Kronika o Zvonku Bušiću

Često me pitaju bih li da se ponovno rodim, ponovno izabrao hrvatski narod, a ja uvijek odgovaram potvrdno. Putujući nakon oslobođenja prema Zadru usrećivali su me hrvatski barjaci zbog kojih se nekad išlo u zatvor. Zato mislim da se hrvatske vlade može kritizirati, ali ne i domovinu, kazao je Zvonko Bušić na predstavljanju

Knjiga Tomislava Marijana  Bilosnića jednostavno nazvana “Zvonko Bušić”  po imenu  hrvatskog uznika Zvonka  Bušića Taika  predstavljena je  u četvrtak 16. prosinca  u velikoj dvorani Nadbiskupskog  Sjemeništa u Splitu. Uz autora  Tomislava Marijana Bilosnića,  knjigu je predstavio dr. Ivan  Bošković, sveučilišni profesor  književnosti i književni kritičar, dok su u programu sudjelovati i sami vinovnici u knjizi opisanog događaja Zvonko  Bušić i Julienne Bušić.
Bilosnićeva knjiga “Zvonko  Bušić” s preko 400 stranica  velikog formata niz je dokumentarističkih feljtona, koji  predstavljaju svojevrsnu i do  sad nepoznatu kroniku o otmici i otmičarima putničkog  zrakoplova američke tvrtke  TWA (Trans World Airlines)  nad New Yorkom, a koju je 10.  rujna 1976. godine izvela skupina Hrvata i jedna Amerikanka. Radi se, naime, o knjizi  koja je nesvakidašnji dokumentarac o hrvatskom uzniku  Zvonki Bušiću Taiku i njegovoj supruzi Julienn Bušić,  ali i o životu i sudbini ostalih  otmičara Frani Pešutu, Petru  Mataniću i Marku Vlašiću.  Ukratko kazano, ovo je uzbudljiva priča o događaju iz  rujna 1976. godine koji je tada  ne samo uzburkao cijelu svjetsku javnost, što je i bio konačni cilj otmičara, već je i  potpuno zasjenio smrt tadašnjeg kineskog vođe Mao  Ce Tunga.
Knjiga o slučaju Zvonka  Bušića, čovjeka s najdužim uzničkim stažom u povijesti Hrvatske (preko 32 godine izdržane zatvorske kazne u  američkim zatvorima), opremljena je s nizom izvornih dokumenata, obiljem fotografija  i faksimila, dosad nepoznatih  dokumenata, te kazalom imena gotovo svih osoba na bilo  koji način vezanih za ovaj  slučaj. Dokumenti prate ne  samo dramatičnu otmicu aviona, slučajnu pogibiju njujorškog policajca od podmetnute bombe i predaju putnika,  već se iscrpno bavi suđenjem  Bušićevoj grupi, zakulisnim  političkim igrama, pisanjem  svjetskog, jugoslavenskog i  emigrantskog tiska, te izdržavanju kazne i dugogodišnjom borbom za uvjetno  puštanje na slobodu.
Promotor dr. Ivan Bošković  govorio je naširoko o Bilosnićevoj  faktografskoj knjizi   te je povezao s knjigama  Zvonkove supruge Julienne i  knjigom Borisa Marune. Govoreći o kajanju, čovjekoljublju i domoljublju Zvonka  Bušića, Bošković je parafrazirao stihove pjesnika Branka  Miljkovića, zaključujući pitanjem “hoće li sloboda pjevati  onim istim glasom kao što je  Zvonko pjevao o njoj”.
– Često me pitaju bih li da se  ponovno rodim, ponovno izabrao hrvatski narod, a ja uvijek odgovaram potvrdno. Putujući nakon oslobođenja prema Zadru usrećivali su me  hrvatski barjaci zbog kojih se  nekad išlo u zatvor. Zato mislim da se hrvatske vlade može  kritizirati, ali ne i domovinu.  Za nju su se ujedinili sinovi  ustaša i partizana kao i nacionalne manjine i položili ispit povijesti”,  kazao je Bušić  pred nekoliko stotina posjetitelja u splitskom Nadbiskupijskom sjemeništu, nastavljajući
 – Ali, Hrvatskoj je trenutno  potrebna tiha revolucija. Demokratska, ali revolucija, nacionalni pokret za povratak  nade i oživljavanje duha hrvatskoga čovjeka te vraćanje  dostojanstva hrvatskom radniku i branitelju.
Bušić je pritom kritizirao  političko, gospodarsko i kulturno stanje u zemlji, globalizaciju i svjetsko financijsko  porobljavanje kao i materijalnu prožetost kršćanske civilizacije, ističući: “Svijet, ljudi, moral i običaji u protekle  32 godine, dok sam ja robijao,  promijenili su se, pa sam se  izlaskom na slobodu osjećao  izgubljeno, ne imavši s kim  podijeliti zajedničke uspomene. Moj život ostao je u zatvoru. Jedna od stvari koja me  usrećivala je naša slobodna  Hrvatska. Jedna od najtragičnijih ljubavi je ljubav prema  domovini, ali ona je jedna i od  najdubljih ljubavi. Smisao moga života bio je zaista bolja  budućnost i sloboda hrvatskoga naroda.”
Tomislav Marijan Bilosnić,  autor knjige, pročitao je svoju  poemu “Uskršnja molitva za  Zvonka”, kao uvod u knjigu  dokumenata o slučaju Zvonko  Bušić, zahvaljujući se Zvonkovoj supruzi Julienne Eden  Bušić na dokumentima koji su  mu pomogli u rekonstrukciji  slučaja otmice američkog putničkog zrakoplova od strane  hrvatskih emigranata, iznoseći pritom niz kontroverzi  oko ovoga slučaja, što ga i  navelo na pisanje ove knjige.
U terminima između voditelja tribine predstavljanja  knjige “Zvonko Bušić” dr.  Tihe Bušića i govornika, nastupila je i poznata etno glazbenica i kantautorica Lidija  Bajuk, pjevajući svoje nove  božićne pjesme, među kojima  je i Bilosnićeva pjesma “Dok ja  molim”  iz zbirke “Molitve” nagrađene Nagradom “Tin Ujević”.
Na kraju treba reći da je  pokrovitelj ovog izdanja Vlada Županije Zapadnohercegovačke. Kao urednik knjigu  potpisuje Mario Bušić, inače  ministar prosvjete, znanosti,  kulture i sporta u Zapadnohercegovačkoj županiji.  Riječ je o Mariju Bušiću, predavaču na fakultetu u Mostaru, članu klape “Bratovština” i Predsjedniku Matice Hrvatske u Grudama.