Hrvatski učenici i dalje su nedovoljno kompetentni, potrebno je bitno poboljšanje kurikuluma iz svih predmeta

Hrvatski su se 15-godišnjaci popravili u prirodoslovnoj i matematičkoj pismenosti, dok su u čitalačkoj pismenosti otprilike na istoj razini kao i prije tri godine, pokazalo je istraživanje PISA 2025, provedeno među 6.500 učenika u 300-tinjak osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj.

Unatoč nešto boljim rezultatima i pozicioniranju među drugim europskim zemljama, istraživanje je pokazalo da su učenici u zemljama OECD-a svojim rezultatima na ovom testu dosegnuli najniži zabilježeni prosjek.

U prirodoslovnoj pismenosti Hrvatska se plasirala na 33. mjesto, što je pomak nabolje za tri mjesta u odnosu na 2022. godinu.

U čitalačkoj pismenosti bili smo na 29. mjestu, a u matematičkoj pismenosti na 36. umjesto ranijem 40. mjestu na ljestvici među 91 državom.

Kao i svaki put, uvjerljivo najboljim rezultatima dominiraju azijski obrazovni sustavi, a najbolje rezultate bilježe Kina, Singapur, Makao, Japan…

Dok je godinama Finska glasila za najbolji europski obrazovni sustav, sada se među zemljama OECD-a najviše na ljestvici plasirala Estonija.

Prosjek OECD-a

Hrvatska je uglavnom blizu prosjeka OECD-a, dok su rezultate značajno poboljšale Irska, Kanada, Novi Zeland i Australija, kao i Turska.

Zanimljivo je da su se iza nas plasirale neke države s razvijenim obrazovnim sustavima, poput Norveške, Islanda, Malte i Grčke, što – ocjenjuju u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) – pokazuje da veća ulaganja i veće plaće učitelja i nastavnika ne jamče i vrhunske rezultate učenika.

Iako smo u nekim područjima ostvarili određeni napredak, i dalje je velik udio učenika koji ne doseže osnovnu razinu obrazovnih kompetencija.

U čitalačkoj pismenosti, na primjer, 21 posto djevojčica i 42 posto dječaka ne dostiže ni osnovnu razinu pismenosti, dok je kod matematičke i prirodoslovne situacija tek neznatno bolja.

Gimnazijalci su u svim područjima uvjerljivo uspješniji od učenika strukovnih škola, osobito trogodišnjih i onih s još kraćim programom, gdje čak 60 do 80 posto učenika ne dosiže ni osnovnu razinu znanja i kompetencija.

Vidljive su i razlike među djevojčicama i dječacima jer djevojčice u pravilu postižu više bodova u svim područjima, izuzev matematike i računalnog rješavanja problema.

Vidljive su i regionalne razlike – grad Zagreb ostvaruje najbolje rezultate u svim područjima. Iza njega slijedi sjeverna Hrvatska, zatim zapadna Hrvatska, uključujući Istarsku i Primorsko-goransku županiju, dok su u ostatku zemlje rezultati slabiji. Socioekonomski status i urbane sredine također pogoduju boljim rezultatima na PISA testu.

Zaštita okoliša

PISA 2025 je prvi put mjerila znanje i stavove učenika o zaštiti okoliša te se pokazalo da smo tu iznadprosječni, osobito kad je riječ o optimizmu učenika da osobnim angažmanom mogu postići promjene u zaštiti okoliša.

Na dnu ove ljestvice nalaze se nizozemski učenici, koji su u pogledu ekologije potpuni defetisti. Hrvatska je u odnosu na prethodna PISA istraživanja pokazala i velik napredak u disciplinskom ozračju u školi, u čemu smo bolji od prosjeka OECD-a, naši su učenici znatno manje izloženi vršnjačkom nasilju, a osobito elektronskom nasilju kojeg je u hrvatskim i talijanskim školama najmanje u odnosu na sve ispitivane zemlje svijeta.

Na temelju ovakvih rezultata, iz NCVVO-a su Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) poslali preporuku i poziv da do kraja godine započnu redefiniranje i poboljšavanje postojećih kurikuluma donesenih prije sedam godina.

– Nužna nam je promjena kurikuluma iz svih predmeta, kako bi naši učenici popravili svoje rezultate. Nema tako dobrog kurikuluma da se on ne bi mogao dodatno poboljšati, poručio je ravnatelj NCVVO-a Vinko Filipović na predstavljanju rezultata PISA 2025.

Zanimljivo je i da su se učenici koji su sudjelovali u istraživanju u značajno većoj mjeri nego prije tri godine izjasnili da im njihovi nastavnici pružaju podršku, dok je podrška roditelja u padu. Ipak, i u jednom i u drugom smo iznad prosjeka zemalja OECD-a.

– Zanimljivo je da roditelji često rade pritisak na nastavnike kad je riječ o njihovoj djeci, ali kad je riječ o roditeljskoj podršci učenicima, tada su u negativnom trendu, ocijenio je Filipović.