I životinje su Božja stvorenja

– Kako je krenulo, kako država poštuje selo i stočarstvo, većina u Hrvatskoj će napuštati selo. Stočarstvo, seljaci i poljoprivreda na zadnjem su mjestu. Da ima nešto od toga ne bi izlazilo na prometnice. Razumijem gnjev ljudi, u pravu su jer im je toliki pritisak da nemaju nikakve računice. Ja se još ne predajem, ali ako se ovako nastavi, većina seljaka će se predati, kaže Zorko
Blagdan Glavosjeka Ivana Krstitelja u subotu 29. kolovoza svečano je proslavljen u Medviđi, čiji je Ivan Krstitelj zaštitnik. Zaštitnik je i naslovnik te župe i ljudi te mu tamošnji vjernici povjeravaju sve svoje, pa i životinje. Stoga župnik Medviđe don Darijo Matak nastavlja tradiciju svojih prethodnika i uoči lipanjskog blagdana Ivana Krstitelja blagoslivlja obitelji, torove i domaće životinje svojih župljana razasutih u zelenim brdskim zaseocima Medviđe: Donji i Gornji Mršići, Birkići, Gende, Pilipovići, Vidakovići i Kapitanovići.
Bog je stvorio životinje da pomažu ljudima i služe našim potrebama, rekao je don Darijo zazivajući Božji blagoslov u iščekivanju darova Gospodara svega stvorenog, pa i životinjskih stvorenja koja su u tom ratom pogođenom kraju brojna. Zorko Luka Mitrović u Zelengradu sa suprugom Marijom, osmero djece i 14 unučadi brine o gospodarstvu na kojem se nalazi blago od žaba i kornjača do pauna, kokoši, tuka, zečeva, koza, stotine ovaca, brojne krave i teladi.
Blagoslov soli
– Otkad san rođen bija je blagoslov torova. To je tradicija svećenika i to ostaje i dan danas. Sol koju župnik blagoslovi miša se i daje blagu s drugom soli, kaže Zorko čija je kuća bila spaljena u Domovinskom ratu. Nakon “Oluje” dobili su struju i “malo pomalo idu dalje” – kaže Zorko.
U tom kraju bujnog zelenila, koje pokriva i velike zelengradske stijene, nakon rata u dvorištu kuće najprije je zasadio lozu. Iako u šali kaže da je to učinio “da žena ima di ladovati”, zapravo je to bio znak ponovno zasađenog i nastavljenog života kojeg Mitrovići na tom ognjištu čuvaju generacijama. No, hoće li bavljenje stočarstvom nastaviti njegovi potomci Zorko nije siguran:
– Kako je krenulo, kako država poštuje selo i stočarstvo, većina u Hrvatskoj će napuštati selo. Stočarstvo, seljaci i poljoprivreda na zadnjem su mjestu. Da ima nešto od toga ne bi izlazilo na prometnice. Razumijem gnjev ljudi, u pravu su jer im je toliki pritisak da nemaju nikakve računice. Ja se još ne predajem, ali ako se ovako nastavi većina seljaka će se predati, kaže Zorko ističući da seljak nema prava ni podrške u svom radu.
Asfalt zvan čežnja
Župnik Matak vozio je kilometre šljunčanog puta i do Gornjih Mršića gdje žive dvije obitelji. Najveća želja Dinke i Šime i njihova dva sina je asfalt. Sin Rade očekuje veću pomoć od države, Općine Benkovac, za taj predio koji nema vode.
– Ja vatam kad kiša pada. Sad ćeš vidit di je vatam, kaže Dinka i pokazuje plastične bačve u kojima prikuplja vodu, itekako potrebnu za napojit njihovih sto koza i krave. Žive i rade na svojoj pradjedovini, ali su im potrebni elementarni uvjeti.
“Svakom su asfaltirali osim nama”, rezignirano će Rade ističući da su dali žrtvu za svoju domovinu. Njihove kuće u agresiji su bile zapaljene, obnovljene su nakon “Oluje”. Hrvatsko srce Medviđe potvrđuje i veliki višemetarski hrvatski grb nacrtan na stijeni uz šljunčani put, a uz jedan asfaltni put je i križ.
Baku i djeda u Mršićima iz Zadra redovito posjećuje njihov sedmogodišnji unuk Branimir. Ne odriče se korijena svog oca i neustrašivo ulazi u torove, pazeći između ostalog i na svoju kozu imenom Maća.
Sve što Bog stvori služi čovjeku
– Ljudi tu žive sa životinjama, suživljeniji su s njima nego drugdje, jer je to izvor njihove egzistencije i života. Zato blagoslivljam cjelokupni rad ljudskih ruku, a Bog je izvor svakog blagoslova. Želimo proslaviti Boga u njegovim stvorenjima. Sve što je Bog stvorio služi čovjeku i taj blagoslov stvorenja ide na slavu Bogu, kaže don Darijo koji rado obilazi brdske predjele medviđanskog krajolika na čijim su cestama česti “pratitelji” životinje, poput ovaca i krava, suverenog ponašanja kako na svom “domaćem terenu”, pašnjaku tako i na asfaltu.
Blagoslov don Darijo započinje u 12 sati i traje do 16 sati jer poslije životinje idu na pašu, kao i ujutro, pa “u stanci” svoje ispaše u danima pred blagdan Rođenja Ivana Krstitelja prime blagoslov.
I za kraj mali savjet; ako navratite u taj kraj i susretnete ljude, pitanja postavljajte ovim redom: “Kako si”, pa “Kako si još”, i na kraju, “Kako si drukčije?” – na toj “trećoj razini”, očekujte istinski odgovor tih ljubaznih ljudi koje su prirodni i povijesni životni uvjeti poučili da se štite na razne načine i otporni nedaćama opstanu u svojoj izdržljivosti i radinosti.