KAPETANE, TRIBALI BI DOMA Pedeseta godišnjica mature nautičara

Veseli i glasni pozdravi dobrodošlice orili su se danas ispred Pomorske škole. Dvadesetak "mladića" koji su maturirali 1969. vratilo se na "mjesto zločina" pola stoljeća kasnije kako bi proslavili veliku obljetnicu. Većina njih su danas umirovljeni zapovjednici, proveli su veći dio života na moru, nego na kopnu, i uvijek će ostati ponos Pomorske škole.

Kapetani uživaju u mirovini
– Ovo je zlatna generacija iz doba kada je Tankerska plovidba bila moćna kraljica mora. To su bili zapovjednici koje se slušalo, koji su mogli birati svoju posadu, koji su selektirali oficire i časnike te o svakom mogli napisati onako kako je bilo – i dobro i loše. I onda je cvitalo. A sad je sve pošlo u… Uživajte u onome što ste ostavili svome gradu, rekao je ravnatelj Svetko Perković u veselom susretu s nekadašnjim učenicima Pomorske škole.
– U njima je potencijal kao da im je 28, rekao je Perković.
Jedan od onih koji je među prvima promoviran u zapovjednika je Dušan Lonić koji je radni vijek proveo u Tankerskoj plovidbi, a otišao je u mirovinu prije 12 godina s 40 godina staža.
– Kao zapovjednik sam radio 27 godina i mogu reći, takva sam čuda znao činiti s brodom da gdje god sam došao osjećao sam nadmoć, uvijek bi me pitali odakle sam. Otkad sam u mirovini, znaju me pitati fali li mi navigavanje, ali ja sam se iživio na moru, a kopna se još nisam stigao nauživati. Da mogu sve ispočetka, opet bih izabrao isto. To je urnebesno zanimanje. Vrijedi svakog truda, učenja, odricanja. Da imam vremena i strpljenja pisati o tome, bio bi to bestseller, rekao je Lonić za kojeg kolege kažu da je oduvijek bio lumen.
Ovaj susret i proslavu 50. godišnjice mature organizirali su Šime Vitlov i Ivo Burić. Burić je također navigivao i to zadnjih 40 godina na stranim kompanijama kao što su Teekay shipping i Mitzuy shipping te bio kapetan na najvećim tankerima.
– Prije tri godine sam otišao u mirovinu. Uživam u plodovima svoga rada, s unucima i familijom, na otoku u maslinama, kazao je Burić.

Minuta šutnje za pokojne kolege
Okupljene maturante pozdravio je i školski pedagog Marin Perinić te im pustio film o Pomorskoj školi snimljen u povodu 60 godina postojanja škole, koji prikazuje najmodernije tehnologije s kojima škola barata.
– Ja sad ne bih prošao ni prvi razred, rekao je nakon filma jedan od "maturanata" te nasmijao cijeli razred.
Svi koji su uspjeli doći potpisali su se na požutjele korice svoga nekadašnjeg dnevnika, kako je običaj u Pomorskoj školi.
Išli su u 4.a razred, razrednik im je bio pokojni Janko Vitlov, a prve dvije godine su nastavu pohađali u Tehničkoj školi.
Prisjećali su se jučer anegdota iz škole, tko je od koga prepisivao, prisjetili su se ekskurzije u Beograd i svih onih koji više nisu s njima. Odali su im počast minutom šutnje.
U meduvremenu su se našli za dvadesetu godišnjicu mature, a kad su shvatili da ih već osam više nema, zaključili su da bi se od sad trebali sastajati svake godine.
A imena onih koji su još među nama iz 4.a razreda 1969. godine su: Neven Burčul, Ivo Burić, Debelić Josip, Ante Finka, Bogdan Galošić, Joso Grbić, Dinko Klarin, Dušan Lonić, Samorad Martinović, Marko Milin, Marijan Miočić, Joško Mišulić, Joso Nekić, Niko Puntarević, Milan Roviš, Nikša Sorić, Marinko Stošić, Miroslav Švorinić, Neven Torbarina, Ivan Uroda, Branislav Usmijani, Rumenko Višić, Šime Vitlov i Joso Zekanović.
Nakon susreta i prozivke u školi, proslava iskusnih pomoraca nastavila se na ručku u restoranu Roko.