Ravnatelj DHMZ-a: 'Klimatske promjene više nisu apstraktan pojam. Čeka nas sve više tzv. superdogađaja'

Dr. sc. Ivan Güttler, glavni ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda, kaže da vjerojatnost razvoja El Niña od svibnja do srpnja 2026. iznosi oko 60 posto, s trendom rasta na 70 do 80 posto prema kraju godine. Prema scenarijima s visokim emisijama stakleničkih plinova, ekstremni El Niño mogao bi se do kraja stoljeća pojavljivati približno dvostruko češće nego dosad. Ovaj trend je prvenstveno uzrokovan bržim zagrijavanjem površine oceana u odnosu na dublje slojeve, a snažan događaj 2026. vjerojatno će privremeno gurnuti globalnu prosječnu temperaturu iznad praga od 1,5°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Ključna tranzicija

– Pojam »klimatske promjene« nije apstraktan, one već sada aktivno oblikuju našu svakodnevicu, od poljoprivrede do zdravlja i sigurnosti infrastrukture. Ove promjene više ne možemo u potpunosti zaustaviti, ali se možemo bolje prilagoditi, možemo postati odgovorniji prema prostoru u kojem živimo i tako osigurati zdraviju i sigurniju budućnost generacijama koje dolaze. Svako smanjenje emisija danas znači manje ekstreman i predvidljiviji ciklus u drugoj polovici stoljeća, poručuje dr. sc. Ivan Güttler.

El Niño i La Niña suprotstavljeni su klimatski fenomeni koji nastaju u ekvatorijalnom dijelu Tihog oceana, a značajno utječu na vremenske prilike širom svijeta. Zajedno čine ciklus poznat kao El Niño-Južna oscilacija (El Niño-Southern Oscillation – ENSO), koji se izmjenjuje u nepravilnim razmacima od dvije do sedam godina. Oba fenomena uglavnom traju od 9 do 12 mjeseci, iako La Niña ponekad može trajati i dvije ili više godina. U pokušaju sažimanja ove priče u jednu rečenicu, možemo reći da El Niño obično podiže globalnu temperaturu zraka, dok La Niña može imati privremeni efekt hlađenja. Kako navodi dr. sc. Güttler, očekuje se da će ovaj novi El Niño događaj značajno utjecati na globalne temperaturne rekorde, potencijalno čineći 2026. i 2027. najtoplijima u povijesti instrumentalnih mjerenja.

Uvodeći nas u priču, Güttler opisuje kako El Niño-Južna oscilacija (ENSO) predstavlja najsnažniji prirodni mehanizam koji iz godine u godinu utječe na klimatsku varijabilnost na Zemlji. Proizlazi iz dinamičkog međudjelovanja oceana i atmosfere u tropskom dijelu Tihog oceana. ENSO ima tri faze: neutralnu, toplu – poznatu kao El Niño, i hladnu – poznatu kao La Niña.

Tijekom El Niña, pasatni vjetrovi – koji inače pušu od istoka prema zapadu – slabe ili čak mijenjaju smjer. To omogućuje velikoj masi tople vode da se »prelije« natrag prema obalama Južne Amerike. Suprotno tome, La Niña označava jačanje tih vjetrova, zbog čega se iz dubina istočnog Tihog oceana prema površini podiže više hladne vode, što hladi ocean i utječe na vremenske obrasce diljem svijeta, opisuje glavni ravnatelj DHMZ-a.

Super El Niño

Zagrijavanje površine Tihog oceana, povezano s porastom koncentracije stakleničkih plinova, mijenja termodinamičku pozadinu na kojoj se odvija ENSO ciklus. Budući da su oceani upili više od 90 posto viška topline u klimatskom sustavu, temperatura mora danas je u prosjeku viša nego prije. Čak i umjerene anomalije u atmosferskoj cirkulaciji sada mogu potaknuti temperature oceana koje prelaze pragove za klasifikaciju »snažnog« ili »super« El Niña.

– »Super El Niño« se obično definira anomalijom temperature u tzv. regiji Niño 3.4 koja premašuje 2°C u odnosu na dugoročni prosjek. Istraživanja sugeriraju da klimatske promjene povećavaju amplitudu ENSO oscilacija. U toplijem svijetu, gornji sloj oceana postaje snažnije stratificiran, što olakšava brži odgovor površine na atmosferske poremećaje, pojašnjava Güttler. To rezultira češćom pojavom ekstremnih El Niño događaja, koji ne samo da su topliji, nego i energetski intenzivniji, s većim utjecajem na globalnu atmosfersku cirkulaciju. Iako je ukupan broj El Niño događaja možda stabilan, udio onih koji dosežu ekstremne magnitude raste, što dovodi do češćih situacija sa »super« fazama.

