih da je pristup masovniji. Događa mi se da na drugoj godini studija predajem srednjovjekovnu glazbu broju od preko sto studenata muzikologije. Nedavno sam s Benjaminom Bagbyjem pokrenula magisterij iz interpretacije srednjovjekovne glazbe. Naišli smo na veliko razumijevanje i podršku šefa katedre prof. Frederica Billieta i to je program na kojem sad već imamo izvrsnu grupu studenata iz cijelog svijeta. Predavanja su raspoređena između Sorbone i Nacionalnog glazbenog konzervatorija u Parizu tako da studenti dobivaju solidno i zahtjevno obrazovanje.
Komplementarnost pjevanja i muzikologije
Osnovali ste katedru za interpretaciju gregorijanskoga korala na Sveučilištu u Limericku, što je prilično veliko dostignuće, a kao gost predavač gostovali ste na mnogim uvaženim sveučilištima. Može li vas se nazvati vrhunskom stručnjakinjom za polje srednjovjekovne glazbe?
– Djelomice sam na ovo pitanje odgovorila u prethodnome. Limerick je bio prvi korak, a magisterij na Sorboni je jedna vrst konkretizacije i korak dalje u odnosu na taj veliki plan da se stvori profesionalno obrazovanje interpretatora koji su ujedno i dobri pjevači, ali i “potkovani” istraživaži u tom polju. Što se tiče mene kao vrhunskog stručnjaka, najgore je kad to čovjek mora sam za sebe govoriti i hvaliti se. Mislim da je bolje za to pitati moje kolege iz struke, ili pak glazbene kritičare, njihova je uloga da odgovaraju na takva pitanja. Mislim da se pjevanje i muzikologija kod mene komplementarno međusobno “hrane” jer znanstvena istraživanja uvijek promatram u organskoj vezi s interpretacijom. Veseli me što se bavim poslom u kojem nikada neću moći reći da sam savladala sve što treba znati.
Koliko je hrvatska srednjovjekovna glazba jaka na svjetskoj sceni? Koliko je privlačna vanjskoj publici?
– Hrvatska srednjovjekovna glazba je svjetskoj sceni uglavnom prilično nepoznata. Stoga mi je jako drago pratiti kako se tijekom godina, od kada gostujem s ansamblom Dialogos po Europi i Americi, to stanje mijenja. Upravo naši hrvatski programi beru najveće uspjehe, atraktivniji su svjetskoj publici nego kada izvodim glazbu iz francuskih ili engleskih kodeksa. Kad je edinburški međunarodni festival lani dao nagradu Tondalovoj viziji (prema trogirskoj zbirci Vartal) ili kad je pak ta ista ploča dobila godišnju nagradu (Diapason d’or de l’annEe) u kategoriji rane glazbe u francuskoj Maison de la Radio, bilo mi je neobično drago baš zato što je riječ o hrvatskoj glazbi. Mislim da na neki vrlo tankoćutan način međunarodna, ali i bilo koja publika, jednostavno prepozna kad umjetnik izvodi glazbu na svom materinskom jeziku. Tada je i on sam snažniji i može prenijeti publici nešto što ga i samoga nadilazi.
Vodite ansambl Dialogos koji je osvojio brojne nagrade. Ipak ansambl nema stalnu postavu? Na čemu sad radite s njima?
– Ansambl funkcionira kao najveći broj profesionalnih ansambala: članovi su izabrani za svaki projekt, dakle nisu uvijek fiksni. Radimo na programu Barlaam i Jozafat koji je trenutno često na turnejama, dok program Judita po Marku Maruliću u studenom ide u New York gdje ćemo imati tri izvedbe u čuvenome Lincoln Centru.
Intiman projekt
Nedavno ste snimili Juditu, rekli ste da je za vas ona zapravo vaše životno djelo. Jeste li zadovoljni s rezultatom (snimkom)?
– Juditu doživljavam kao posebno intiman projekt s kojim sam toliko toga naučila i otkrila o glazbi, ali i o sebi kao glazbenici. Judita mi je dala da nekako potpunije dišem kao izvođač i kao čovjek. Zato bih tako voljela da sva ta energija koju sam utkala u njezino glazbeno stvaranje, u glazbeno vodstvo ansambla i u samu svoju interpretaciju dotaknu i publiku koja će gledati film na televiziji ili na DVD-u. Rezultat ću otkriti tek prilikom montaže pa sam vrlo nestrpljiva. Riječ je o velikoj koprodukciji između HTV-a, ansambla Dialogos i francuske diskografske kuće Alpha production. Tijekom snimanja se u Donatu našlo oko 30-ak ljudi iz više zemalja te različitih područja stručnosti, od specijaliziranih glazbenika ansambla Dialogos Albrechta Maurera i Norberta Rodenkirchena, tonskog snimatelja Jean Marca LaisnEa iz Francuske, redateljice predstave Sande Hržić, filmskog redatelja Radislava Jovanova Gonza i velike ekipe HTV-a. Bilo je jako intenzivno i riječ je o spajanju perspektiva, prioriteta i komplementarnosti iz najrazličitijih disciplina. Svi zajedno smo jako puno naučili jedni od drugih.
Vi uz sve to i pišete. Radite li sada na ičemu na književnom polju?
– Uh, tražim svoj jezik. Jedno sam vrijeme pisala kratke priče na francuskome. Valjda je to bio neki način da prihvatim tu svoju novu zemlju i da je “zamolim” da i ona mene prihvati, ali sada se vraćam svom dobrom starom materinskom jeziku. To je ipak najveće blago, imati jezik na kojem čovjek može intuitivno i spontano izreći ono što misli, s puno nijansi, boja i humora, a da se ne boji hoće li mu misao biti sapeta tim stranim, neizbježno mršavijim medijem. Mislim da zato i pišem (a naposlijetku i pjevam) na hrvatskome, jer na tom jeziku ne mogu govoriti u svakodnevnom životu u Francuskoj.
Koji su vam idući ciljevi? Na čemu sad radite?
– Radim na novom projektu o natpisima iz srednovjekovne Bosne o hereticima i stećcima. Projekt je prihvatila francuska fondacija Royaumont gdje smo nagodinu rezidentni ansambl. Jako se veselim tom novom poglavlju u radu s Dialogosom u kojem ću opet surađivati sa zanimljivom i međunarodnom ekipom kolega.
A idući ciljevi? Da u svemu tome nađem vremena za tišinu i da katkad stignem doći i sjesti na one skalice pokraj kipa Spire Brusine na rivi.

 VAŽNOST INTUICIJE

Kod srednjovjekovne glazbe ne možemo govoriti o zvučnim zapisima i o vjernoj rekonstrukciji originala. Na koji način rekonstruirate srednjovjekovnu glazbu? Koliko je to zahtjevno i koliko svoje imaginacije unosite u to, a koliko je original?
– Svaki rukopis donosi svoja specifična pitanja i probleme. Neki su rukopisi čitljiviji i lakše ih je transkribirati, kod nekih pak treba uključiti više hipoteza i znanja o drugim, sličnim izvorima, koji nam komparativno mogu pomoći. Intuicija je svugdje potrebna, i u znanosti, a i u pripremanju koncertnih programa. Samo treba uvijek ostati u vezi sa znanjem o izvorima, jer nam poznavanje povijesnog, glazbenog i liturgijskog konteksta u kojemu je glazba nastajala pomaže da dobijemo rezultate koji su uvjerljiviji i ukorijenjeniji.