Jurić o Batoviću: Njegova strast bila su arheološka istraživanja

U četvrtak 13. listopada 2016. u 89. godini života napustio nas je prof. dr.. Šime Batović, ugledni zadarski i hrvatski arheolog i kulturolog. Pokopan je na groblju Belafuža u Zadru 15. listopada tekuće godine. O njegovu životu i djelima govorili su prof. dr. sc. Ante Uglešić, pročelnik Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i prof. Božidar Šimunić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zadru
Prisjećamo se profesorova rada i djelovanja u Arheološkom muzeju Zadar. Punu 31 godinu bio je djelatnik toga muzeja, prvo kao kustos, pa onda ravnatelj, te muzejski i znanstveni savjetnik. S tom značajnom kulturnom ustanovom živo je surađivao i nakon svog prelaska na Filozofski fakultet u Zadru i nakon odlaska u mirovinu.
Rođen je 7. srpnja 1927. u Vrsima, a do 1943. u Šibeniku je završio tri razreda u Sjemeništu. Nakon Drugoga svjetskog rata završio je Gimnaziju u Zadru pa 1949. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao arheološku grupu, te diplomirao 1953. godine. Doskora se kao kustos prapovijesne zbirke zaposlio u Arheološkom muzeju u Zadru. Od 1966. do 1978. bio je direktor, odnosno ravnatelj toga Muzeja, nikad ne ostavljajući rad u svom Prapovijesnom odjelu, pa sve tako do 1984. (kada je prešao na Fakultet), vodeći taj Odjel u svojstvu muzejskog i znanstvenog savjetnika.
Doktorirao na temu starijeg neolitika
Doktorirao je 1964. godine s temom „Stariji neolit u Dalmaciji” i to pred stručnim povjerenstvom: dr. Mate Suić, dr. Alojz Benac, dr. Milutin Garašanin, dr. Stojan Dimitrijević i dr. Ivo Petricioli.
Od 1957. kao vanjski suradnik (asistent) predavao je na Odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zadru, što se nastavilo i narednih godina, pa je 1963. postao predavač, a 1966. izabran je u zvanje docenta. Deset godina kasnije postao je izvanrednim, a 1981. redovitim profesorom za predmet Prapovijesna arheologija. Od 1984. do 1998. za stalno je bio zaposlen na Filozofskom fakultetu, na kojem je od 1991. do 1994. bio dekan.
Kroz više od 40 godina prof. Batović je održavao nastavu iz raznih predmeta (ili kolegija) kao što su Uvod u prapovijesnu arheologiju, Prapovijesna umjetnost, Muzeologija i dr. Predavao je prapovijesnu arheologiju i na Filozofskim fakultetima u Zagrebu i Ljubljani i na Pedagoškoj akademiji u Puli. Iznimno s bila značajna i njegova predavanja na raznim poslijediplomskim studijima u Dubrovniku (Centar za poslijediplomski studij), na zadarskom Filozofskom fakultetu („Povijest pomorstva na na Istočnom Jadranu”), u Zagrebu (poslijediplomski studij informacijskih znanosti, smjer Muzeologija na Sveučilištu u Zagrebu) i dr. Bio je i mentor više magistarskih i doktorskih radnji.
Od 1971. do 1973. bio je predsjednik Hrvatskoga arheološkoga društva.
Iznimno plodan njegov rad bio je u Ogranku Matice hrvatske u Zadru, kojem se je 20 godina nalazio na čelu., a poslije je izabran i za doživotnog počasnog predsjednika. Godinama je uređivao Zadarsku smotru, organizirao brojne stručne i znanstvene skupove, smotre literarnog stvaralaštva, „Domaću rić” i dr. Posebice je unaprijedio nakladničku djelatnost toga ogranka, tako da je unatoč kroničnoj besparici, tijekom godine izlazio u prosjeku 20 naslova. Mnoge od tih knjiga je uredio, a neke još završava.