Kako navodi glavni ravnatelj DHMZ-a, pojedina istraživanja ukazuju na to da je zbog rasta koncentracije stakleničkih plinova intenzitet ENSO oscilacija od 1960. mogao porasti za oko 10 posto. Takvo pojačanje nije samo statistički podatak, nego predstavlja kritičnu promjenu u energetskoj ravnoteži sustava ocean-atmosfera. To nam govori da će budući El Niño događaji biti praćeni znatno ekstremnijim manifestacijama vremenskih prilika nego što je to bio slučaj u prvoj polovici 20. stoljeća.

Fizikalna osnova tog pojačanja leži u tome što toplija atmosfera može zadržati više vlage, pojašnjava, a u kombinaciji s jačim toplinskim anomalijama oceana vodi do izraženijih promjena u tropskoj konvekciji. U budućnosti to znači da će »sušni« dijelovi El Niño ciklusa, poput Australije i Indonezije, doživljavati još intenzivnije deficite oborina i požarne sezone, dok će »kišni« dijelovi, poput obala Perua i Ekvadora, biti pogođeni ekstremnijim poplavama.

Ovo pojačanje od 10 posto služi kao multiplikator rizika, čineći društvene i ekonomske sustave ranjivijima na brze izmjene između hidroloških ekstrema koji nadilaze povijesne kapacitete za prilagodbu.

Ubrzano širenje

Klimatske promjene ne utječu samo na jačinu El Niña, nego i na njegove telekonekcije, odnosno mehanizme putem kojih se učinci iz tropskog dijela Tihog oceana prenose u udaljene dijelove svijeta.

– Kako se planet zagrijava, tropski pojas se širi, a putanje mlaznih struja pomiču se prema polovima. Zbog toga utjecaj El Niña sve dublje prodire u umjerene geografske širine i u regije koje su nekad bila manje osjetljive na te oscilacije. Ovaj proces proširivanja pojačan je i činjenicom da toplija atmosfera omogućuje brži i učinkovitiji prijenos energije iz oceana u više slojeve troposfere putem Hadleyjeve atmosferske cirkulacije. Posljedica je da poremećaji u raspodjeli oborina i tlaka zahvaćaju šira područja nego prije, govori Güttler.

Tako, primjerice, utjecaj El Niña na suše u južnoj Africi ili na jačinu zimskih oluja u Sjevernoj Americi postaje obuhvatniji, s većim prostornim otiskom ekstrema. U Europi se to može očitovati češćim podudaranjem utjecaja El Niña s klimatskim obrascima nad Sredozemljem, navodi, što može dovesti do ekstremnijih oborinskih događaja u južnoj Europi u odnosu na prošla desetljeća. Glavni ravnatelj DHMZ-a navodi kako utjecaj »super El Niña« na Europu nije izravan, ali može biti važan. Odvija se prvenstveno putem modulacije sjevernoatlantske mlazne struje i atmosferskih valova. Tijekom snažnog El Niña, mlazna struja se često rasteže dalje na istok preko Atlantskog oceana i pomiče se prema jugu. Zimi to može značiti više vlage i oluja nad južnom Europom i Sredozemljem, dok sjeverni dijelovi kontinenta mogu biti izloženiji prodorima hladnog zraka zbog slabljenja uobičajenog zapadnog strujanja. U ljetnim mjesecima »super El Niño« može pridonijeti stvaranju stabilnih anticiklonalnih sustava nad Europom, tzv. blokada. Takvi sustavi sprječavaju prodor svježijeg zraka s Atlantika i omogućuju nakupljanje topline, što dovodi do intenzivnijih i dugotrajnijih toplinskih valova, osobito u središnjoj i istočnoj Europi.

– El Niño se također povezuje s mogućim slabljenjem polarnog vrtloga u stratosferi, što može potaknuti nagla zagrijavanja stratosfere i povećati vjerojatnost izraženijih zimskih ekstrema u Europi krajem zime. Važno je naglasiti da se ti učinci nadovezuju na opći trend zagrijavanja. El Niño danas djeluje u svijetu koji je oko 1,5°C topliji nego nekad, pa svaki toplinski val lakše može dosegnuti rekordne vrijednosti, naglašava Güttler.

