Lakše i jeftinije do Grčke nego Dugog otoka i Hvara

Problemi s brodskim vezama različiti su od otoka do otoka, neki su se uspjeli izboriti za dovoljan broj linija, mnogi traže uvođenje dodatnih, a neke bi preporodilo samo mijenjanje reda vožnje i njegovo prilagođavanje potrebama stanovnika. Najnovije poskupljenje dodatni je udarac koji ih čini nekonkurentnima

U održivi razvoj otoka godinama se upinje, no, osnovni preduvijet koji bi spriječio odseljavanje mladih i zadržao život na  jadranskim biserima, još uvijek  nije ispunjen. Loša prometna  povezanost s kopnom glavna je  kočnica razvoja otoka. Problemi  s brodskim vezama različiti su od  zadarskog, preko šibenskog do  splitskog područja, neki su se  uspjeli izboriti za dovoljan broj  linija, na brojnim otocima traže  uvođenje dodatnih linija, a neke  bi preporodilo samo mijenjanje  reda vožnje i njegovo prilagođavanje potrebama stanovnika. No, svi imaju istu poruku – da  država, ukoliko uistinu želi zaustaviti odumiranje otoka, mora  uložiti još veći napor kako bi  poboljšala povezanost sa kopnom.
Dugi otok u zadarskom akvatoriju sedmi je najveći hrvatski  otok po površini, a četvrti po  duljini. – Na Dugom otoku je  1948. godine živjelo 5.000 ljudi, a  danas nas je u 12 mjesta manje  od dvije tisuće. To sve govori.  Polako, ali sigurno, Dugi otok  desetljećima odumire i taj proces se ne zaustavlja, a zbog odnosa države prema otocima i ono  malo što je ostalo će se uništiti.  Ono što nam kronično fali zbog  mladih koji su budućnost i čiji  odlazak moramo spriječiti, jest  večernja linija za Zadar. Mi  večernje linije nemamo. Znači,  naša djeca se poput drugih ne  mogu baviti izvannastavnim aktivnostima, mladi ne mogu otići  na izlazak u Zadar, u kino, ništa –  kaže Zoran Morović, načelnik  Općine Sali. Najviše štete otoku,  naglašava, donijelo je ukidanje  trajektne linije iz Ancone preko  Brbinja do Zadra te katamaranske veze Božava-Sali-Ancona.
Cijene van pameti
– To nas je dotuklo. Veza s  Anconom bila je fantastična za  turizam i razvoj otoka. Svi apartmani na otoku tada su bili puni,  a od kada su veze ukinute, taj dio  turista se više nikako ne može  nadoknaditi, niti popunjenost  ponoviti. A upravo je to ključno  za život na otoku, barem ta sezona u kojoj smo bili puni, a ljudi  radili. A uz to, sada nam najnoviji  udarac dolazi kroz poskupljenje  cijene prijevoza. Cijena karata je  van pameti. Jedna četveročlana  obitelj s automobilom treba platiti 592 kune da dođe do otoka.  Za taj novac mogu biti tri dana u  apartmanu na kopnu ili dva dana  otputovati u Tursku i Grčku s  avionom i punim pansionom. I  tko će onda doći. Umjesto da se  radi na razvoju otoka, posebno  turizmu, na nas se još dodatno  udara. Nastavi li se ovako, nema  za nas sreće – nezadovoljno će  Zoran Morović.
Na samo dva kilometra udaljenosti od Šibenika nalazi se otok  Zlarin. Najpoznatiji po pjesnikinji Vesni Parun, iako su s njega  potekle brojne poznate osobe,  danas broji 200-ak stalnih stanovnika, dok se u ljetnim mjesecima broj ljudi na otoku podiže  i na nekoliko tisuća. Usprkos  činjenici da je Šibeniku najbliži  naseljeni otok, i njegovi stanovnici muku muče sa brodskom  linijom.
– Uvijek je ista povezanost, i  zimi i ljeti. Jedan je problem  nedovoljan broj pruga, posebno  ljeti, a drugi njihova neusklađenost sa stvarnim potrebama  otočana. Na primjer, zadnji brod  sa Zlarina ide u 18,40. Nakon  toga nema niti jedne linije. To je  katastrofa. Mi smo od Šibenika  udaljeni 20 minuta, a nemamo  kako doći do grada, niti oni koji  kod nas dođu, posebno ljeti, ne  mogu ostati do večeri. U vrijeme  kada su plaže pune i ljudi se  kupaju, oni bi trebali trčati na  brod. Ili da plivaju do Šibenika –  opisuje Zlarinjanin, Vladimir  Buneta. Problem je, smatra, na  razini države, ali ga nitko godinama ne rješava.
Loš raspored linija