Poznato je da je u samom muzeju, osim izloženog materijala u crkvi sv. Donata, sva prapovijesna građa propala tijekom II. svjetskog rata (neke vrijedni predmeti dospjeli su u Italiju, a upravna zgrada je bombardiranjem srušena i izapaljena).
Kada se je u Muzeju zaposlio Šime Batović, morao je u svom radu krenuti gotovo iz početka. Tadašnja ekipa mladih stručnjaka, uz prof. Batovića, to su još prof. Mate Suić i prof. Ivo Petricioli, započela je s sustavnim istraživanjima zadarskog kraja.
Slijedilo je preseljenja Muzeja u zgradu Zavoda Sv. Dimitrija (danas zgrada Sveučilišta), 1954. i uređenje muzeja po ondašnjim suvremenim muezološkim načelima. Prof. Batović je radio na postavljanju prapovijesne zbirke (građa iz željeznog doba). U istom prostoru je mnogo godina poslije postavio zbirku iz mlađeg kamenog doba.
Učinio je prof. Batović, mnogo na obradi brojne arheološke građe, naravno one starije, a prvenstveno i one, koja je pronađena njegovim brojnim terenskim istraživanjima. Na tomu je radio gotovo do iznemoglosti. Iza njega je u Muzeju ostala brojna, uzorno sređena inventirana i stručno obrađena građa i druga brojna tehnička dokumentacija.
Teren je za njega bio izazov i strast. Uvijek je bio pravi izvor podataka. Zaista je on izniman terenac, u što smo se sami višekratno uvjerili. Proveo je tako čitav niz rekognosciranja na području sjeverne Dalmacije, odnosno na prostoru djelovanja Muzeja. Taj entuzijazam prenosio je na nas studente i mlađe stručnjake.
Smilčićka kultura
Prof. Batović ima najiscrpniju arheološku topografiju prapovijesnih nalazišta šireg zadarskog kraja. Taj rukopis sam prije nekoliko godina imao i prilike vidjeti.
Spomenimo neka od važnijih arheoloških istraživanja koja je vodio: Nin, Smilčić, Zadar, Radovin, Bribir, Slivnica, Jovići, Dobropoljci, Vrsi, Škabrnja, Pašman, Tkon, Zaton, Tinj, Buković, Nadin, Raštević, Polača, Dinjiška, Pag, Novigrad i dr.
Prvo veliko njegovo istraživanje i zasigurno jedno do najznačajnijih jest na neolitičkom nalazištu Barice u Smilčiću, u razdoblju od 1956.- 1959. i tijekom 1963. godine. Prije otkrića Smilčića, neolitik na zadarskom području bio je gotovo nepoznat. Tada se došlo do vrlo značajnih arheoloških otkrića, pa je prof. Batović definirao novu kulturu koju je nazvao smilčićkom.
Starije kameno doba (paleolitik) bio je također u fokusu njegova rada. Tako je otkrio više paleolitičkih nalazišta (čini mi se više od 20) i sakupio više tisuća artefakata.
Otkrio je i istraživao nekoliko nalazišta iz bakreno-kamenog doba (eneolitika), koje je inče slabo poznato na zadarskom području (primjerice grobni humci u Vrsima i naselje u Bukoviću kod Benkovca).
Iskopavao je nekoliko nalazišta iz brončanog doba i time dao doprinos poznavanju cetinske kulture (to su istraživanja grobnih humaka u Vrsima, Zatonu, Podvršju, Dobropoljcima i Nadinu).
Vrlo važna uloga, a valja reći i presudna uloga prof. Batovića bila je u poznavanju kulture Liburna. Ubrzo nakon zaposlenja u Arheološkom muzeju započeo je istraživanje Nina, tog važnog liburnskog središta. To je činio u više navrata, 1954,, 1956, 1958, 1968. i 1969., iskopavajući liburnska groblja, a od 1968.- 1970., 1978.- 1980. i ninsko naselje iz željeznog doba. Prije njegovih istraživačkih radova niti jedno liburnsko naselje nije sustavnije iskopavano. Istraživao je nadalje željeznodobna liburnska naselja na Beretinovoj gradini u Radovinu (1963.- 1988., 1989.), Bribirskoj glavici (1967. i 1989.) i željeznodobno naselje u Zadru (od 1957. do 1971.).