»Bazen topline«

Povezanost između ENSO faza i vremenskih ekstrema u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi složena je i manje izravna nego u tropima, navodi, ali se ipak može uočiti kroz statistička odstupanja od uobičajenih klimatskih prilika.

– Analiza pokazuje da se snažni El Niño događaji često povezuju s kišnijim zimama i proljećima u mediteranskom dijelu Hrvatske, zato što se atlantske ciklone tada češće pomiču južnijom putanjom. La Niña se ponekad povezuje sa sušnijim i stabilnijim uvjetima, ali i s ekstremnijim prodorima hladnog zraka. U posljednjim desetljećima sve važniju ulogu imaju i lokalni čimbenici, poput temperature Sredozemnog mora, otkriva naš sugovornik.

– Toplo Sredozemlje je »bazen topline« koji može pojačati bilo koji atmosferski poremećaj, neovisno o ENSO-u, pretvarajući ga u ekstremno kišni događaj. Iako ENSO može »nagnuti vagu« u korist određenog tipa vremena, on u našoj regiji djeluje u sinergiji s važnim atmosferskim obrascima poput Sjevernoatlantske oscilacije (NAO) i blokirajućih sustava koji su sami pod utjecajem klimatskih promjena, pojašnjava.

Suvremene klimatske projekcije, temeljene na CMIP6 modelima (Coupled Model Intercomparison Project Phase 6), upućuju na to da bi u toplijem svijetu vrlo snažni ENSO događaji mogli postati češći. Prema scenarijima s visokim emisijama stakleničkih plinova, ekstremni El Niño mogao bi se do kraja stoljeća pojavljivati približno dvostruko češće nego dosad, umjesto otprilike jednom u 20 godina, jednom u 10 godina. Ovaj trend je prvenstveno uzrokovan bržim zagrijavanjem površine oceana u odnosu na dublje slojeve, što povećava razliku između toplije površine i hladnije vode u dubini, pa tropska atmosfera postaje osjetljivija na promjene temperature mora.

– Čak i uz umjerene napore u smanjenju emisija, inercija klimatskog sustava sugerira da ćemo se morati suočiti s češćim »super« događajima. Povećana učestalost ne ostavlja sustavima, bilo prirodnim, bilo ljudskim, dovoljno vremena za oporavak, što dovodi do kumulativnih oštećenja ekosustava, poljoprivrede i globalne ekonomije, upozorava glavni ravnatelj DHMZ-a.

Kritično desetljeće

Razvoj snažnog El Niña u 2026. predstavlja kulminaciju nakupljene energije u oceanskom sustavu i snažan je pokazatelj promjene dinamike, pojašnjava. Međutim, ne označava nužno »točku bez povratka« u smislu neizbježnog ubrzanja. Potvrđuje da smo ušli u razdoblje u kojem prirodni klimatski ciklusi više ne djeluju u istim uvjetima kao nekad, nego u svijetu koji je već bitno modificiran ljudskim utjecajem.

– Čak i ako se emisije stakleničkih plinova odmah i drastično smanje, oceani će nastaviti ispuštati toplinu i reagirati na već prisutnu koncentraciju ugljikovog dioksida u atmosferi tijekom idućih desetljeća, pa i stoljeća. Snažan događaj 2026. vjerojatno će privremeno gurnuti globalnu prosječnu temperaturu iznad praga od 1,5°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. To govori da je prostor za stabilizaciju klime sve uži, upozorava.

Ipak, istraživanja pokazuju da intenzitet budućih ENSO ciklusa ovisi o tome koliko ćemo još povećavati emisije stakleničkih plinova. Svako smanjenje emisija danas znači manje ekstreman i predvidljiviji ciklus u drugoj polovici stoljeća. Nismo, kaže, »trajno« izgubili kontrolu, ali se nalazimo u kritičnom desetljeću u kojem naši postupci određuju hoće li se ovi intenzivni ciklusi dodatno pojačati ili će se s vremenom stabilizirati.

– Budućnost će uvelike ovisiti o našoj sposobnosti prilagodbe i jačanja otpornosti. Pojam »klimatske promjene« nije apstraktan, one već sada aktivno oblikuju našu svakodnevicu, od poljoprivrede do zdravlja i sigurnosti infrastrukture. Budućnost će zahtijevati društvo koje se temelji na podacima, znanstvenim spoznajama i brzoj implementaciji zelenih rješenja, ističe Güttler.