– Prema Zlarinu ima pet isplovljavanja dnevno – u 6, 9,30,  13,30, 15,30 i 19,30, a iz Zlarina  četiri, sa zadnjim u 18,30. Linijski prijevoz naprosto nije dobro riješen. Dok je tako mi ne  možemo razvijati gospodarstvo.  Ne možete imati kvalitetnu turističku ponudu, ugostiteljstvo,  neku firmu, bilo kakvu djelatnost, ako radna snaga ne može  doći na otok i nakon posla se  normalno vratiti kući. Primjerice, ako netko radi na Zlarinu i  posao mu počinje u osam, on  mora doći brodom u 6 u jutro i  valjda sat i pol besciljno tumarati  čekajući početak radnog vremena. Ako radi popodne, kući se  nema kako vratiti. Jednako je s  našim ljudima koji rade u Šibeniku. Posebno ako rade drugu  smjenu jer nema broda oko  14-15 sati kojim bi otišli na posao, niti se na večer više mogu  vratiti kući. Zbog loše povezanosti naši mladi ne mogu na  posao u Šibenik već su prisiljeni  na podstanarstvo u gradu, veli  Buneta. Nezadovoljavajuće stanje, ističe, ne može se promijeniti bez uvođenja novog broda  jer postojeća linija povezuje dva  grada i dva otoka.
– Brod Tijat ide na relaciji  Šibenik-Zlarin-Prvić-Vodice. S  jednim brodom nemoguće je uskladiti plovidbu s našim potrebama. On s ovakvim rasporedom naprosto fizički ne može  stići odraditi još jednu liniju niti  se išta može mijenjati. A to je  katastrofa. Zlarin je na 20 minuta od Šibenika, prvi smo i  najbliži otok gradu i nama su  prijeko potrebne dodatne linije,  i to, važno, usklađene s potrebama, kako bi se otok mogao  turistički i gospodarski razvijati,  a ne odumirati jer svi zbog posla  odlaze na kopno – naglasio je  Buneta, poručivši da je rješenje  uvođenje još jednoga broda koji  bi odvezao prugu oko 9 ili 10 sati,  oko 15 sati i u večernjim satima. –  Eh, tada bi sve bilo drugačije. Ne  da ljudi ne bi odlazili s otoka,  nego bi potaknuli ljude iz grada  da dođu raditi na Zlarin – zaključio je Buneta.
Dodatne linije  neophodne
Zadovoljni nisu niti na dalmatinskom turističkom biseru –  otoku Hvaru. Gradonačelnik  Pjerino Bebić kaže da upravo  traže uvođenje dviju dodatnih  katamaranskih linija za turističku sezonu o kojoj ovisi cijeli  otok. – Zimi je problem što smo  veliki broj dana odsječeni od  kopna katamaranskom linijom,  a trajekt iz Korčule prolazi pokraj nas, ali se ne zaustavlja.  Tražit ćemo da se i to promijeni.  No, sada nam je ključno izboriti  se za dvije katamaranske linije u  turističkoj sezoni koja upravo  počinje i nadam se da će u Jadroliniji imati sluha za nas. Katamaranske linije su prerijetke.  Zimi iz Hvara idu samo dvije i to  ujutro, a ljeti imamo tri linije u  6,30, 7,30 i 14 sati. S tim da su svi  katamarani u sezoni prodani dan  prije. Iz Splita za Hvar idu u 14 i  16 sati, a ljeti još i u 11,30. To je  premalo i dvije dodatne linije su  nam neophodne, kaže Bebić. Situacija je slična i u Starom Gradu i Jelsi, dodaje, nastavljajući  da su i prilikom zadnjeg posjeta  premijerke Jadranke Kosor upozoravali na lošu prometnu povezanost pa se nada nekom rezultatu.
Svaki otok zasebna je priča, sa  svojim posebnostima i specifičnim problemima, no onaj koji  zajednički dijele upravo je prometna povezanost. Bez čijeg će  poboljšanja, poručuju, održivi  otočni razvoj ostati samo lijepa  želja na papiru. 

Bebić: Kako razvijati turizam bez prometnih veza

– Prometna povezanost je ključna za život na otoku. Svaku milju što  idete dalje od kopna i što je manji broj brodskih linija, manji je broj  rođenih i stanovnika. Mladi će radije izabrati budućnost u Splitu ili  Zagrebu nego ovdje. Turizam je naša strateški najvažnija grana, svi se  u njega upinju, no ne stvaraju preduvjete za njegov razvoj. Kako ga  razvijati kada nemate osnovno, prometne veze. Odgovorni u državnom  vrhu uvijek će nabrajati koliko je novca uloženo i projekata realizirano,  da se radi, da na otoke treba vratiti život, turizam razvijati, no ako se  istovremeno najvažnije ne riješi, odnosno ne omogući kvalitetna veza  otoka i kopna, onda mogu samo reći da se usprkos lijepim govorima,  loše odnose i prema otocima i prema turizmu, kaže Pjerino Bebić.