Sustavno je iskopavao grobne humke u Dobropoljcima (1960.), Vrsima (1973.), Zatonu ninskom (1982.), te u suradnji s kolegicom Natalijom Čondić takve humke kod Nadina, Biljana Donjih i Raštevića (2002.- 2003.).
Istraživao je nekoliko nalazišta iz rimskog doba (Zadar, Vrsi, Kulina, rimsku vilu kod crkve sv. Jakova., Zaton ninski i dr.,) i nekoliko srednjovjekovnih nalazišta: starohrvatsko groblje u Škabrnji (1956.) na trasi željezničke pruge Knin- Zadar, a položaj se zove Ograda (zvuči danas nevjerojatno da su radovi trajali jedan dan i da je toga dana prof. Batović istražio 20 starohrvatskih grobova), Vrsi (Sv. Jakov), Pag- Stari Grad (zajedno s R. Jurićem), Novigrad (zajedno I. Anzulović) i dr.
Neprekidno stručno usavršavanje
 Sudjelujući na brojnim znanstvenim skupovima, kongresima, simpozijima i kolokvijima u zemlji u inozemstvu izvještavao je o rezultatima svojih istraživanja.
 Prof. Batović je i sam organizirao mnoge znanstvene skupove, napose u Zadru, kao i neke međunarodne, primjerice u Dubrovniku i Zadru.
Neprekidno se je stručno-znanstveno usavršavao, obišavši gotovo sve značajne arheološke ustanove u Hrvatskoj i bivšoj državi. Obavio je više studijskih putovanja po Europi.
 Kao, zaista, vrstan muzealac prof. Batović je postavio više izložbi. Primjerice „Apulska keramika na istočnoj jadranskoj obali” (1972.), „Nakit na istočnoj obali Jadrana od prapovijesti do danas (1981.) (autor je dijela izložbe koja se odnosi na prapovijesni nakit) i „150 godina Arheološkoga muzeja u Zadru (također autor većeg dijela izložbe) i mnoge druge.
 Kao direktor odnosno ravnatelj Arheološkoga muzeja, uvelike se je zalagao za izgradnju, a poslije za uređenje nove zgrade u sklopu Samostana Sv. Marije. (u vremenu od 1970.-1975.), organiziravši zajedno s ostalim kustosima sve složene muzeološke radnje, koje su prethodile veoma zahtjevnim stalnim postavama svih zbirki. Od posebite važnosti je njegov stalni postav prapovijesti u toj novoj zgradi.
Prof. Batović je uredio više muzejskih publikacija (vodiči, monografije, katalozi), a od 1966. do 1983, bio je i odgovorni urednik muzejskog glasila „Diadora”, časopisa cijenjenog u zemlji i inozemstvu.
 Napisao je najcjelovitiju povijest Arheološkoga muzeja i Područne arheološke zbirke u Ninu, što mi je također pokazao. Nažalost nismo doživjeli njihova izdanja. Međutim, trebalo bi ih u dogledno vrijeme tiskati.
Djelatnici Muzeja, njegovi studenti i mnogi štovatelji su mu se odužili svojim radovima u obimnom svesku muzejskoga glasila „Diadora”. Taj svezak je tiskan u prigodi njegove 85. obljetnice života.
 Prof. dr. Šime Batović učinio je mnogo u razvoju Arheološkoga muzeja. Ugradio je njega i dio sebe. Svojim ukupnim djelovanjem dao je izniman doprinos razvoju hrvatske arheologije i hrvatske kulture. Na svemu tomu mu velika hvala i slava.