Važno je nastaviti ulagati u sustave rane najave i u modernizaciju praćenja okoliša, kaže, jer je pravovremena informacija najučinkovitija i najisplativija zaštita od katastrofa. Zelena tranzicija pritom nije samo ekološka nužnost, nego i prilika za izgradnju pametnijeg i održivijeg ekonomskog sustava koji je manje ranjiv na vanjske geopolitičke šokove.

– Svako smanjenje ugljičnog otiska i svaka odluka koja pridonosi manjoj potrošnji energije, manjem onečišćenju i odgovornijem odnosu prema prostoru, pomažu očuvanju prirode i okoliša u kojem živimo. Klimatske promjene više ne možemo u potpunosti zaustaviti, ali se možemo bolje prilagoditi, možemo postati odgovorniji prema prostoru u kojem živimo i tako osigurati zdraviju i sigurniju budućnost generacijama koje dolaze, poručuje glavni ravnatelj DHMZ-a.

Hrvatski kapaciteti

Profesionalni put dr. sc. Ivana Güttlera definiran je dugogodišnjim radom u području geofizike i klimatologije, s posebnim naglaskom na razvoj i validaciju regionalnih klimatskih modela. U Državnom hidrometeorološkom zavodu je počeo raditi 2009. kao znanstveni novak, na projektu usmjerenom na istraživanje klimatskih varijacija i promjena te njihovih utjecaja na različite sustave. Doktorirao je 2014. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, obranivši disertaciju pod naslovom »Sistematske pogreške u regionalnim klimatskim modelima u nižoj atmosferi«. Za svoj znanstveni rad dobio je 2013. i godišnju nagradu Hrvatskoga sabora za znanstveno postignuće u području prirodnih znanosti.

Kao zamjenik glavne ravnateljice, a od 1. siječnja 2024. i kao glavni ravnatelj DHMZ-a, koordinirao je finalizaciju zadnjih etapa projekata METMONIC i AIRQ. Zahvaljujući tim projektima modernizirani su radarska mreža, automatske meteorološke postaje i sustav za praćenje kvalitete zraka.

– Danas nastavljamo raditi na tome da podaci budu otvoreniji i dostupniji te pripremamo nove projekte kojima dodatno jačamo nacionalne kapacitete za prognozu vremena, praćenje voda, klime i kvalitete zraka, kaže Güttler koji osim upravljačkih dužnosti sudjeluje i u obrazovanju novih generacija meteorologa na Geofizičkom odsjeku PMF-a. Također aktivno sudjeluje u radnim skupinama koje se bave prilagodbom klimatskim promjenama u Hrvatskoj i Europskoj uniji.

El Niño i La Niña

El Niño (španj. »dječak«) nastaje kada slabe pasatni vjetrovi, što omogućuje toploj površinskoj vodi da se proširi prema istoku, prema obalama Južne Amerike. Tijekom te faze, istočni Tihi ocean postaje topliji od prosjeka što uzrokuje pojačane oborine i poplave u Peruu i Ekvadoru, dok Indonezija i Australija često trpe sušu.

La Niña (španj. »djevojčica«) predstavlja suprotnu, hladnu fazu, kada pasatni vjetrovi jačaju i potiskuju toplu vodu prema zapadu, izazivajući uzlazno strujanje hladne vode uz obale Južne Amerike. Ovaj fenomen rezultira hladnijom temperaturom mora u istočnom Tihom oceanu i često donosi sušnije vrijeme u dijelove Amerike, a pojačane padaline u jugoistočnu Aziju.

»Trostruka« La Niña

U razgovoru smo se dotakli i pojave »trostruke« La Niñe u razdoblju od 2020. do 2022. koja je bila rijedak događaj te je znanstvenu zajednicu potaknuo na dodatna istraživanja o mogućoj ulozi klimatskih promjena.

– Slični nizovi zabilježeni su i ranije, primjerice 1973. – 1976. i 1998. – 2001. godine, ali ovaj je bio neobičan jer mu nije prethodio snažan El Niño. Istraživanja upućuju na to da bi jači temperaturni kontrast između istočnog i zapadnog dijela Tihog oceana mogao pridonijeti dugotrajnijim fazama La Niñe, rekao je.